Od Varaždina do Varaždina

...PREKO BRATISLAVE...
Prepričavanje događaja iz prethodnih 10-ak dana pišem u kronološki obrnutom redoslijedu.
Nakon što sam dobio mjesto u autobusu za Bratislavu preostalo mi je samo odlučiti da li trčati polumaraton ili maraton. Ali i ta je dilema kratko trajala jer su svi pokazatelji upućivali na maraton. Prošlih tjedana sam povećavao količinu treninga i uspio sam u jednom tjednu pretrčati i čak 90km. Međutim sve je to bilo na brzinama preko 5min/km tako da nisam bio spreman za neke velike brzine na utrci.
Imao sam i dužinske treninge 30,33 i 36 km tak da je odluka bila da idem na maraton i da ga trčim kao dužinu na nešto (tj. dosta) jačem intenzitetu.
Desetak dana prije napravio sam i Yasso test u kojem sam bez problema i s priličnom rezervom napravio 10x800 za 3:08 pri čemu sam posljednju 800-tku lupio iz sve snage za 2:42 :)
Kad sam sve to stavil na kup i malo proračunal došao sam do zaključka da je moj trenutni potencijal na maratonu oko 3:08. Iz toga sam opet zaključio da bi neki ciljani rezultat od 3:18 bio ono što se traži, tj. kompromis između običnog treninga i prave utrke. Odnosno smatrao sam da bude to solidan napor i rezultat od kojeg ću imati koristi u smislu treninga a ne prevelike štete za oporavak i kontinuitet treninga kojeg mi i onak fali jer sam od operacije do maratona istrčao jedva 600km i to većinu na brzinama oko 5:30/km.
Vrijeme prije starta je bilo gotovo idealno i jedva smo čekali da krene.
Taj moj ciljani rezultat se nekako poklopio s željenim rezultatom kolege Saše i kolegice Martine pa smo zajedno krenuli prvih 8-9km kad smo Saša i ja morali prvi i jedini puta nakratko stati 40-ak sekundi i više nismo uspjeli uloviti Martinu do pred sam kraj. I tako smo nas dvojica neumorno vrtjeli kilometar za kilometrom u tempu oko 4:40-4:45 od početka pa sve do 40. km. U međuvremenu smo i pričali, šalili se, prestizali mnoštvo trkača u drugom dijelu, nailazili na prijatelje pa ih par km zakačili za nas i vukli dok nisu definitivno otpali.
Prisjećali smo se i uživo komentirali i proživljavali "pravilo kolege S-antića" da ako maraton trčiš u istom tempu od početka do kraja (a mi smo to napravili gotovo savršeno) onda na prvoj trećini imaš osjećaj da si na treningu dužine, u srednjoj da si na treningu tempa a zadnja trećina na istom tempu donosi osjećaj ko da radiš intervale. I stvarno je tak !!
Kod prelaska preko zadnjeg mosta, oko 5km prije cilja, trebalo je izvući posljednje rezerve snage za uspon i onda još biti prilično mentalno jak da se ne padne u tempu do cilja. I to nam je uspjelo pri čemu smo sustigli Martinu i kolegu Miću Duspara koji je evidentno padao u tempu. Malo smo ga ohrabrili i motivirali tako da je živnuo i krenuo za nama i usprkos malom padu na samom kraju uspio konačno završiti maraton ispod 3:20.
Na 40km sam ipak odlučio malo protegnuti noge do kraja i sat mi je pokazivao da sam tih zadnjih 2200m istrčao za 8:09 što mi se činilo ipak prebrzo bez obzira kaj sam npr. Sašu u tih 2 km ostavio za 1:13. Tek jutros sam se sjetio da u su u drugom krugu oznake za km bile za 22,1; 23,1....40,1km pa je tih 8:09 zapravo vrijeme za 2100m što je otprilike i istina. Znači da sam tih posljednjih 2100m jurio brzinom 3:53/km.
Konačno vrijeme ulaska u cilj mi je bilo 3:16:28.
Sve u svemu osličan izlet: ugodno putovanje, dobar hotel, zanimljiva trasa maratona i u sportskom smislu utrka odrađena 100% po planu.
Za kraj moram se moram vratiti na početak:
Prošlo je 4 mjeseca i 19 dana od operacije do tog maratona.
Kolega Saša Moslavac je kod istog doktora operirao vratnu kralježnicu svega 2 tjedna prije.
Dakle 5 mjeseci poslije takvih operacija (ja bez diska, on sa ugrađenim umjetnim diskom) mi smo završili maraton za 3:16-3:17. Ali nije to ono što želim reći nego želim i na taj način argumentirati koliko je doktor Kejla Zvonko vrhunski napravio posao i koliko ću mu do kraja života biti zahvalan na tome.
I znam da neki koji čitaju ovo također imaju velikih problema s kralježnicom pa neka im to bude ohrabrenje da nije sve tak crno i da operacija kralježnice danas nije ono što je još do nedavno bila.
I danas, dan nakon maratona se osjećam odlično. Nešto malo osjećam noge a s kralježnicim nemam baš nikakvih problema.
Ali sam vec jutros odradio rutinskih 20 minuta vježbanja leđnih i abdominalnih mišića.

... I VALJEVA...