Od Varaždina do Varaždina

...PREKO BRATISLAVE...
Prepričavanje događaja iz prethodnih 10-ak dana pišem u kronološki obrnutom redoslijedu.
Nakon što sam dobio mjesto u autobusu za Bratislavu preostalo mi je samo odlučiti da li trčati polumaraton ili maraton. Ali i ta je dilema kratko trajala jer su svi pokazatelji upućivali na maraton. Prošlih tjedana sam povećavao količinu treninga i uspio sam u jednom tjednu pretrčati i čak 90km. Međutim sve je to bilo na brzinama preko 5min/km tako da nisam bio spreman za neke velike brzine na utrci.
Imao sam i dužinske treninge 30,33 i 36 km tak da je odluka bila da idem na maraton i da ga trčim kao dužinu na nešto (tj. dosta) jačem intenzitetu.
Desetak dana prije napravio sam i Yasso test u kojem sam bez problema i s priličnom rezervom napravio 10x800 za 3:08 pri čemu sam posljednju 800-tku lupio iz sve snage za 2:42 :)
Kad sam sve to stavil na kup i malo proračunal došao sam do zaključka da je moj trenutni potencijal na maratonu oko 3:08. Iz toga sam opet zaključio da bi neki ciljani rezultat od 3:18 bio ono što se traži, tj. kompromis između običnog treninga i prave utrke. Odnosno smatrao sam da bude to solidan napor i rezultat od kojeg ću imati koristi u smislu treninga a ne prevelike štete za oporavak i kontinuitet treninga kojeg mi i onak fali jer sam od operacije do maratona istrčao jedva 600km i to većinu na brzinama oko 5:30/km.
Vrijeme prije starta je bilo gotovo idealno i jedva smo čekali da krene.
Taj moj ciljani rezultat se nekako poklopio s željenim rezultatom kolege Saše i kolegice Martine pa smo zajedno krenuli prvih 8-9km kad smo Saša i ja morali prvi i jedini puta nakratko stati 40-ak sekundi i više nismo uspjeli uloviti Martinu do pred sam kraj. I tako smo nas dvojica neumorno vrtjeli kilometar za kilometrom u tempu oko 4:40-4:45 od početka pa sve do 40. km. U međuvremenu smo i pričali, šalili se, prestizali mnoštvo trkača u drugom dijelu, nailazili na prijatelje pa ih par km zakačili za nas i vukli dok nisu definitivno otpali.
Prisjećali smo se i uživo komentirali i proživljavali "pravilo kolege S-antića" da ako maraton trčiš u istom tempu od početka do kraja (a mi smo to napravili gotovo savršeno) onda na prvoj trećini imaš osjećaj da si na treningu dužine, u srednjoj da si na treningu tempa a zadnja trećina na istom tempu donosi osjećaj ko da radiš intervale. I stvarno je tak !!
Kod prelaska preko zadnjeg mosta, oko 5km prije cilja, trebalo je izvući posljednje rezerve snage za uspon i onda još biti prilično mentalno jak da se ne padne u tempu do cilja. I to nam je uspjelo pri čemu smo sustigli Martinu i kolegu Miću Duspara koji je evidentno padao u tempu. Malo smo ga ohrabrili i motivirali tako da je živnuo i krenuo za nama i usprkos malom padu na samom kraju uspio konačno završiti maraton ispod 3:20.
Na 40km sam ipak odlučio malo protegnuti noge do kraja i sat mi je pokazivao da sam tih zadnjih 2200m istrčao za 8:09 što mi se činilo ipak prebrzo bez obzira kaj sam npr. Sašu u tih 2 km ostavio za 1:13. Tek jutros sam se sjetio da u su u drugom krugu oznake za km bile za 22,1; 23,1....40,1km pa je tih 8:09 zapravo vrijeme za 2100m što je otprilike i istina. Znači da sam tih posljednjih 2100m jurio brzinom 3:53/km.
Konačno vrijeme ulaska u cilj mi je bilo 3:16:28.
Sve u svemu osličan izlet: ugodno putovanje, dobar hotel, zanimljiva trasa maratona i u sportskom smislu utrka odrađena 100% po planu.
Za kraj moram se moram vratiti na početak:
Prošlo je 4 mjeseca i 19 dana od operacije do tog maratona.
Kolega Saša Moslavac je kod istog doktora operirao vratnu kralježnicu svega 2 tjedna prije.
Dakle 5 mjeseci poslije takvih operacija (ja bez diska, on sa ugrađenim umjetnim diskom) mi smo završili maraton za 3:16-3:17. Ali nije to ono što želim reći nego želim i na taj način argumentirati koliko je doktor Kejla Zvonko vrhunski napravio posao i koliko ću mu do kraja života biti zahvalan na tome.
I znam da neki koji čitaju ovo također imaju velikih problema s kralježnicom pa neka im to bude ohrabrenje da nije sve tak crno i da operacija kralježnice danas nije ono što je još do nedavno bila.
I danas, dan nakon maratona se osjećam odlično. Nešto malo osjećam noge a s kralježnicim nemam baš nikakvih problema.
Ali sam vec jutros odradio rutinskih 20 minuta vježbanja leđnih i abdominalnih mišića.

... I VALJEVA...

Žif sam...

... a valjda i zdraf pošto od jučer više nisam ni na bolovanju :(
Ali nije ni jučer baš sve tak crno uspio sam konačno dobiti mjesto u autobusu za Bratislavu (hvala onome ko je odustal) tak da bar izbliza mogu gledati kolege maratonce kak se muče.
Kaj se zdravlja tiče fala bogu sve OK, trčim redovito a s obzirom da je zatoplilo prije neki dan je i novi bicikl bio na probnoj vožnji. Pošto nemam iskustva s biciklizmom nemrem reći da li je bolji ili lošiji od "tam nekog" ali čini se za dobro juri.
Ili ga to ja dobro okrećem... ko bi to znal.

Tak... pošto budu se sad intenzivirala događanja moral bum i više pisati ;)

Izgubljeni u magli

33km jučerašnje ranojutarnje meditacije u magli
ali nisam bil sam :)
još dvojica (ne znam kak bi ih /tj. nas/ nazval :-) ) su bila u društvu !