Plitvice - druga epizoda

Odmah nakon što je postalo jasno da ću nakon operacije ipak moći uglavnom normalno i bez problema trčati zaokružio sam jučerašnji datum i to mi je bio motiv koji me tjerao na treninzima u prvom dijelu godine.
Jer kao što većina maratonaca kaže - Plitvički maraton je više od maratona i svaki od nas mazohistički čeka godinu dana da dođe taj dan u kojem će napraviti "trkačko samoubojstvo iz zasjede" :)
S obzirom da je na dan utrke prošlo manje od 7. mjeseci od operacije u pripremama nisam baš imao previše prostora da se adekvatno pripremim u smislu velike kilometraže u treningu ali sam ipak već iskusan trkač (ipak je ovo već moja 3. sezona :) ) pa sam znao na što trebam staviti naglasak u treninzima da bi uspješno završio maraton.
Nakon maratona u Bratislavi a prije jučerašnjeg imao sam u travnju 280km treninga i u svibnju 260km što je prilično malo ali sam dio tog deficita nadoknadio kroz biciklističke treninge čiji bi trkački ekvivalent bio oko 100km trčanja u tim mjesecima.
Međutim i s tim je to prilično manje nego lani pred Plitvički maraton, ali osjećao sam u nogama i glavi da sam prilično "jači" i spremniji nego lani i to se obistinilo.
Taktički sam istrčao maraton za čistu peticu i rezultat nije izostao 3:11:49
S obzirom na sve gore navedeno superodlično (moja procjena) i osjećam se superzadovoljno !!
Moram spomenuti i kolegu trkača Ivana Čorbu s kojim sam zajedno trčao 41 km jučerašnjeg maratona. To se pokazalo kao odlična kombinacija jer smo sasvim različiti tipovi trkača i kompromisom između naših dijametralno suprotnih načina trčanja obojica smo postigli odličan rezultat.
Naime njegova je maratonska taktika ona narodna: "idem dok mogu a poslije je sve u božjim rukama". Međutim to uglavnom završava kao u paklu i vjerojatno bi to i jučer tako završilo bez obzira na dolazak Pape u Hrvatsku :)
S druge strane ja sam (pre)oprezan kalkulator koji realno sagleda svoje mogućnosti i još za svaki slučaj smanjim očekivanja za 2-3 minute.
I tak smo jučer udružili snage: ja sam njega kontrolirao, zaustavljao u naletima adrenalina i slično a on je ipak povremeno uspio izbjeći mojoj kontroli tempa pa smo išli malo brže od mojeg plana koji je bio rezultat oko 3:15.
I u toj suradnji smo obojica došli u cilj s rezultatima koji su bili bolji od najoptimističnijih očekivanja: ja malo ispod 3:12 a on malo iznad 3:12.
Sve u svemu... treba čekati još 364 dana do novog masakra :)
Jedva čekam :)