Kako stvari stoje (a dobro stoje) mogao bih već 14.03. nakon maratona u Trevisu reći da prekidam s trčanjem ove godine jer sam ispunio planove :-)
Naime u nekom postu prije sam napisao da mi je plan ove godine ići polumaraton ispod 1:25 i maraton ispod 3:05. Prvi dio plana sam neočekivano (i neplanirano) ispunio već danas na Savskom plumaratonu koji sam završio u vremenu 1:24:28 !!
I to bez taperinga, tj. u punom treningu za Treviso maraton koji je uključivao i dužinu od 34km u srijedu poslijepodne.
Pa ako u Trevisu istrčim i maraton ispod 3:05 onda nemam više potrebe trčati ove godine :-)
Ili ću morati raditi prvi rebalans planova za 2010. godinu :-)
A početak tjedna je bio sasvim suprotan od današnjeg dana jer sam zbog (novih) zdravstvenih problema završio kod neurokirurga. Naime već mjesec dana ne spavam kako treba, odnosno spavam jako malo i jako loše. Na sve se nadovezalo zujanje i brujanje u glavi početkom ovog tjedna koje je kulminiralo i dodatnom jakom glavoboljom u utorak.
Shvatio sam da to više nije slučajno i nešto usputno i odjurio sam na pregled.
Dijagnoza: skolioza (zakrivljenost) vratne kralježnice, sužen prostor između C4 i C5 kralježaka, komadić odlomljene kosti i poremećena kompletna statika vratne kralježnice (mišići u disbalansu). Preporuka za početak je fizikalna terapija. Na povratku iz Zagreba već sam za to poslijepodne dogovorio prve tretmane kod ruskog doktora za kraljeznicu koji radi u Varaždinu te masažu kod prijatelja masera.
Uglavnom imam zdravstvenih problema ko Jeremija iz Alan Forda (možda i više) pri čemu napominjem da sam i na utrkama u neravnopravnom položaju i da bi mi trebalo obračunavati vremenski hendikep jer imam kamenje u oba bubrega :-)
Ali već nakon 3 dana dvostrukih dnevnih terapija u petak sam konačno počeo spavati kako treba tako da sam na današnju utrku došao stvarno odmoren.
A razmišljao sam da li da uopće idem jer je bilo upitno u kakvom ce stanju biti nasip nakon otapanja velikih količina snijega i kiše u petak.
Međutim dojava tajnih agenata u subotu bila je pozitivna, tj. dobio sam informaciju da će biti staza "trčljiva" :-)
Prije utrke plan je bio rezultat oko 1:27-1:28 za koji sam bio siguran da ću moći bez velikih problema završiti.
Daljnje raščlanjivanje plana bilo je da prvi dio s obzirom na vjetar u prsa idem oko 4:10/km a nakon okreta pojačam na 4:05/km pa zadnja 2 km koliko mogu (ako mogu).
I plana sam se držao kako se i dolikuje čovjeku u 40. godinama sve do 15.kilometra.
Tada mi je već bilo sasvim jasno da tempo 4:00-4:05min/km držim bez problema i osjećao sam da imam još zalihe goriva u nogama. Međutim sam sebe sam uvjeravao da ne smijem krenuti u završno ubrzanje prije zadnja 3 km. Tu ću spomenuti i klupskog kolegu F. Korošica koji mi je možda u ključnom momentu utrke dodatno podigao okretaje i povukao me. S njim sam jedno vrijeme trčao na samom početku, onda je on zaostao i negdje na 13.km je s još jednim trkačem projurio ispred mene. U to vrijeme sam stabilno držao tempo 4:05/km i na brzinu sam morao odlučiti da li i dalje ići "svojim putem" ili pratiti Franju i sustizati trkače ispred sebe. No kako sam i napisao začas sam shvatio da imam baruta u nogama i uskoro sam se približio trkačima ispred sebe i zatim s Franjom trčao zajedno do 18. kilometra. Tada sam konačno odlučio baciti u brzinu više pri čemu nisam ni u jednom trenutku posumnjao da ću možda puknuti prije kraja.
Počeo sam se približavati trkačima koji su bili poprilično ispred mene i samo u zadnjem kilometru sam projurio pored 4 trkača i utrku završio otprilike na 10-11. mjestu sa rezultatom 1:24:28.
I to sa osjećajem da sam mogao još par stotina metara u tom sprint finišu i bez imalo teškoća bilo u nogama bilo u plućima.
Još nisam vidio rezultate pa ne znam detalje a i zanima koliko su pojedini trkači koje sam prestizao u posljednjim kilometrima ostali iza mene.
Taj rezultat me malo šokirao jer je bilo nemoguće da u posljednja 3km "skinem" toliko vremena pošto sam na 18. km imao prolaz za 1:26.
Na kraju se pokazalo (ja sam osobno na googlu mjerio) da je staza bila kraća za 200-ak metara a i km oznake nisu bile baš precizno postavljene.
Tako je sad pitanje da li i kako "obračunavati" tih 1:24:28.
Realno bi bilo dodati 50-ak sekundi i onda je rezultat 1:25:18
Ali kao pokazatelj trenutne forme može se koristiti i objavljeno vrijeme jer je podloga (meka trava i zemlja plus ponegdje blato) bila jako teška i spora tako da bi recimo na asfaltu rezultat odgovarao najmanje onom kakav smo štopali na cilju.
Tak da sam zapravo sad u dilemi da li sam ostvario planirani cilj u polumaratonu za 2010. godinu :-)
Na cilju sam naletio na, valjda i pomalo izmenađenog, pobjednika G. Murića koji mi je čestitao i šokirao me objavom svog rezultata 1:13:XX.
Skinuti osobni rekord za minutu iz punog treninga i to na takvom terenu zaslužuje samo čestitke i želje da ga zdravlje ne izda !!
Samo utrka je bila lijepa, dobro organizirana (jedini minus te km oznake) i dokaz je da trkači uglavnom trče zbog toga jer vole trčanje a ne da bi dobili medalje, majice, grah i kobasice.
Sve u svemu... mislim da su svi zadovoljni.
I ja !
nedjelja, 28. veljače 2010.
nedjelja, 21. veljače 2010.
Proba, proba ...jen,dva... proba
S obzirom da se bliži kraj priprema za maraton u Trevisu vrijeme je i za neke probne treninge koji bi barem naznačili moje trenutne sposobnosti.
A naravno na temelju njih i očekivanja i plan trčanja na maratonu.
Do sada sam primjetio da sam na dugačkim i laganim treninzima "brži" otprilike 15 sekundi po kilometru.
Naime prošle jeseni sam treninge dužine radio u tempu 5:20-5:25/km a prosječan puls bio je oko 135-137, a nakon svih ovih zimskih priprema na istom tom pulsu trčim brzinom 5:05-5:10/km.
Prije 3 dana napravio sam jedan dobar tempo trening sa 12km u tempu 4:14/km (tak je ispalo) u sredini treninga. Prije treninga sjetio sam se da sam sličan trening (ali 10km tempa) na istoj stazi radio prije VZ polumaratona i ZG maratona i da sam iz statističkih razloga biljezio pulseve na tom treningu. I prije ovog treninga palo mi je na pamet da je kucnuo čas da iskoristim te podatke, odnosno da isto napravim na tom treningu i usporedim s lanjskima.
I usporedba je pokazala da na istoj brzini imam otprilike 10 otkucaja manje. Prošle godine sam taj tempo trčao u rasponu 158-162 otkucaja dok sam ove godine to isto trčao sa 145 otkucaja u početnom dijelu pa do 153 otkucaja na kraju.
Dakle neki napredak je evidentan.
A danas sam imao u planu prvi puta u svojoj trkačkoj povijesti napraviti pravi Yasso test. Međutim kad sam došao na stazu bilo je jasno da od toga neće biti ništa jer od svih staza jedino je bila upotrebljiva predzadnja sedma. Naime na svim ostalima bilo je još poprilično snijega a i ova sedma je na pojedinim kratkim dionicama bila još zaleđena. Planirao sam 10 x 800m dionice ići u tempu 2:50 - 2:55 pa sam na brzinu preračunao da bih u toj sedmoj stazi to trebao ići za 3:08-3:12.
Prvih sedam dionica sam sve prošao za 3:11 ili 3:12 (prevedeno na 800m 2:53-2:54) pri čemu nisam to odrađivao s nekom prevelikom težinom, odnosno osjećao sam da imam još poprilično rezerve u nogama. Zato sam pretposljednju išao malo brže 3:08 (2:50) a onu posljednju sam išao recimo na maximumu ali u jednoličnom tempu 3:04 (2:46 na 800m). I nakon treninga nisam uopće osjećao pretjeranu težinu u nogama tako da sam super zadovoljan ostvarenim.
A s obzirom na nešto lošije uvjete, malo previše odjeće i pokrivala po sebi i postignute rezultate sasvim sam siguran da mogu napraviti 10 x 800m za 2:50 po dionici.
Pa kad bih htio sebe lagati mogao bih zaključiti da mogu 2:50 na maratonu.
Ali znam da to nije tako i da moram uključiti i dodati popriličnu toleranciju.
E sad koliko je to... tek moram vidjeti.
Međutim nekako mi se čini da bi trebalo biti između 10 i 20 minuta...
A naravno na temelju njih i očekivanja i plan trčanja na maratonu.
Do sada sam primjetio da sam na dugačkim i laganim treninzima "brži" otprilike 15 sekundi po kilometru.
Naime prošle jeseni sam treninge dužine radio u tempu 5:20-5:25/km a prosječan puls bio je oko 135-137, a nakon svih ovih zimskih priprema na istom tom pulsu trčim brzinom 5:05-5:10/km.
Prije 3 dana napravio sam jedan dobar tempo trening sa 12km u tempu 4:14/km (tak je ispalo) u sredini treninga. Prije treninga sjetio sam se da sam sličan trening (ali 10km tempa) na istoj stazi radio prije VZ polumaratona i ZG maratona i da sam iz statističkih razloga biljezio pulseve na tom treningu. I prije ovog treninga palo mi je na pamet da je kucnuo čas da iskoristim te podatke, odnosno da isto napravim na tom treningu i usporedim s lanjskima.
I usporedba je pokazala da na istoj brzini imam otprilike 10 otkucaja manje. Prošle godine sam taj tempo trčao u rasponu 158-162 otkucaja dok sam ove godine to isto trčao sa 145 otkucaja u početnom dijelu pa do 153 otkucaja na kraju.
Dakle neki napredak je evidentan.
A danas sam imao u planu prvi puta u svojoj trkačkoj povijesti napraviti pravi Yasso test. Međutim kad sam došao na stazu bilo je jasno da od toga neće biti ništa jer od svih staza jedino je bila upotrebljiva predzadnja sedma. Naime na svim ostalima bilo je još poprilično snijega a i ova sedma je na pojedinim kratkim dionicama bila još zaleđena. Planirao sam 10 x 800m dionice ići u tempu 2:50 - 2:55 pa sam na brzinu preračunao da bih u toj sedmoj stazi to trebao ići za 3:08-3:12.
Prvih sedam dionica sam sve prošao za 3:11 ili 3:12 (prevedeno na 800m 2:53-2:54) pri čemu nisam to odrađivao s nekom prevelikom težinom, odnosno osjećao sam da imam još poprilično rezerve u nogama. Zato sam pretposljednju išao malo brže 3:08 (2:50) a onu posljednju sam išao recimo na maximumu ali u jednoličnom tempu 3:04 (2:46 na 800m). I nakon treninga nisam uopće osjećao pretjeranu težinu u nogama tako da sam super zadovoljan ostvarenim.
A s obzirom na nešto lošije uvjete, malo previše odjeće i pokrivala po sebi i postignute rezultate sasvim sam siguran da mogu napraviti 10 x 800m za 2:50 po dionici.
Pa kad bih htio sebe lagati mogao bih zaključiti da mogu 2:50 na maratonu.
Ali znam da to nije tako i da moram uključiti i dodati popriličnu toleranciju.
E sad koliko je to... tek moram vidjeti.
Međutim nekako mi se čini da bi trebalo biti između 10 i 20 minuta...
nedjelja, 14. veljače 2010.
Celo selo vidi belo ....
Dobro...tema za naslov polako blijedi ali još uvijek bijela boja prevladava.
Nisam stigao (u prijevodu nije mi se dalo) iskopirati i staviti na blog one savjete i pravila koje sam "obećao" (ne znam kome jer mozda niko ni ne cita) staviti na blog ali obećavam (opet ne znam kome) da bum to do utorka napravil, a mozda i prije.
Kak to obično biva trkači obično najčešće pričaju o povredama (e sad mi je sinulo da sam nekaj mislil napisati na blogu baš na tu temu) pa nebrem ni ja biti iznimka. Nakon one zadnje dužine bio je nešto lakši tjedan, međutim koji dan poslije dužine pojavila mi se neka lagana povreda. Boli me negdje oko hvatišta tetiva kvadricepsa za kost "tamo gore". Bol nije prejaka tako da trčim bez problema ali s malom nelagodom ponekad. Mislio da sam da bude prošlo ali evo već više od 10 dana niti ide na bolje niti na gore. Zato sam odlučio ozbiljnije krenuti u "borbu protiv neprijatelja" (kreme, led, struja).
Organizacijski radovi za Treviso maraton su uspješno završili, čak su nas jučer stavili i na listu prijavljenih. Ostaje samo da treniramo, pojavimo se tamo, uspješno istrčimo maraton i dođemo doma.
Dakle ostaje najlakši dio posla :-)
Ovaj tjedan palo je i puno snijega (30-ak cm) koji je malo poremetio planove treninga tak da mi predzadnja dužina na raspored dolazi tek sutra. Ova će sad biti kraća nek ona posljednja (38,8km) ali će biti malo brža.
Ova zima se poprilično odužila tako da postoji opasnost da bum sve dužinske treninge odradil prenatrpan odjećom (tajice+trenirka dolje i 2 majice i trčing jakna gore).
Kapa i rukavice spadaju pod obaveznu opremu već tako dugo da se bojim da bez njih više ne bum znal trčati čak ni po vrućini :-)
E da.. ono kaj sam se sjetil da sam već htio pisati ali uvjek mi izblijedi.
Iako nisam dugo u "trkačkoj zajednici" upoznao sam mnogo trkača raznih "kategorija" i spazio neke "zakonitisti" koje prevladavaju unutar te "mafijaske organizacije".
Naravno da ima iznimki i da nisu baš svi isti ali neke čudne pojave su dosta učestale.
Npr. često pitam nekog trkača kak si ? treniraš kaj ?
I odgovor je u većini slučaja: "Pa ne baš, tu i tam malo, boljelo me ono a sad me boli ovo..."
A za neke znam (jer sam ih i vidio) da treniraju poprilično ali izgleda da je za neke sramota priznati da treniraju ?????
Ne kužim zakaj bi bilo sramota priznati da treniraš jako dobro, više nego ikad, dobro ko lani i slično i da očekuješ neki napredak u rezultatu.
Valjda ispadneš veći frajer ako istrčiš svoj najbolji rezultat u polumaratonu a bez treninga.
Je... moreš si misliti...
Isto tak skužil sam da postoji nekoliko grupa (ili vrsta) trkača s obzirom na pristup utrci.
1. ZDRAVI REKREATIVCI - malo glup naziv ali nisam ih znao kak dručačije nazvati. To su ljudi koji treniraju recimo 2 puta tjedno i na utrke dolaze bez ikakvog natjecateljskog naboja već samo zato jer obožavaju trčati i družiti se s ostalim trkačima. Nimalo ih ne muči da li su 2 minute brži ili sporiji nego im je bitno da stvarno uživaju u utrci. Naravno u tu grupu može spadati i onaj koji PM završi 1:35 i onaj sa 2:22
2. REKREATIVCI NATJECATELJI - slično kao i oni iz grupe jedan ali ipak imaju dodatni motiv da napreduju na utrkama, zato i treniraju. Međutim ne mogu i(li) ne žele trenirati više od 1-3 puta tjedno pa im shodno tome i rezultati osciliraju. Međutim to ih ne opterećuje previše i grah,kobasica i pivo poslije utrke ih vrati u život ako su se razočarali na utrci
3. REKREATIVCI PROFESIONALCI - treniraju 3-5 puta tjedno i (ne)redovito odlaze na utrke. Motiv im je uglavnom borba sa samim sobom, tj. ne opterećuje ih ukupan plasman nego vrijeme koje se postigne i koje onda određuje količinu (ne)zadovoljstva a samim time opravdanost toliko uloženog truda. U ovu grupu svrstavam i sebe !
I moji neprijatelji na utrci su samo km oznake i sekunde i ne primjećujem uopće ostale trkače osim kao pomoć u motivaciji kad je teško :-)
Radije ću završiti polumaraton u vremenu 1:27 i biti 55. nego sa 1:29 na 14, mjestu. Jer kakve veze s mojim zadovoljstvom ima to da li će na neku utrku doći npr. 10-ak mađara koji će svi biti ispred mene ??
4. REKREATIVCI BOLESNICI - to bi bilo nešto kao opozicija zdravim rekreativcima. Istina nisu u većini ali ima ih poprilično. Njima je najvažnije pobijediti nekoga. Znaju uglavnom sve koji su s njima u starosnoj kategoriji i točno znaju od koga MORAJU biti bolji. Poneki od njih izbjegavaju utrke ako vide da je konkurencija prevelika. Ili uglavnom biraju utrke na kojim vec znaju da će ostvariti zacrtani visoki plasman bez obzira sto će zbog toga npr. propustiti Plitvički maraton i kao svoju alternativu izabrati neku seosku utrku u Rumunjskoj :-) A ponekad ako im na utrci sve ne krene po planu naglo odustanu zbog iznenadne povrede (a već sutra potajno treniraju).
5. PROFESIONALCI - njih ne mogu komentirati jer se s njima ne družim pa ne znam njihove običaje :-)
Uglavnom svi znamo koji su, imaju izuzetan talent i uglavnom vrijedno treniraju i sukladno tome kupe nagrade na utrkama. Isto tako i među njima ima onih koji su spremni i poginuti za XXX Kn kao i onih koji osim utrke za nagrade vide nešto i u pivici poslije. A nakon nekoliko njih vide još i bolje i dublje :-)
Nisam stigao (u prijevodu nije mi se dalo) iskopirati i staviti na blog one savjete i pravila koje sam "obećao" (ne znam kome jer mozda niko ni ne cita) staviti na blog ali obećavam (opet ne znam kome) da bum to do utorka napravil, a mozda i prije.
Kak to obično biva trkači obično najčešće pričaju o povredama (e sad mi je sinulo da sam nekaj mislil napisati na blogu baš na tu temu) pa nebrem ni ja biti iznimka. Nakon one zadnje dužine bio je nešto lakši tjedan, međutim koji dan poslije dužine pojavila mi se neka lagana povreda. Boli me negdje oko hvatišta tetiva kvadricepsa za kost "tamo gore". Bol nije prejaka tako da trčim bez problema ali s malom nelagodom ponekad. Mislio da sam da bude prošlo ali evo već više od 10 dana niti ide na bolje niti na gore. Zato sam odlučio ozbiljnije krenuti u "borbu protiv neprijatelja" (kreme, led, struja).
Organizacijski radovi za Treviso maraton su uspješno završili, čak su nas jučer stavili i na listu prijavljenih. Ostaje samo da treniramo, pojavimo se tamo, uspješno istrčimo maraton i dođemo doma.
Dakle ostaje najlakši dio posla :-)
Ovaj tjedan palo je i puno snijega (30-ak cm) koji je malo poremetio planove treninga tak da mi predzadnja dužina na raspored dolazi tek sutra. Ova će sad biti kraća nek ona posljednja (38,8km) ali će biti malo brža.
Ova zima se poprilično odužila tako da postoji opasnost da bum sve dužinske treninge odradil prenatrpan odjećom (tajice+trenirka dolje i 2 majice i trčing jakna gore).
Kapa i rukavice spadaju pod obaveznu opremu već tako dugo da se bojim da bez njih više ne bum znal trčati čak ni po vrućini :-)
E da.. ono kaj sam se sjetil da sam već htio pisati ali uvjek mi izblijedi.
Iako nisam dugo u "trkačkoj zajednici" upoznao sam mnogo trkača raznih "kategorija" i spazio neke "zakonitisti" koje prevladavaju unutar te "mafijaske organizacije".
Naravno da ima iznimki i da nisu baš svi isti ali neke čudne pojave su dosta učestale.
Npr. često pitam nekog trkača kak si ? treniraš kaj ?
I odgovor je u većini slučaja: "Pa ne baš, tu i tam malo, boljelo me ono a sad me boli ovo..."
A za neke znam (jer sam ih i vidio) da treniraju poprilično ali izgleda da je za neke sramota priznati da treniraju ?????
Ne kužim zakaj bi bilo sramota priznati da treniraš jako dobro, više nego ikad, dobro ko lani i slično i da očekuješ neki napredak u rezultatu.
Valjda ispadneš veći frajer ako istrčiš svoj najbolji rezultat u polumaratonu a bez treninga.
Je... moreš si misliti...
Isto tak skužil sam da postoji nekoliko grupa (ili vrsta) trkača s obzirom na pristup utrci.
1. ZDRAVI REKREATIVCI - malo glup naziv ali nisam ih znao kak dručačije nazvati. To su ljudi koji treniraju recimo 2 puta tjedno i na utrke dolaze bez ikakvog natjecateljskog naboja već samo zato jer obožavaju trčati i družiti se s ostalim trkačima. Nimalo ih ne muči da li su 2 minute brži ili sporiji nego im je bitno da stvarno uživaju u utrci. Naravno u tu grupu može spadati i onaj koji PM završi 1:35 i onaj sa 2:22
2. REKREATIVCI NATJECATELJI - slično kao i oni iz grupe jedan ali ipak imaju dodatni motiv da napreduju na utrkama, zato i treniraju. Međutim ne mogu i(li) ne žele trenirati više od 1-3 puta tjedno pa im shodno tome i rezultati osciliraju. Međutim to ih ne opterećuje previše i grah,kobasica i pivo poslije utrke ih vrati u život ako su se razočarali na utrci
3. REKREATIVCI PROFESIONALCI - treniraju 3-5 puta tjedno i (ne)redovito odlaze na utrke. Motiv im je uglavnom borba sa samim sobom, tj. ne opterećuje ih ukupan plasman nego vrijeme koje se postigne i koje onda određuje količinu (ne)zadovoljstva a samim time opravdanost toliko uloženog truda. U ovu grupu svrstavam i sebe !
I moji neprijatelji na utrci su samo km oznake i sekunde i ne primjećujem uopće ostale trkače osim kao pomoć u motivaciji kad je teško :-)
Radije ću završiti polumaraton u vremenu 1:27 i biti 55. nego sa 1:29 na 14, mjestu. Jer kakve veze s mojim zadovoljstvom ima to da li će na neku utrku doći npr. 10-ak mađara koji će svi biti ispred mene ??
4. REKREATIVCI BOLESNICI - to bi bilo nešto kao opozicija zdravim rekreativcima. Istina nisu u većini ali ima ih poprilično. Njima je najvažnije pobijediti nekoga. Znaju uglavnom sve koji su s njima u starosnoj kategoriji i točno znaju od koga MORAJU biti bolji. Poneki od njih izbjegavaju utrke ako vide da je konkurencija prevelika. Ili uglavnom biraju utrke na kojim vec znaju da će ostvariti zacrtani visoki plasman bez obzira sto će zbog toga npr. propustiti Plitvički maraton i kao svoju alternativu izabrati neku seosku utrku u Rumunjskoj :-) A ponekad ako im na utrci sve ne krene po planu naglo odustanu zbog iznenadne povrede (a već sutra potajno treniraju).
5. PROFESIONALCI - njih ne mogu komentirati jer se s njima ne družim pa ne znam njihove običaje :-)
Uglavnom svi znamo koji su, imaju izuzetan talent i uglavnom vrijedno treniraju i sukladno tome kupe nagrade na utrkama. Isto tako i među njima ima onih koji su spremni i poginuti za XXX Kn kao i onih koji osim utrke za nagrade vide nešto i u pivici poslije. A nakon nekoliko njih vide još i bolje i dublje :-)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)