Celo selo vidi belo ....

Dobro...tema za naslov polako blijedi ali još uvijek bijela boja prevladava.
Nisam stigao (u prijevodu nije mi se dalo) iskopirati i staviti na blog one savjete i pravila koje sam "obećao" (ne znam kome jer mozda niko ni ne cita) staviti na blog ali obećavam (opet ne znam kome) da bum to do utorka napravil, a mozda i prije.
Kak to obično biva trkači obično najčešće pričaju o povredama (e sad mi je sinulo da sam nekaj mislil napisati na blogu baš na tu temu) pa nebrem ni ja biti iznimka. Nakon one zadnje dužine bio je nešto lakši tjedan, međutim koji dan poslije dužine pojavila mi se neka lagana povreda. Boli me negdje oko hvatišta tetiva kvadricepsa za kost "tamo gore". Bol nije prejaka tako da trčim bez problema ali s malom nelagodom ponekad. Mislio da sam da bude prošlo ali evo već više od 10 dana niti ide na bolje niti na gore. Zato sam odlučio ozbiljnije krenuti u "borbu protiv neprijatelja" (kreme, led, struja).
Organizacijski radovi za Treviso maraton su uspješno završili, čak su nas jučer stavili i na listu prijavljenih. Ostaje samo da treniramo, pojavimo se tamo, uspješno istrčimo maraton i dođemo doma.
Dakle ostaje najlakši dio posla :-)
Ovaj tjedan palo je i puno snijega (30-ak cm) koji je malo poremetio planove treninga tak da mi predzadnja dužina na raspored dolazi tek sutra. Ova će sad biti kraća nek ona posljednja (38,8km) ali će biti malo brža.
Ova zima se poprilično odužila tako da postoji opasnost da bum sve dužinske treninge odradil prenatrpan odjećom (tajice+trenirka dolje i 2 majice i trčing jakna gore).
Kapa i rukavice spadaju pod obaveznu opremu već tako dugo da se bojim da bez njih više ne bum znal trčati čak ni po vrućini :-)

E da.. ono kaj sam se sjetil da sam već htio pisati ali uvjek mi izblijedi.
Iako nisam dugo u "trkačkoj zajednici" upoznao sam mnogo trkača raznih "kategorija" i spazio neke "zakonitisti" koje prevladavaju unutar te "mafijaske organizacije".
Naravno da ima iznimki i da nisu baš svi isti ali neke čudne pojave su dosta učestale.
Npr. često pitam nekog trkača kak si ? treniraš kaj ?
I odgovor je u većini slučaja: "Pa ne baš, tu i tam malo, boljelo me ono a sad me boli ovo..."
A za neke znam (jer sam ih i vidio) da treniraju poprilično ali izgleda da je za neke sramota priznati da treniraju ?????
Ne kužim zakaj bi bilo sramota priznati da treniraš jako dobro, više nego ikad, dobro ko lani i slično i da očekuješ neki napredak u rezultatu.
Valjda ispadneš veći frajer ako istrčiš svoj najbolji rezultat u polumaratonu a bez treninga.
Je... moreš si misliti...
Isto tak skužil sam da postoji nekoliko grupa (ili vrsta) trkača s obzirom na pristup utrci.
1. ZDRAVI REKREATIVCI - malo glup naziv ali nisam ih znao kak dručačije nazvati. To su ljudi koji treniraju recimo 2 puta tjedno i na utrke dolaze bez ikakvog natjecateljskog naboja već samo zato jer obožavaju trčati i družiti se s ostalim trkačima. Nimalo ih ne muči da li su 2 minute brži ili sporiji nego im je bitno da stvarno uživaju u utrci. Naravno u tu grupu može spadati i onaj koji PM završi 1:35 i onaj sa 2:22
2. REKREATIVCI NATJECATELJI - slično kao i oni iz grupe jedan ali ipak imaju dodatni motiv da napreduju na utrkama, zato i treniraju. Međutim ne mogu i(li) ne žele trenirati više od 1-3 puta tjedno pa im shodno tome i rezultati osciliraju. Međutim to ih ne opterećuje previše i grah,kobasica i pivo poslije utrke ih vrati u život ako su se razočarali na utrci
3. REKREATIVCI PROFESIONALCI - treniraju 3-5 puta tjedno i (ne)redovito odlaze na utrke. Motiv im je uglavnom borba sa samim sobom, tj. ne opterećuje ih ukupan plasman nego vrijeme koje se postigne i koje onda određuje količinu (ne)zadovoljstva a samim time opravdanost toliko uloženog truda. U ovu grupu svrstavam i sebe !
I moji neprijatelji na utrci su samo km oznake i sekunde i ne primjećujem uopće ostale trkače osim kao pomoć u motivaciji kad je teško :-)
Radije ću završiti polumaraton u vremenu 1:27 i biti 55. nego sa 1:29 na 14, mjestu. Jer kakve veze s mojim zadovoljstvom ima to da li će na neku utrku doći npr. 10-ak mađara koji će svi biti ispred mene ??
4. REKREATIVCI BOLESNICI - to bi bilo nešto kao opozicija zdravim rekreativcima. Istina nisu u većini ali ima ih poprilično. Njima je najvažnije pobijediti nekoga. Znaju uglavnom sve koji su s njima u starosnoj kategoriji i točno znaju od koga MORAJU biti bolji. Poneki od njih izbjegavaju utrke ako vide da je konkurencija prevelika. Ili uglavnom biraju utrke na kojim vec znaju da će ostvariti zacrtani visoki plasman bez obzira sto će zbog toga npr. propustiti Plitvički maraton i kao svoju alternativu izabrati neku seosku utrku u Rumunjskoj :-) A ponekad ako im na utrci sve ne krene po planu naglo odustanu zbog iznenadne povrede (a već sutra potajno treniraju).
5. PROFESIONALCI - njih ne mogu komentirati jer se s njima ne družim pa ne znam njihove običaje :-)
Uglavnom svi znamo koji su, imaju izuzetan talent i uglavnom vrijedno treniraju i sukladno tome kupe nagrade na utrkama. Isto tako i među njima ima onih koji su spremni i poginuti za XXX Kn kao i onih koji osim utrke za nagrade vide nešto i u pivici poslije. A nakon nekoliko njih vide još i bolje i dublje :-)