Lublana je bolana

I tak smo došli do tog dana za koji je trebalo sve biti podređeno ove jeseni :-)
Ali između Zagreba i Ljubljane nije se dešavalo gotovo ništa o trkačkom smislu ali je zato bilo ponovo kojekakvih zdravstvenih poteškoća.
Ovo već postaje ko ispovijest Jeremije iz Alan Forda :-)
Možda djeluje smiješno ali meni baš i nije :-(
Kak sam i napisal poslije Zagreba sam odlučio uzeti odmor i proglasiti sezonu uspješno završenom. U petak (5 dana poslije ZG) je bilo lijepo i sunčano vrijeme pa sam vozio bicikl 1 sat da bar malo zadržim neku kondiciju kak bi se to po domaći reklo.
I baš je prijalo.
Onda sam v ponedjeljak planiral ići malo na lagani jogging ali... počeli su problemi.
Odjenput ponovo jaka bol u križima, jedva sam se ispravljao nakon ustajanja sa stolca.
A dan poslije tek pravi problemi: po prvi puta mi je ta križobolja "prešla" i u nogu tako da sam lijevu nogu neprirodno vukao za sobom. Koliko sam proučio i konzultirao se s nekim doktorima radi se o klasičnom išijasu koji baš i nije očekivan u mojim godinama. Posljedica tih bolova u križima je bilo i učestalo mokrenje jer koliko su mi liječnici rekli to je povezano jedno s drugim.
I tak je to potrajalo sve do subote kad sam konačno osjetio prilično olakšanje.
U međuvremenu sam u četvrtak nekako "polusfrknut" lagano trčao nekih 8,5km da se bar malo istegnem ako se uspijem nekak oporaviti do Ljubljane.
I bogme... nakon poboljšanja u subotu u nedjelju je bilo skoro pa sve 5 i krenuli nas četvorica ujutro u 6 za Ljubljanu.
Već na ukrcaju putnika u (moj) auto sam čuo da nisam samo ja imao zdravstvenih problema u pripremi za Ljubljanu.
Naime Slavek je pojel neki gablec iz restorana iz istog kontingenta iz kojeg su jeli i mnogobrojni studenti u Varaždinu i završili u bolnici. Tak da je i on par dana prije imao cijelodnevna dežurstva na WC-u.
Na moju sreću meni se na utrci nisu vratili problemi, ali na njegovu žalost njemu se jesu tak da, kak sam veli, osobno napravil inspekciju savog TOI-TOI "aparata" :-)
Došel sam tam a da nisam ni sam znal kak bum trčal.
Prije utrke sam bil malo neugodno iznenađen jer sam očekival da bude tam neki malo bolji EXPO ali bilo je jako siromašno po tom pitanju.
Na kraju sam stal u one boxeve, 20 minuta cupkal na mjestu i krenul.
Kad je masa krenula i ja sam s njima ali još uvijek bez ideje kak trčati.
Jedino nebrem reći da sam trčal bez cilja :-)
Bilo je tu svega na početku, preskakanja, zaobilaženja, sudaranja...
A kak sam bil zainteresiran i koncentriran za utrku može pokazati i činjenica da sam zaboravil stisnuti START na satu i to sam primjetil nakon par minuta.
Snašel sam se i pital jednog trkača koliko je prošlo i u suradnji s njim pokrenul sat nakon 2,5 minute tak da sam imal neki orjentir.
Naravno sve je bilo po tom pitanju lakše kad sam došel do oznake za 1.km i pritisnul LAP i počel je "novi život".
I to ne samo sa štopericom nego me otprilike u tom trenutku dostigao i kolega trkač Ivan Čorba i konačno mi je utrka dobila nekog smisla :-)
Odlučio sam da idem s njim prvi dio da mu koliko toliko olakšam pokušaj lova na dobar rezultat na maratonu.
Inače smo već prije na treningu pričali o tome da bi mogli zajedno trčati barem prvi dio u Ljubljani za 1:27-1:28.
Međutim kak sam ja svoj posel napravil u Zagrebu ta kooperacija je otpala, ali evo ipak smo se neplanirano našli među tom gomilom trkača.
Išli smo otprilike 4:05-4:10/km i tak držali sve do 17.km kad sam ja morao malo usporiti pa je on krenuo dalje bez mene.
Naime već nakon 10. km sam počeo osječati zatezanje u zadnjoj loži desne noge i postajalo je s vremenom sve jače. A oko 15. km počeo sam osjećati lagane bolove i u desnom kuku tak da nisam želio ništa riskirati nego sam zadnja 4 km smanjio tempo za 15-ak sekundi po km misleći da će mi biti lakše.
Ali isti vrag, ipak je 2 tjedna pauze ostavilo traga tak da su ti bolovi i zatezanje bili prisutni sve do kraja iako nije bilo zapravo ništa dramatično.
Ukupni rezultat 1:27:14
Uvidio sam kakav pad forme uzrokuje 2 tjedna bez treninga jer nekako mi se čini da mi je ovaj polumaraton bio teži nego drugi "krug" zagrebačkog maratona.
I mišći su mi slijedeća 2 dana nakon LJ polumaratona bili u gorem stanju nego nakon Zagreba. Ali evo danas se stanje normaliziralo i krenuo sam u pripreme za novu sezonu.
Laganih 10400m u tempu 5:30/km
Nije bilo baš lako... ali svaki početak je težak :-)