Postal sam pravi atletičar

U utorak sam po prvi puta u zivotu trcao na pravoj atletskoj stazi tako da se od sada i ja mogu smatrati pravim atletičarem :-)

Na rasporedu su bile dionice 6 x 1000m pa sam odlučio da ih napravim na 100% ispravnoj dužini jer sam sve takve treninge radio uglavnom na makadamskim putevima koje su izmjerene raznim metodama (svaka više puta) pa su vjerojatno točne pa je ovo bila ujedno i provjera ispravnosti mjerenja. Prvo je bila rasprava s Murićem kojim tempom da trčim te dionice. On je rekao 3:45 ali ja sam znao da je to prelagano jer ako mogu dionice 4 x 2000m trčati na makadamu tempom 3:50 onda je jasno da ih na tartanu koji je brži barem 5 sec/km mogu trčati 3:45/km. E pa ako na 4 x 2000m mogu 3:45/km onda sigurno da 6 x 1000m mogu barem 3:40. I tak smo se na kraju našli na toj "cijeni" iako sam bio siguran da mogu i brže. I evo kak je ispalo tih 6 x 1000m s time da sam u pauzama od 4 minute lagano trčakarajući prelazio 600m.

3:46  - prvi je bio malo sporije po preporuci šefa

3:37

3:39

3:39

3:38

3:30 - taj zadnji je jedini stvarno išao na maksimumu

ZAKLJUČAK: taj trening sigurno mogu uraditi u tempu 3:35/km. A mislim da i 8 x 1000m također mogu tim tempom. Naravno da sam zadovoljan jer se ti rezultati uklapaju u plan razvoja prema konačnom cilju  (OI London 2012 :-)  ) 

Danas pa nam je opet počela kros liga na Dravi. Plan je bio da tih 5600m završim za oko 22 minute, odnosno da ne trčim baš na maksimumu nego da ostane rezerva nekih pola minute.

Međutim vremenski uvjeti su bili upravo katastrofalni za trčanje (temp. blizu 30, taman se i naoblačilo što je još dodatno pojačalo stravičnu sparinu) tako da sam 3km zagrijavanja jedva trčao. Doslovno nisam mogao punim plućima udahnuti zrak a na nogama ko da vučem kugle.

Zbog toga sam posumnjao da ću uspjeti završiti za 22 minute ali nisam se time opterećivao jer me onaj početni zanos jurenja na utrkama prošao tako da bez problema prihvaćam činjenicu da se ponekad mora trčati i sporije. 

I kak je bilo....

Odlučio sam od početka trčati na nekih 95% tako da nikako ne ulazim u "crvenu zonu", pa kak ispadne. Prva dvojica kojima ne mogu konkurirati su začas odjurili a iza njih su Jakop i Lodeta držali solidan tempo koji je bio baš po mojim planovima i pratio sam ih sa nekih 5 m zaostatka.

Iako.... do prvog mosta (950m) mi je bilo jako teško pa sam čak i pomišljao da malo usporim. Ali nekako sam ušao u ritam i sve sam lakše pratio njihov tempo ali se pokazalo da oni nisu baš lako pratili svoj tempo. Na nekih 2000m Jakop je pao pa smo ga nas dvojica prošli a na okretu je i Lodeta smanjio tako da sam prešao na 3. mjesto. Na pola staze prolaz je bio 10:50 što je bilo malo iznenađenje za mene ali kaj je tu je. Do kraja sam trčao sam, držao isti tempo i završio na uvjerljivom 3. mjestu (kako i sprijeda tako i iza) sa rezultatom 21:40.

Super zadovoljan i još jedan dokaz da za sada sve ide prema najoptimističnijim nadanjima.

I noga je manje više dobro, ali za svaki slučaj sutra ponovo idem na snimanje da vidimo šta se to događa posljednjih mjesec dana. Kaj mogu kad u Poliklinici Sunce sa svojom policom zdravstvenog osiguranja imam besplatne preglede  pa im dosađujem kad god treba. Nadam se da me ne budu stavili na crnu listu nakon isteka police :-)

Opet doma

Neplanirano sam produžio boravak na moru na punih 15 dana tako da sam dva radna tjedna morao odraditi tamo. A uvjeti su bili sve prije nego dobri. Uglavnom sam se dizao rano ujutro da uhvatim neke "normalne" temperature ispod 25 stupnjeva. Sve treninge radim na jednoj stazi u masliniku i već mi se smučilo vrtenje po njoj iako je konfiguracija iste gotovo idealna za trčanje. Ima 1400m u jednom smjeru od čega je otprilike 300m ravno a ostalo su blage uzbrdice i nizbrdice. Ali ... kad u 15 dana napraviš 180km na istoj stazi (plus još puno km prije a biće i puno još poslije) valjda je normalno da ti ide na povraćanje već i na samu pomisao da moraš ponovo ići tamo na trening. A ni podloga nije baš idealna: sitni oštri tucani kamen, ali opet bolja od asfalta na koji nisam ni slučajno želio ići.

Sve u svemu ona dva "radna" dugačka treninga napravio sam ukupno 85 km (duž 28,5) i 91 (duž 31) tako da se još uvijek nisam preopasno približio granici od 100km u tjednu.

U petak sam se vratio doma i jučer i danas na Dravi otrčao 2 treninga i baš je bilo lijepo. Temperatura puno normalnija, poznate trkačke "face" i staze i odmah je sve lakše :-)

Slijedeći tjedan ponovo počinje ciklus od dva paklena tjedna koji će vjerojatno biti najteži za vrijeme cijelog pripremnog perioda ali ako sam došao do tu sad bi bilo glupo odustati :-)

U četvrtak ponovo počinje liga na Dravi a u subotu poslijepodne ću vjerojatno na utrku 10,3km u Mursko Središće. S obzirom da je u nedjelju ujutro na rasporedu dužina od nekih 33-34km ovu ću utrku vjerojatno iskoristiti kao trening tempa kojim planiram trčati PM u Varaždinu (4:05-4:10).

Već se veselim i na samu pomisao da počinje sezona utrka da se malo razbije monotonija treninga. A s povratkom kući s "ozbiljnim" pripremama počinje i moja supruga koja je također počela uživati u trčanju i na proljeće već ubilježila nekoliko nastupa na kros ligi na 2000m.

Tokom ljeta je koliko toliko pokušavala održati razinu pripremljenosti a sada krećemo u nadgradnju :-) 

Zato sutra umjesto odmora idem njoj praviti društvo u savladavanju nekih 6km laganim tempom.

Kaj se mora ponekad je teško

Nakon lakšeg tjedna počeo sam s novim ciklusom i nakon prvog tjedna mogu reći: sve teže i teže je !

Kako zbog toga jer se diže intenzitet i dužina tako i zbog toga jer su vrućine i dalje nesnosne (malo čudno :) - ljeto je). Nedjeljnu dužinu od 28,5 km sam počeo u 6:15 na 24 st. a završio u 8:45 kad je već bilo 28 stupnjeva. A sve je to ništa prema četvrtku kada sam išao (tj. trčao poprilično brzim tempom) 18km na 33 stupnja po užarenom kamenu. Nešto slično još nisam imao u kratkoj karijeri i mogu reći da mi je to bio daleko najteži trening do sada. Već nakon 5-6 km počeo sam u nogama osjećati veliku težinu koja se povećavala do kraja tak da sam na kraju jedva dizao noge od poda. 

Ali kak piše u naslovu ....   :)

Stanje duha i tijela je OK.

Tj. duha +5 a tijela nešto manje. Noga je i dalje sumnjiva ali "tone" leda koje sam stavio (i stavljam) su valjda pridonijele da za vrijeme trčanja nemam nikakvih bolova tak da nema druge nego ići dalje u nove pobjede ;)

Polako se bliže i prvi testovi pred glavne ispite (nadam se da će noga ipak izdržati).

27.08. ponovo počinje Kros liga na Dravi (5600m) a 30.08. je u Murskom Središću utrka na 10,3 km i nakon toga ću valjda imati orijentir čemu se mogu nadati u Varaždinu i Zagrebu. 

Upravo dok ovo pišem počela je padati kiša tak da bude ipak lakše danas i sutra, a u četvrtak se opet vraćam u Varaždin tak da budem teški vikend (dužina 31km) program odradil u ipak prihvatljivijim vremenskim uvjetima. 

Ne znam kak drugi izdržavaju i provode treninge po ovakvom vremenu ali čini mi se da se neki namjerno ruše s bicikla samo da imaju opravdanje za mali odmor a neki na Visu trče po plaži mameći poglede napaljenih Čehinja i Slovenki  :)