Šta reći ?
Nakon plivanja bez neoprena koje sam odradio malo loše od očekivanja i za koje vrijeme sam samo razmišljao da mi je što prije sjesti na bicikl.
Sunce je već od ranog jutra pržilo tako da sam u tranziciji dosta vremena potrošio na premazivanje kremom za sunce i ... nije mi žao :-)
Biciklom krenuo dosta živahno i išlo me prilično dobro do
14. kilometra. Onda oštri zavoj u lijevo kratka strmija nizbrdica. Na pola te
nizbrdice odjednom ... BUMM ! Istog trena shvatim da je meni pukla guma. Nije
da sam nešto posebno pametan nego sam osjetio da mi je odjednom prednji kotač
na felgi :-) Brzo stajem, vidim da je
eksplozija bila takva da se nutarnja guma raspala i odmah otvorila vanjsku pa će
promijena biti brza. I zaista vrlo brzo stavljam novu i s malom (pri)ručnom pumpom
pumpam. Vec sam skoro bio pri kraju kad odjednjom : PSŠŠŠSSSŠŠŠ.... kaj sad ? Guma se ispraznila !
Otvaram i vidim da se prelomila na mjestu gdje se spaja
ventil na gumu. A taman sam na to bio upozoren ali eto nisam na to mislio nego
sam žurio.
Naime ja sam bicikl počeo voziti prošle godine i na 2000km
lani i isto toliko ove godine imao sam tek 2 bušenja gume koje sam riješio bez
problema pa nisam još stigao upoznati sve opasnosti koje se skrivaju u tom
poslu poput ove koja mi se sad desila. Ali to je tek početak gorkog
(ne)iskustva :-(
Uzimam drugu rezervnu gumu ali ova nema dugi ventil nego
kratki. Opet na brzinu sve namjestim, zatvorim vanjsku gumu i krenem da
napumpam ali ... ne ide !
Kak ne ide ? Zakaj ne ide ?
Shvatim da zbog maske na felgi ventil ne izlazi dovoljno van
da bi ga mala pumpica dohvatila. Pokusavam na sve moguće načine ali baš nikako
ne uspjevam. Totalni očaj. Svi prolaze kraj mene a ja ih tužno gledam i ne znam
kaj raditi. I sve se to događa na sporednoj "šumskoj" cesti gdje ne prolazi
nijedan auto pa da mi eventualno stane i odveze me do Nagyatada jer bih sigurno
odustao da je bilo to moguće. Srećom nakon 15-ak minuta uspio sam nekako s obje
ruke u uz pomoć desnog koljena (s kojim sam gurao pumpu) nekako malo uhvatiti
ventil i konačno je počelo više zraka u gumu ulaziti nego izlaziti. Ali i to
ide jedva nekako tak da sam konačno nakon par minuta uspio napumpati toliko da mogu
krenuti. Misao mi je bila da se dočepam
glavne ceste pa ako neće ići dalje da me tamo neko pokupi i odveze do Nagyatada
koji je bio od mjesta „nesreće“ udaljen 60km :-/ Razlika između sata i
ciklokompjutera pokazivala je da sam na tom cirkusu s gumama izgubio 22.
minute.
Kad sam krenuo pokušao sam uloviti neki ritam i išlo je
sasvim ok, ali sam shvatio da je pritisak u gumi toliko mali da ne mogu ustati
sa sjedala jer je u tom položaju pritisak na prednji kotač malo veći ali
dovoljan da se vozim na felgi s obzirom da je jako mali pritisak u zračnici.
Slično je bilo s vožnjom na aero barovima, ali to je ipak išlo ako nisam
pritiskao previše aerobarove. Slijedeća nepovoljna okolnost bila je da više
nemam rezervne gume a nije baš mala vjerojatnost da se na ovako slabom pritisku
neće opet ponoviti nešto slično :-(
Nakon što sam krenuo s mjesta nesreće bio sam vjerojatno
među posljednjima pa sam s nekom brzinom od 31 km/h koju sam imao prestizao
mnogo sudionika. Na ravnim dijelovima je išlo sasvim dobro i bez problema sam
išao preko 30km/h na nizbrdicama čak i preko 40.
I tako sve do 50. km kad se na jednom širokom raskršću skreće udesno na jug prema Nagyatadu. Kako sam ja potpuno neiskusni biciklista (naknadno ću o tome) nisam imao iskustva s takvom vožnjom na slabo napumpanom prednjem kotaču. U zavoj sam ušao „široko“ i s velikom brzinom i u jednom trenutku počinjem gubiti kontrolu nad upravljačem. Osjećam da se vozim na felgi jer je bicikl ukošen, centrifugalna sila baca me prema van u zavoju u suprotnu traku a tu prema meni dolazi auto iz drugog smjera :-( Srećom očito je to bio auto organizatora jer je promet inače zatvoren na toj cesti i vozač je primjetio da imam neke probleme i zaustavio je auto na vrijeme tako da nije došlo do incidenta u tom smislu. Međutim zbog nemogućnosti kontrole došao sam do ruba asfalta s druge strane i jedva izbjegao da ne završim u jarku pored ceste :-( To je bilo možda 10-ak sekundi koje bih mogao svrstati u najstrašnije događaje koje sam proživio do sada :-(
I tako sve do 50. km kad se na jednom širokom raskršću skreće udesno na jug prema Nagyatadu. Kako sam ja potpuno neiskusni biciklista (naknadno ću o tome) nisam imao iskustva s takvom vožnjom na slabo napumpanom prednjem kotaču. U zavoj sam ušao „široko“ i s velikom brzinom i u jednom trenutku počinjem gubiti kontrolu nad upravljačem. Osjećam da se vozim na felgi jer je bicikl ukošen, centrifugalna sila baca me prema van u zavoju u suprotnu traku a tu prema meni dolazi auto iz drugog smjera :-( Srećom očito je to bio auto organizatora jer je promet inače zatvoren na toj cesti i vozač je primjetio da imam neke probleme i zaustavio je auto na vrijeme tako da nije došlo do incidenta u tom smislu. Međutim zbog nemogućnosti kontrole došao sam do ruba asfalta s druge strane i jedva izbjegao da ne završim u jarku pored ceste :-( To je bilo možda 10-ak sekundi koje bih mogao svrstati u najstrašnije događaje koje sam proživio do sada :-(
Nekako sam se vratio i vrtio dalje prema prvom okretu u
Nagyatadu gdje me čeka spas jer tamo imamo veliku pumpu. A iskusni Ironman Saša
Moslavac je ostavio za svaki slučaj još 3 nutarnje gume jer nikad ne znaš što
se može desiti. Bilo mi je malo čudno kad je to rekao ali sad vidim da se i
čuda dešavaju :-) Konačno sam završio tih prvih 75km i moj ciklokompjuter
pokazuje da sam imao prosjek netto vožnje 30,8 km/h što je odlično s obzirom na
okolnosti. Nakon okreta stajem kod stola, iznenađujem svojim zahtjevima (pumpa
i guma) našu servisnu ekipu (Karlo Čović & Adam Rožmarić) i prošlo je dosta
vremena dok su oni to pronašli a ja napumpao gumu.
Krećem dalje i ... kakvo olakšanje ... vozim se "ko čovjek"
na napumpanim gumama.
Ali ne zadugo
:-( Na slijedećem okretu na 88.
km prolazim preko tepiha za mjerenje vremena i nakon 10-ak metara ponovo ....
PRASS ‼ Opet prednja guma prazna :-(
Pas mater ! Jbt ... ovaj ovo ! Jbt ... onaj ono(g) ..... i
tako sve kaj mi je palo na pamet ‼
U tom trenutku nisam se više mogao kontrolirati. Mijenjao
sam gumu i usput recitirao sve moguće psovke koje sam (prilično opsežno i kvalitetno) naučio
u 43 godine života. Ovaj puta guma je bila s velikim ventilom i bio sam oprezan
kod pumpanja pa sam sve relativno brzo zamijenio. Međutim u tom trenutku utrka
je za mene završila jer je bilo očito da neću moći ni svoj prošlogodišnji
rezultat dostići.
Kad sam ponovo došao na okret u Nagyatad uzeo sam samo još
jednu rezervnu gumu (hvala Saša :-) ) a nisam htio dopumpavati nego sam do
kraja vozio na 3-4 bara koliko sam s priručnom pumpom napumpao.
Na nizbrdicama i s vjetrom u leđa sam jurio a na uzbrdicama
i s vjetrom u prsa išao sam linijom manjeg otpora – smanjio sam brzinu.
Kad sam završio s biciklom konačno sam skinuo teret s leđa i
krenuo na trčanje ali za mene je utrka već davno bila gotova pa sam na trčanju
planirao napraviti kvalitetan trening dužine ali po mogućnosti bez ikakvih
trauma poput prošlogodišnjih :-)
SAD KAD JE GLAVNA PRIČA GOTOVA VRAĆAM SE NA POČETAK.
S obzirom na užasne vremenske uvjete (temperatura 33 u hladu
a natječemo se na suncu + jak neugodan južni vjetar) plan je bio da pokušam
završiti za 10:30.
Temelji za tu ideju su postojali jer sam u plivanju malo
bolji nego lani, a na biciklu, trčanju i iskustvu puno bolji. Formula je bila
plivanje 1:15 (ko lani) + bicikl 5:30 (32,5 kmh) + trčanje 3:30 + 10 min
tranzicije + 5 minuta rezerve.
PLIVANJE:
Loše je krenulo već na dolasku u Gyekenyes jer su objavili
da je voda dovoljno topla da se pliva bez neoprena :-( I u mislima je već tu otišlo
onih 5 minuta rezerve.
Očekivao sam oko 1:20 ali završio 1:23. Sve je bilo puno
lošije nego lani, 110 plivača više (lani 440 sudionika, ove godine 550), užasna gužva i makljaža na startu, dva
puta sam prilično otišao u stranu, nikako nisam mogao uhvatiti ritam.
Plivački rezultati ove godine su sasvim čudni. Prošle godine
sam ja s rezultatom 1:15:19 imao 133. vrijeme dok je ove godine za taj plasman
trebalo plivati 1:11:30 bez neoprena. Ispada da je ovih 110 sudionika više nego
lani regrutirano iz redova plivača :-)
Prva tranzicija solidna (5 minuta) s obzirom da sam puno
vremena potrošio na mazanje s kremom za sunce.
BICIKL:
Gore opisano kaj se događalo ... ali kako i zašto ?
Biciklizmom sam se počeo baviti tek lani i u 2000km lani i
isto toliko ove godine imao sam samo 2 bušenja gume koje sam lako i uspješno riješio.
Nisam znao da se na jako velikoj vrućini gume ne smiju
pumpati na maksimum jer se zbog temperature zrak dodatno širi i pritisak
dodatno povećava što višestruko povećava mogućnost pucanja i bušenja.
Jbg ... sad znam.
Dvije nove gume koje sam stavljao na treningu nakon defekta
montirao sam i pumpao u miru pa nisam znao da postoji mogućnost da na spoju
ventila i gume dođe do pucanja gume ako se ventil prilikom pumpanja previše
pomiče.
Jbg ... sad znam.
Nikad nisam stavljao i pumpao s malom pumpom novu gumu s
kratkim ventilom da bih skužil da zbog dodatne maske na felgi to ne ide ili ide
jako teško.
Jbg ... sad znam.
Druga tranzicija skoro 10 minuta. Trebalo mi je malo više da
zaboravim sve traume s bicikla i krenem na trčanje. Nisam se uopće žurio da
nešto slučajno ne zaboravim. I naravno tu sam kao i prošle godine obavio prvo i
jedino pišanje (???) ali koje je potrajalooooooo... :-)
TRČANJE:
Kak sam rekao nije mi bilo na pameti da su ubijam pa sam
prvih 5 krugova (trči se 11 x 3800m) trčao u planiranom tempu 5min/km. Naravno
bilo je sve teže ali ništa prestrašno. Međutim svejedno sam odlučio da u svaki
krug dodajem 2-3 hodačke dionice da se istrošim što manje kad mi je već ovaj IM
propao. Odnosno da mogu početi trenirati nakon utrke što prije.
Trčao sam i dalje 5min/km a zavisi koliko sam hodao toliko
je ukupni tempo bio sporiji.
Zadnjih 3800m sam opet protrčao u komadu bez problema u
tempu malo bržem od 5min/km.
Sveukupno sam imao 12. vrijeme na trčanju (3:38:15)što mi je
omogućilo da se probijem sa 260. mjesta nakon bicikla na ukupno 75. mjesto
Koliko su vremenski uvjeti bilo jučer lošiji govori podatak
da sam prošle godine s 10:58 bio 74. u ukupnom poretku a ove godine sa 11:35 - 75.
mjesto.
A činjenica da je ove godine bilo 110 sudionika više zapravo
ukazuje da ovogodišnji rezultat "kvalitetniji" nego lanjski usprkos svim negativnim
okolnostima. Odnosno da sam sasvim sigurno u puno boljoj formi ali evo jučer nije
bilo sreće ili iskustva ili kak to već nazvati.
Fizičko stanje nakon utrke u odnosu na lani je neusporedivo.
Prošle godine sam dao baš zadnji atom snage u borbi da završim ispod 11 sati
dok je ove godine utrka u natjecateljskom smislu za mene završila nakon 5 sati.
Ali... nisam 2 mjeseca trenirao vrijedno i kvalitetno da bih
se dan nakon utrke dobro osjećao nego zato da postignem u vremenskom smislu
dobar rezultat a to nisam uspio :-(
Zato trazim kombinaciju za popravni ispit ali nije to lako
pronaci a pogotovo izvesti :-(
Bumo vidli :-)