Sretan ko mali "črvek" :-)

Danas je ponovo na rasporedu paralelne "Ultra lige" bila utrka na 5km na stazi na Slobodi i odlučio sam da ću na njoj napraviti pravi test svoje trenutne forme.
I to konačno jednom bez kalkulacija.
Naime definitivno imam usađen panični strah od pucanja u utrci i zato mi je uvijek prvenstveni cilj na svakoj utrci da sigurno i bez problema završim utrku pa u okviru toga tražim rezultat. Drugim riječima uvijek idem na rezultat za koji sam 99,9% siguran da mogu istrčati.
E pa danas sam se ohrabrio i rekao sam sebi da ću ići tih 5km sigurno 18 minuta (dosad rekord 18:11) a ako bude situacija pokušaću riskirati i krenuti za nekim "jačim" pa kud puklo da puklo.
I kad je utrka krenula poveo je Ivan Čorba koji je ove sezone uvijek od mene bio brži za barem 30 sekundi i ja odmah za njim.
I da ne dramatiziram previše.... uglavnom sam se držao iza njega. Negdje na 3. km je prednost porasla na 10m ali u slijedećem kilometru on je malo pao i u zadnji km smo ušli potpuno izjednačeni. Po njegovom disanju bilo je očito da mu je teško, čak se usudim reći i puno teže nego meni, ali odlučio sam da ne ubrzavam da slučajno ne puknem sad kad je očito da ću imati dobar rezultat.
Nisam znao da li i kad da ga napadnem jer je to za mene bila potpuno nova nepoznata situacija. I nakon analize s njim poslije utrke zaključak je da sam to napravio u najnepovoljnijem trenutku za sebe. Naime pokušao sam ga prijeći oko 300m prije cilja ali je on to uspio "izdržati" i nakon toga sam se "predao" jer sam imao dojam da ga ipak ne mogu dobiti. A on me uvjeravao da sam ga napao u zadnjih 100m da bih ga vjerojatno dobio.
A ja čak mislim da sam trebao to napraviti čak puno prije i dobiti ga na tempo.
Jer sam tokom cijele utrke imao sve kilometre u rasponu 3:29-3:31/km i kad sam ga dostigao 1km prije cilja spustio sam tempo na njegov malo sporiji i to nadoknadio u finišu tako da je i zadnji km bio 3:31.
Mislim da sam trebao dalje nastaviti svojim bržim tempom koji on možda ne bi mogao pratiti. Jer na ulasku u zadnji krug imao sam osjećaj da bih mogao tim tempom jos koji kilometar ali čim sam napravio ubrzanje u pokušaju da ga prestignem "pao mi je mrak na oči" i postalo mi je jako teško.
Na kraju je ipak ispao pravi dramski opis :-)

U svakom slučaju nije to ni bitno jer definitivno je Ivan Čorba bolji trkač od mene i drago mi je da sam finiširao s njim što je unijelo i malo uzbuđenja među prisutnima na stazi i pored nje.
Za mene je najbitnije da sam istrčao 5km za 17:33 !!!! što je iznad svih mojih očekivanja :-)
I pokazatelj (tj. potvrda) da sam stvarno u dobroj formi.
A možda mi ova utrka bude preokret u glavi pa da i na ostalim utrkama krenem malo hrabrije.
Prva prilika je već u nedjelju na domaćem polumaratonu.

I kak ne bi onda bil (pre)sretan ko mali črvek :-)