Mjesečni izvještaj

Uhhh bilo je puno toga pa bude vjerojatno i pismo prilično dugačko...
Nakon uspješnog triatlona u Prelogu vratio sam se na more i počeo s nekim planskim treningom pri čemu sam si kao vrhunac jesenskog dijela sezone odredio dvije utrke: domaći polumaraton u Varaždinu i Ljubljanski maraton.
Posljedice dva završena triatlona u 3 dana izbile su na vidjelo na prvim trkačkim treninzima. Nekoliko dana osjećao sam (podnošljive) bolove u desnom kuku, a puno duže sam imao bolove u rebrima sa leđne strane a i jedno i drugo vjerojatno je bilo uzrokovano biciklističkim dijelom triatlona. Naime neki iskusni triatlonci su mi "objasnili" da je to poslijedica onog aerodinamičnog položaja u vožnji i da je to gotovo normalno s obzirom da gotovo uopće nisam vozio bicikl osim na triatlonima.
Bilo kako bilo ta "rebrena" ozljeda se osjećala kod okretanja gornjeg dijela tijela dobrih 20-ak dana pa sam na trčanju jedino morao izbjegavati preoštre zavoje i biti oprezan kod polukružnog okretanja :-) tako da sam trenirao uglavnom normalno.
Uglavnom prvih tjedan dana istrčao sam ukupno 114km i to na prilično visokim temperaturama iako sam se dizao rano i s treningom počinjao oko 6:30 ujutro.
Kao šlag na tortu došla je i nedjeljna dužina od 32km u tempu 5min/km po morskom brdsko-planinskom terenu pri na temperaturi 25-28 stupnjeva.
Slijedeći tjedan ukupno sam izvrtio 95km s time da nije bilo dužine ali sam nakon povratka u Varaždin u petak 13.08. otišao s prijateljima iz TK 042 na utrku 8,5km u Ljutomer.
Vrijeme nije bilo baš idealno jer je cijeli dan bilo jako sparno i očekivala se kiša. Zbog toga je utrka startala po jako oblačnom i jako toplom i sparnom vremenu, a kiša se konačno spustila minutu prije mog ulaska u cilj.
Plan mi je bio pokušati istrčati u tempu oko 3:45/km što sam i uspio.
Vrijeme mi je bilo 30:39 što bi bilo značilo da sam imao tempo 3:36/km ali već sam za vrijeme utrke primijetio da je upitna dužina 8500m jer sam 3-4km isao 2:55 ???
Po povratku doma sam na Googlu izmjerio stazu i dužina je zapravo 8300m što znači da je moj tempo bil zapravo 3:42/km a kaj je još uvijek jako dobro, a s obzirom na vremenske uvjete zapravo jako odlično.
Ovakve stvari me inače jako smetaju na utrkama jer nije mi jasno da se staza ne može točno izmjeriti, odnosno da organizator ne želi "priznati" pravu dužinu staze.
Kaj misliš koja bi bila negativna reklama (ili kaj ja znam kaj) da u najavi piše da je dužina 8,3km a ne 8,5kn.
Isto se dogodilo ove godine na Savskom polumaratonu, a i danas u M. Središću.
No idemo dalje kronološkim redom.
Poslije te utrke ponovo odlazak na jug i još jedan duuugačak tjedan sa ukupno 120km i dužinom 35km.
Pa konačno povratak cijele familije u Varaždin i treniranje u malo humanijim uvjetima, a olakšanju je pridonjelo i to da je ovaj tjedan nakon 3 "teška" bio onaj regeneracijski sa nešto kraćim i lakšim trenizima.
Moram priznati da mi je pred kraj tog trotjednog teškog dijela nastupila i jedna mala kriza tak da sam jedan trening koji je trebao biti prilično brz i težak pretvorio u lagano trčkaranje. I već slijedeći dan je bilo puno lakše i još jedan dan poslije sam bez problema napravio ranojutarnju dužinu 35km u tempu 4:58/km.
Izgleda da počinjem dobivati početne obrise iskusnog trkača koji zna "slušati svoje tijelo" :-)))
A zapravo takva situacija i nije nešto čudno iz više razloga. Naime do sada sam uglavnom svaki treći tjedan imao regeneracijski dok sam sada prvi puta u nizu imao 3 tjedna jakih treninga. Zatim tjedne dužine 114 i 120km su moja rekordna dostignuća do sada tak da je sigurno to bio dodatni stres na organizam. I na kraju (a mislim najvažnije) podignuo sam tempo svih treninga za 15-ak sekundi pa sam lagane treninge (oko 20-km) radio u tempu 4:30-4:45/km, tempo tek malo iznad 4min/km i za dužine sam već napisao oko 5min/km. I k svemu tome sam na moru sve te treninge radio po jako neravnom terenu s puno (čak i jako strmih) uzbrdica i nizbrdica.
Možda to na prvi pogled izgleda suludo i preopasno ali činjenica je da sada te treninge radim s lakoćom (ili težinom) kao prije kad sam bio 15 sekundi sporiji.
Čak povremeno provjeravam puls pri trčanju i opet on u grubo odgovara onim vrijednostima koje sam imao prije pri nešto sporijem trčanju.
I nakon svega kao test svega navedenog i napravljenog došla je današnja utrka (10,3km) u Murskom Središću. To je za sada jedina utrka koju sam istrčao u svakoj od moje 3 trkačke godine tako da mi može poslužiti kao neki grubi orjentir.
Prije 2 godine (i svega mjesec dana nakon početka trčanja) sam imao rezultat 43:09,
prošle sam godine napredovao do 40:02 i zanimalo me baš koliko sam (ako sam) napredovao ove godine.
Vremenski uvjeti nisu bili baš bajni jer je cijelo jutro padala kiša, ali nakon podneva je stalo i iz varaždinske perspektive izgledalo je da će uvjeti biti jako dobri. Ali 30km sjevernije nije bilo baš tak. Kako sam se približao M. Središću oblaci su bili sve tamniji i sve više prijetili. Nakon što sam napravio prijavu spustio se jaki pljusak koji je trajao 15-ak minuta i poslije se pretvorio u jaku kišu. Svo to vrijeme čekao sam da bar malo stane pa da otrčim u 200m udaljen auto da se spremim za utrku. Kako je i dalje padalo a do utrke je ostalo još 10 minuta nije mi preostalo drugo nego da se kroz kišu probijem do auta i spremim se. Srećom pa je start kasnio 3-4 minute pa sam se barem malo rastrčao ali daleko je to bilo od idealnog zagrijavanja. Kiša je padala tokom cijele utke ali je u stilu većine trkača i njezin tempo padao prema kraju utrke :-)
S obzirom na utrku u Ljutomeru nekako sam si za cilj zadao da istrčim u tempu 3:45/km, a s obzirom na uvjete taj rezultat bi me učinio presretnim.
Uglavnom do okreta na pola (trči se istim putem dvosmjerno) trčao sam u grupi 5-6 trkača i držali smo konstantan tempo 3:40-3:45/km. Na okretu na pola utrke imao sam prolazno vrijeme točno 19 minuta. Osjećao sam da mi neće biti nikakav problem u tom tempu završiti utrku i odlučio sam da prestanem uključivati previše matematike u trčanje i da do kraja pokušam pojačati "na osjećaj" bez ikakvih matematičkih kalkulacija. Odmah nakon okreta odvojio sam se od grupe ne samo zbog mog malog ubrzanja nego i vjerojatno zbog njihovog pada u tempu. Na okretu sam bio 9. i u drugom dijelu sam prošao dvojicu tako da sam utrku završio na 7. mjestu u vremenu 37:24 što znači da sam drugu polovicu istrčao za 18:24, odnosno 36 sekundi brže nego prvi dio.
Taj rezultat bi preveden u tempo iznosio 3:38/km ali po dolasku u cilj kolega V. Canjuga je rekao da mu njegov sat s GPS-om pokazuje da je istrčao oko 10050m što bi značilo (i bilo realno) da je tempo za nekih 5 sec/km sporiji.
Po dolasku doma ponovo sam išao provjeravati na Googlu i zaista izračunao sam da je dužina staze oko 10060m.
Dakle moj tempo je definitivno bio oko 3:43/km a što je ponovo više nego odlično !!
I to sve bez ijednog brzinskog treninga jer sam uglavnom do sada radio dugačka trčanja na lakšem tempu plus tek par fartleka.
Tek u slijedećim tjednima na red dolaze i intervali i sličan teror :-)
Ovdje se ponovo vraćam na deklariranu dužinu utrke. Zar ne bi bilo bolje da se startno ciljni prostor pomakne za 30 metara, staza točnije izmjeri i utrka nazove "10 kilometara" ??
Razgovarao sam s kolegom trkačem i organizatorom Krešom Levačićem koji je mjerio stazu i rekao je da ni sam ne zna točnu dužinu jer je mjerio autom. I siguran sam da nije namjerno 240m produžio "naziv utrke" ali jednostavno me takve stvari smetaju.
Jer činjenica je da među trkačima ima i onih poput mene (ali čini mi se malo) koje ne zanimaju plasman, poredak u kategoriji, pehari, medalje, diplome i slično... nego borba sa samim sobom, tj. utrka sa sekundama i dužinama a ne s protivnicima.
Jer koliko sam shvatio većini trkača bitna je borba s protivnicima ( u čemu nema ničeg lošeg) i zapravo im nije bitna točna dužina staze ali nama "boemima" (ili "bedakima") je to jako važno jer je dužina naš protivnik, odnosno neprijatelj :-)
Ako se vratim na usporedbe s prošlim sezonama vidljivo je da sam između 1. i 2. sezone napredovao 3 minute što je i logično s obzirom na početak treniranja, ali mi ohrabrujuće djeluje ovo poboljšanje više od 2,5 minute u odnosu na lani kad sam bio već u nekoj pristojnoj formi.
A za ohrabrujuću usporedbu može poslužiti i činjenica da sam za pobjednicima Lackovićem i Komljenovićem zaostao samo oko minutu i pol.
Sve u svemu i dalje ide sve lijepo i po planu i ostaje mi samo da se nadam da će se tako i nastaviti.
Pogotovo kaj sad dolazi konačno i normalnije vrijeme za trčanje.