četvrtak, 27. kolovoza 2009.

Postal sam pravi atletičar

U utorak sam po prvi puta u zivotu trcao na pravoj atletskoj stazi tako da se od sada i ja mogu smatrati pravim atletičarem :-)
Na rasporedu su bile dionice 6 x 1000m pa sam odlučio da ih napravim na 100% ispravnoj dužini jer sam sve takve treninge radio uglavnom na makadamskim putevima koje su izmjerene raznim metodama (svaka više puta) pa su vjerojatno točne pa je ovo bila ujedno i provjera ispravnosti mjerenja. Prvo je bila rasprava s Murićem kojim tempom da trčim te dionice. On je rekao 3:45 ali ja sam znao da je to prelagano jer ako mogu dionice 4 x 2000m trčati na makadamu tempom 3:50 onda je jasno da ih na tartanu koji je brži barem 5 sec/km mogu trčati 3:45/km. E pa ako na 4 x 2000m mogu 3:45/km onda sigurno da 6 x 1000m mogu barem 3:40. I tak smo se na kraju našli na toj "cijeni" iako sam bio siguran da mogu i brže. I evo kak je ispalo tih 6 x 1000m s time da sam u pauzama od 4 minute lagano trčakarajući prelazio 600m.
3:46  - prvi je bio malo sporije po preporuci šefa
3:37
3:39
3:39
3:38
3:30 - taj zadnji je jedini stvarno išao na maksimumu

ZAKLJUČAK: taj trening sigurno mogu uraditi u tempu 3:35/km. A mislim da i 8 x 1000m također mogu tim tempom. Naravno da sam zadovoljan jer se ti rezultati uklapaju u plan razvoja prema konačnom cilju  (OI London 2012 :-)  ) 

Danas pa nam je opet počela kros liga na Dravi. Plan je bio da tih 5600m završim za oko 22 minute, odnosno da ne trčim baš na maksimumu nego da ostane rezerva nekih pola minute.
Međutim vremenski uvjeti su bili upravo katastrofalni za trčanje (temp. blizu 30, taman se i naoblačilo što je još dodatno pojačalo stravičnu sparinu) tako da sam 3km zagrijavanja jedva trčao. Doslovno nisam mogao punim plućima udahnuti zrak a na nogama ko da vučem kugle.
Zbog toga sam posumnjao da ću uspjeti završiti za 22 minute ali nisam se time opterećivao jer me onaj početni zanos jurenja na utrkama prošao tako da bez problema prihvaćam činjenicu da se ponekad mora trčati i sporije. 
I kak je bilo....
Odlučio sam od početka trčati na nekih 95% tako da nikako ne ulazim u "crvenu zonu", pa kak ispadne. Prva dvojica kojima ne mogu konkurirati su začas odjurili a iza njih su Jakop i Lodeta držali solidan tempo koji je bio baš po mojim planovima i pratio sam ih sa nekih 5 m zaostatka.
Iako.... do prvog mosta (950m) mi je bilo jako teško pa sam čak i pomišljao da malo usporim. Ali nekako sam ušao u ritam i sve sam lakše pratio njihov tempo ali se pokazalo da oni nisu baš lako pratili svoj tempo. Na nekih 2000m Jakop je pao pa smo ga nas dvojica prošli a na okretu je i Lodeta smanjio tako da sam prešao na 3. mjesto. Na pola staze prolaz je bio 10:50 što je bilo malo iznenađenje za mene ali kaj je tu je. Do kraja sam trčao sam, držao isti tempo i završio na uvjerljivom 3. mjestu (kako i sprijeda tako i iza) sa rezultatom 21:40.
Super zadovoljan i još jedan dokaz da za sada sve ide prema najoptimističnijim nadanjima.
I noga je manje više dobro, ali za svaki slučaj sutra ponovo idem na snimanje da vidimo šta se to događa posljednjih mjesec dana. Kaj mogu kad u Poliklinici Sunce sa svojom policom zdravstvenog osiguranja imam besplatne preglede  pa im dosađujem kad god treba. Nadam se da me ne budu stavili na crnu listu nakon isteka police :-)

1 komentar:

  1. još moraš stavit na blog ono odbrojavanje ... dana... sati... minuta do londona :-)

    OdgovoriIzbriši