...I PREKO VALJEVA...

A vikend prije Bratislave bio sam sa familijom na poslovno-sportskom-muzičkom putovanju u susjednoj zemlji Srbiji.
Tijekom pet dana boravka bili smo u Nišu, Aranđelovcu i Valjevu (ja sam) i od svih događanja najvrijednija su ona iz Aranđelovca i Valjeva.
Naime osnovni motiv za odlazak je bilo to što je naš sin Matija 21.03. učestvovao na međunarodnom natjecanju malih pijanista u Aranđelovcu.
Pa smo s time odmah spojili druge gore navedene aktivnosti a ja nikako nisam htio propustiti priliku da konačno upoznam ta legendarna Valjevska brda po kojima trči kolega maratonac Saša Antić i o kojima je na svom blogu ( http://s-ant.blogspot.com/ ) napisao prave romane.
Prvo muzika a onda sport :)
Matija je bio izuzetno uspješan na natjecanju iako je bio najmanji i najmlađi.
Osvojio je ukupno 97,7 od mogućih 100 bodova što je u ukupnom poretku bilo dovoljno za 5 mjesto u konkurenciji 20 natjecatelja.
Još da nije tokom nastupa na samom početku "sfušal" 2 put u roku 5 sekundi bilo bi i bolje :)
Ali do kraja više nije nist previše griješil i oduševil je članove žirija :)
Ja više od toga o muzici nebrem govoriti jer ak je neko antitalent za glazbu onda sam to ja :)



Nakon Niša u Aranđelovac smo stigli u nedjelju a vec danima prije odlaska sa Sašom sam imao u grubo dogovorene susrete tokom nedjelje i ponedjeljka. U nedjelju je on doputovao u Aranđelovac (70km) na "moj" teren a slijedeći dan je bio uzvrat u Valjevu (naravno sad sam ja putovao 70+70km). Prvi susret održan je na planini Bukulja iznad Aranđelovca. Vrijeme za igru nije bilo baš nešto posebno idealno ali za prave trkače nema zapreka :)
Zajedno smo otrčali polumaratonsku dužinu najprije kružeći oko Aranđelovca a zatim smo se odvažno odlučili popeti na vrh planine (oko 600m) pri čemu je prelaskom na sve više visine lagana kiša sve više prelazila u snijeg. A s obzirom da je to bilo 20.03. dakle zadnjeg dana zime nekako se taj uspon i vremenski uvjeti uklopio u "proslavu" odlaska zime. Meni je to bio prvi brdski trening ove sezone i čak sam se malo bojao kako će to leđa podnijeti ali nije bilo nikakvih problema. Sve u svemu lijep trening i ugodno druženje za posljednji da zime.
Slijedeći dan ja sam gotovo sat i pola putovao do Valjeva da konačno vidim gdje to Saša sjedi kad piše i gdje to trči kad ne piše :)
Između ostalog interesiralo me što ću sve vidjeti do Valjeva, odnosno kako izgleda Srbija iznutra pošto sam znao da ću prolaziti kroz razna veca i manja mjesta.
Ovo mi je bio četvrti odlazak u Srbiju posljednjih 8 godina ali sve se uglavnom svodilo na vožnju autoputom i boravak u većim mjestima pa me sad baš interesiralo kako to izgleda malo izvan autoputa.
Nakon viđenog mogu reći da sam čitajući i slušajući o situaciji u Srbiji očekivao dosta lošiju situaciju. Istina asfaltni putevi su u prilično lošem stanju, prilazi s ceste prema kućama također uglavnom nisu uređeni ali same kuće i zgrade su u svakom smislu slične onima koje se mogu vidjeti u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske.
S obzirom da sam dosta kasno krenuo isto kao i dan prije nije nam preostalo puno vremena za druženje izvan terena pa smo odmah krenuli na posao.
A posao je bio ... rudarski !!
Sad mi je jasno zašto je za Sašu Plitvički maraton, za razliku od svih ostalih tamo prisutnih, tek malo jači od ravnog :)
Kad smo krenuli prvo smo za zagrijavanje imali oko 3km "plitvičke" uzbrdice nakon koje sam već bio "polustrgan". Pogotovo kad se uzme u obzir da smo i dan prije bili "po šumama i gorama".
Nakon zagrijavanja konačno je bilo malo ravnice (otprilike kao Jaska :) ) i onda opet gore, pa dolje, pa opet uuuuuuuusponnnn i konačno na kraju 4 km lagane nizbrdice. Usput mi je pokazivao puteve koji su se mogli vidjeti s naše trase a po kojima inače trči i o kojima piše "stihove i eseje" na svom blogu.
Sve u svemu gotovo bi se moglo reći idealno mjesto za trkačke treninga.
Istina malo je teže naći neku dužu ravnu dionicu ali valjda se uz malo više truda i to može pronaći.
Kaj se tiče našeg dvoboja usli smo zajedno u cilj, ali boksačkim rječnikom Saša je pobijedio na bodove jednoglasnom odlukom sudaca. A ja sam za kaznu morao voziti auto 70km u suprotnom smjeru.
Sve u svemu 2 dana ugodnog druženja i jako dobrog treninga koji je bio i mala priprema za Bratislavu jer smo se i tam dosta penjali na mostove i spuštali sa njih.