Samo proljeće i nema više ....

Kako stvari stoje (a dobro stoje) mogao bih već 14.03. nakon maratona u Trevisu reći da prekidam s trčanjem ove godine jer sam ispunio planove :-)
Naime u nekom postu prije sam napisao da mi je plan ove godine ići polumaraton ispod 1:25 i maraton ispod 3:05. Prvi dio plana sam neočekivano (i neplanirano) ispunio već danas na Savskom plumaratonu koji sam završio u vremenu 1:24:28 !!
I to bez taperinga, tj. u punom treningu za Treviso maraton koji je uključivao i dužinu od 34km u srijedu poslijepodne.
Pa ako u Trevisu istrčim i maraton ispod 3:05 onda nemam više potrebe trčati ove godine :-)
Ili ću morati raditi prvi rebalans planova za 2010. godinu :-)

A početak tjedna je bio sasvim suprotan od današnjeg dana jer sam zbog (novih) zdravstvenih problema završio kod neurokirurga. Naime već mjesec dana ne spavam kako treba, odnosno spavam jako malo i jako loše. Na sve se nadovezalo zujanje i brujanje u glavi početkom ovog tjedna koje je kulminiralo i dodatnom jakom glavoboljom u utorak.
Shvatio sam da to više nije slučajno i nešto usputno i odjurio sam na pregled.
Dijagnoza: skolioza (zakrivljenost) vratne kralježnice, sužen prostor između C4 i C5 kralježaka, komadić odlomljene kosti i poremećena kompletna statika vratne kralježnice (mišići u disbalansu). Preporuka za početak je fizikalna terapija. Na povratku iz Zagreba već sam za to poslijepodne dogovorio prve tretmane kod ruskog doktora za kraljeznicu koji radi u Varaždinu te masažu kod prijatelja masera.
Uglavnom imam zdravstvenih problema ko Jeremija iz Alan Forda (možda i više) pri čemu napominjem da sam i na utrkama u neravnopravnom položaju i da bi mi trebalo obračunavati vremenski hendikep jer imam kamenje u oba bubrega :-)
Ali već nakon 3 dana dvostrukih dnevnih terapija u petak sam konačno počeo spavati kako treba tako da sam na današnju utrku došao stvarno odmoren.
A razmišljao sam da li da uopće idem jer je bilo upitno u kakvom ce stanju biti nasip nakon otapanja velikih količina snijega i kiše u petak.
Međutim dojava tajnih agenata u subotu bila je pozitivna, tj. dobio sam informaciju da će biti staza "trčljiva" :-)
Prije utrke plan je bio rezultat oko 1:27-1:28 za koji sam bio siguran da ću moći bez velikih problema završiti.
Daljnje raščlanjivanje plana bilo je da prvi dio s obzirom na vjetar u prsa idem oko 4:10/km a nakon okreta pojačam na 4:05/km pa zadnja 2 km koliko mogu (ako mogu).
I plana sam se držao kako se i dolikuje čovjeku u 40. godinama sve do 15.kilometra.
Tada mi je već bilo sasvim jasno da tempo 4:00-4:05min/km držim bez problema i osjećao sam da imam još zalihe goriva u nogama. Međutim sam sebe sam uvjeravao da ne smijem krenuti u završno ubrzanje prije zadnja 3 km. Tu ću spomenuti i klupskog kolegu F. Korošica koji mi je možda u ključnom momentu utrke dodatno podigao okretaje i povukao me. S njim sam jedno vrijeme trčao na samom početku, onda je on zaostao i negdje na 13.km je s još jednim trkačem projurio ispred mene. U to vrijeme sam stabilno držao tempo 4:05/km i na brzinu sam morao odlučiti da li i dalje ići "svojim putem" ili pratiti Franju i sustizati trkače ispred sebe. No kako sam i napisao začas sam shvatio da imam baruta u nogama i uskoro sam se približio trkačima ispred sebe i zatim s Franjom trčao zajedno do 18. kilometra. Tada sam konačno odlučio baciti u brzinu više pri čemu nisam ni u jednom trenutku posumnjao da ću možda puknuti prije kraja.
Počeo sam se približavati trkačima koji su bili poprilično ispred mene i samo u zadnjem kilometru sam projurio pored 4 trkača i utrku završio otprilike na 10-11. mjestu sa rezultatom 1:24:28.
I to sa osjećajem da sam mogao još par stotina metara u tom sprint finišu i bez imalo teškoća bilo u nogama bilo u plućima.
Još nisam vidio rezultate pa ne znam detalje a i zanima koliko su pojedini trkači koje sam prestizao u posljednjim kilometrima ostali iza mene.
Taj rezultat me malo šokirao jer je bilo nemoguće da u posljednja 3km "skinem" toliko vremena pošto sam na 18. km imao prolaz za 1:26.
Na kraju se pokazalo (ja sam osobno na googlu mjerio) da je staza bila kraća za 200-ak metara a i km oznake nisu bile baš precizno postavljene.
Tako je sad pitanje da li i kako "obračunavati" tih 1:24:28.
Realno bi bilo dodati 50-ak sekundi i onda je rezultat 1:25:18
Ali kao pokazatelj trenutne forme može se koristiti i objavljeno vrijeme jer je podloga (meka trava i zemlja plus ponegdje blato) bila jako teška i spora tako da bi recimo na asfaltu rezultat odgovarao najmanje onom kakav smo štopali na cilju.
Tak da sam zapravo sad u dilemi da li sam ostvario planirani cilj u polumaratonu za 2010. godinu :-)
Na cilju sam naletio na, valjda i pomalo izmenađenog, pobjednika G. Murića koji mi je čestitao i šokirao me objavom svog rezultata 1:13:XX.
Skinuti osobni rekord za minutu iz punog treninga i to na takvom terenu zaslužuje samo čestitke i želje da ga zdravlje ne izda !!
Samo utrka je bila lijepa, dobro organizirana (jedini minus te km oznake) i dokaz je da trkači uglavnom trče zbog toga jer vole trčanje a ne da bi dobili medalje, majice, grah i kobasice.
Sve u svemu... mislim da su svi zadovoljni.
I ja !