A kak bi se moglo nazvati nekoga ko je 69. dan nakon (ozbiljne) operacije kralježnice otrčal 22km u tempu oko 5:20/km.
Bojim se da nisam dio nekog (ne)sustavnog istraživanja jer su me na taj pothvat "nagovorili" ljudi iz medicinske struke a i cijelo vrijeme su bili neki pored mene, neki ispred, neki iza.
A teško me bilo nagovoriti :-)
Prošlo je evo već 6 sati od tog zločinačkog pothvata i još uvijek je sve u redu :-)
I prilikom trčanja je bilo bez problema. Bojao sam se da će noge u posljednjim kilometrima povratka postati jako teške ali ništ strašno, iako je trasa sadržavala i nekoliko uspona i nizbdica.
Evo tak... pa bumo sutra vidli kakve budu posljedice.
Ona slika bicikla i komentari uz nju malo su zbunili poznanike pa sam često morao objašnjavati što sam time htio reći.
A praf zapraf sem štel reći da imam namjeru da se 30.07.2011. ujutro u 6:59 sati nađem na obali jezera u Nagyatadu na kojem se pliva plivačka dionica Extrememan-a (mađarski železni čovek) s najozbiljnijom namjerom da se za jednu minutu bacim u vodu i krenem na put dugačak 12-13 sati.
Zakaj ?
Pročitaj naslov !
Preostaje mi još samo da barem do kraja veljače od dr Kejle dobim potvrdu da je sve OK i naravno... na napravim plan i tablice :-)
Nema komentara:
Objavi komentar