Plitvički raj i pakao

Naslov nema veze s tekstom ali dobro zvuči. Niti je bilo bajno za raj ni pakleno :)
Pripreme za maraton zadnjih dana su se odvijale u dva smjera: saniranje zaštopanog nosa i tapering. A sve blize su bile i zadnje 2 kritične noći prije maratona :-)
Na kraju je nos bio "saniran" a spavanje je bilo isprekidanih 5+4 sati što je ipak puno bolje nego 1+2 prije Trevisa.
Na utrku smo krenuli u 5:15 ujutro i nešto prije 8 stigli na mjesto sreće.
Vremenska prognoza u petak je bila idealna za trku ali stvarna vremenska situacija i nije bila baš takva jer je već u 8 sati kad smo stigli bilo 14-15 stupnjeva bez oblaka na nebu. A veliku sparinu su ionako prognozirali i tu nisu promašili.
Plan za utrku sam odavno posložio: 4:15-4:20 po ravnom i nizbrdice, uzbrdice koliko se da a da ne bude prenaporno i to bi trebalo ispasti nekih 3:10-3:12 po mojoj procjeni.
Start je trebao biti u 9:30 ali je pomaknut na 9:45 pa smo se svi ohladili čekajući u masi a neki su to iskoristili za posjete obližnjem grmlju prije starta. I onda iznenada pucanj u 9:40 tako da su neki startali iz niskog starta a neki su držali još "štafetu" u ruci :-)
Ovog puta uzeo sam i traku za puls da imam malo veću kontrolu nad sobom.
Prva dugačka nizbrdica po planu i nakon toga prvi uspon od 4 km. Taman smo bili izloženi suncu koje je nemilosrdno peklo tako da su se počele nazirati prve pukotine u mom planu jer sam trčao na lakšim uzbrdicama sporije a na visem pulsu nego u Jaski.
Međutim nije mi bilo tesko pa nisam želio mijenjati plan u hodu, tj. u trku.
Od samog starta kontrolirao sam ciklus udah-izdah jer znam da dok je to na svakih 9-10 koraka onda nisam ušao u crvenu zonu.
Uglavnom prolazi su bili u okviru plana i dosao sam na 21.km u vremenu 1:39:48 a planirao sam 1:40. Dakle samo 12 sekundi prebrzo !
Inače sam do 17.km trčao u nekom društvu i tad je zadnji pratitelj odustao i nastavio sam sam. Nakon pola počinju nizbrdice i sve do 27.km držim planirani tempo 4:15-4:20/km i to trčeći potpuno sam kroz one šumske zavojite puteve. Da nije bilo jedne okrijepne stanice između i km oznaka posumnjao bih da sam zalutao. Tu sam razmišljao o tome koliko je bilo lakse u Trevisu kad trči puno trkača i uvijek nađeš neku grupu s kojom trčiš. Ali kaj je tu je...
Dakle na ulasku u dvosmjernu ulicu ponovo sam ugledao trkače i u tom trenutku je bilo još sve u granicama najoptimističnijeg plana (3:10) iako sam već od 7. km sumnjao da se može ostvariti. Ali kao što sam rekao nisam se htio postaviti previše oprezno jer sam znao da sam ipak dobro pripremljen i da ne može doći do nekog dramatičnog pada ili čak raspada. Tad slijedi neugodno iznenađenje na koje se nisam spremio. Nisam znao da je prvi smjer te dvosmjerne ulice zapravo konstantna uzbrdica i ta 3km sam išao oko 4:50/km. No nisam očajavao jer je matematika pokazivala da sam sad na donjoj granici najoptimističnijeg plana (3:12). Na tom dijelu sunce je ponovo pržilo (pre)jako i mnogi su već počeli pucati tako da sam počeo i prestizati neke. Nadao sam se da ću zadnjih 12 km koji su uglavnom ravno i nizbrdica držati prosjek 4:15/km ali nada je uskoro splasnula. Prvi padajući km (31-32) prolazim za 4:30. Mislim si (a znao sam da si lažem) to je vjerojatno zbog promjene ritma nakon uspona.
Ali i slijedeći isto 4:30 i odlučim da nadolazeći probam dati sve od sebe da uhvatim ritam 4:15. I čini mi se da ubrzavam ali prolaz 4:35 !!!
I sve to uz činjenicu da mi je puls 160-165 i dišem i dalje lagano ali jednostavno ne mogu noge brze okretati. Čak sam iznenađen time da nemam poteškoće s mišićima, nista ne boli ili zateže ali jednostavno ne ide brže.
Valjda umor...
I dalje tu i tamo preteknem nekog trkača (mene nije niko prošao negdje od 7-8km), držim tempo oko 4:40 i trudim se da ne padnem dodatno ili ne daj bože lupim u neki zid. Naravno i dalje računam gdje sam s konačnim vremenom i vidim da bih mogao ispod 3:15 ako malo podignem zadnja 2 km. Međutim i dalje ne mogu brže i onda na nakon 41.km iznenađenje - uspon, uspon,uspon....
Sad gledam na profilu staze da je tako i označeno ali ja sam memorirao da je to samo nekih 500m prije kraja. Tempo je zbog uzbrdice dodatno pao ali pred samim ciljem ugledao sam dva trkača kako hodaju i odlučio sam ih pokušati sustići. U tome sam i uspio tako da sam tih zadnjih 1200m uspona prošao za 6:10 što je sasvim pristojno :-)
Na kraju nemam razloga biti nezadovoljan, a sretan sam što mi se ostvario san od prije 2 godine kad sam počinjao trčati i na Plitvicama istrčao 16km.
Tad sam gledao maratonce kako ulaze iscrpljeni u cilj i poželio da i ja jednom dođem u cilj s te druge, donje strane.
Jedino što me malo neugodno iznenadilo je činjenica da mi noge još uvijek nisu spremne za maraton kakav bih želio. Nadao sam se da nije tako ali opet se pokazalo da su za maraton presudni kilometri u nogama.
I u mom slučaju ne broj km od ovog mjeseca ili ove godine nego sveukupno do sada.
Naime ja sam u svojoj kratkoj trkačkoj karijeri ukupno istrčao nekih 6000km a to je definitivno premalo da se mišići "trkački" razviju da mogu primati dovoljno energije koje od mog srca mogu dobiti.
Iskustva i istraživanja govore da taj proces traje oko 5 godina da se dođe do maksimuma, ali ja sam se nadao da sam već bar na 99% ali očito nisam :-)
Neki trkači mi savjetuju da podignem značajno svoju tjednu i mjesečnu kilometražu ali ja se s time ne slažem jer to dramatično povećava rizik od povrede, a ja sam jednu tešku prošao i sretan sam što evo već 15 mjeseci trčim bez ikakve ozbiljnije povrede.
A valjda ću trčati još 3-4 godine da dođem do tog nekog maksimuma pa da i taj "pakleni" Plitvički maraton završim po planu... ispod 3:10 !