Plivam, bicikliram, shoppingiram

... ko zna mozda se i dopingiram :)
... jer sam počeo unositi izuzetno visoke doze kupinovog vina koje je veliki izvor željeza.
... u jbt pa to je mozda razlog zakaj mi plivanje bas i ne ide, željezo me vleče na dno :-))

PLIVAM:
... a moram tak su doktori rekli

BICIKLIRAM:
...za sad samo na sobnom. kad se malo bolje utreniram prelazim na dvosobni :-))

SHOPPINGIRAM:



Dakle spremam se za plivatron.
Tj. ako dodam još i trčanje spremam se za triatlon.
A kak sam vec napisal uzimam puno željeza pa razmisljam da postanem i "železni čovek"
Tak bi mi zagorci rekli za one muške manijake :-)
A Zrinka, Patricija i Martina (i još mnoge) bi bile "železne babe" :-)

Sutra idem doma.
Sve i dalje ide po najoptimističnijim prognozama, pijem "železno vino" i sanjam "železne snove" !

Ko bi reko čuda da se dese...

... pa ja 42. dan nakon operacije otrčim 11 km.
Istina bilo je to u laganom tempu ali... TRČAO SAM !!
i to bez ikakvih problema ili bolova !
Sad mi nije više jasno ko je tu fenomen: dr Kejla koji me operirao, ja ili možda obojica pomalo.
Ja definitivno tipujem na doktora !!!!!!!!!
A povijest čuda počinje u srijedu.
Taj dan je dr. Kejla dosao u Toplice gdje redovito obilazi svoje bivše pacijente koje je operirao. Po dogovoru stigao sam pred ordinaciju u 12 sati i cijelo vrijeme u sebi ponavljao:"nemoj ga zaboraviti pitati da li mogu pješačiti uzbrdo" jer sam znao da ću na taj način dodatno održavati spremnost mišića.
A kako do sada baš ništa nisam radio izvan onoga što su mi liječnici preporučivali nisam ni u tom slučaju htio poduzimati ništa na svoju ruku.
I tak nakon protokolarnog ulaska i pregleda ja iz rukava izvadim jocker pitanje :-)
Doktor me malo pogleda i bez nekog razmišljanja odgovori:"Naravno da možeš".
Ja u sebi povičem: "Yes, to te ja pitam" i tek što mi ta misao prođe kroz glavu a osjećaj sreće kroz tijelo , moj trkački prijatelj a doktorov stručni kolega i u ovom slučaju domaćin drMS kroz šalu kaže: "njega zapravo najviše zanima kad može početi trčati".
I onda šok... dr. Kejla ponovo bez razmišljanja ispali: " Kaj se mene tiče može odmah" !!
E sad mi više ništ nije bilo jasno i promrmljam nešto kao:" Nooo jeeee, taman posla" a u sebi mislim: "Mene ste si nasli zezati :-))"
I onda doktor ponovo kaže da nema nikakve zapreke da počnem lagano trčati, čak štoviše to će također rezultirati pozitivnim učinkom na sam proces ozdravljenja.
A pod tim trčanjem se podrazumijeva lagano pravocrtno trčkaranje, bez nagle promijene pravca ili kakvih ubrzanja ili usporavanja jer u tim situacijama kralježnica ima dodatna opterećenja. Prema njegovim riječima situacija na operiranom području se stabilizirala i sad može neku veću štetu napraviti samo neki mehanički incident poput naglog trzaja ili pada.
Iako sam u tim trenucima već bio pomalo obezglavljen :-) uspio sam čuti i shvatiti doktorovo objašnjenje da je cijelu operaciju izveo kroz jako mali laminanarni otvor (lamina=kost kralježnice) tako da je očuvana stabilnost kralježnice, a tokom operacije vertebralni zglob je uspio sačuvati nedirnut tako da se u tome krije tajna mog jako dobrog stanja odmah nakon operacije i tako dobre funkcionalnosti ubrzo nakon operacije.
U SVAKOM SLUČAJU BESKRAJNO SAM ZAHVALAN dr. KEJLI I SVIMA KOJI SU MI POMOGLI U PROCESU DOGOVORA I PRIPREME OPERACIJE !!
S obzirom da se trenutno krećem u krugu mnoštva ljudi koji su operirali kralježnicu, imaju svakakva iskustva, čuli su od drugih njihova iskustva - mogu reći da ne vjerujem da se o nekom kirurgu može čuti toliko pohvala i pozitivnih činjenica kao o doktoru Z. Kejli.
Na kraju je rekao (i na nalazu napisao :-) ) da će mi na slijedećem pregledu (3 mjeseca nakon operacije) napraviti tzv. funkcionalnu RTG dijagnostiku gdje će se točno vidjeti kakvo je stanje na operiranom dijelu kralježnice u različitim položajima. Pa ako bude sve OK onda znači da sam u puno boljem stanju nego ikad u posljednjih 10 godina !!
I kak onda neš pil... :-)
I kak onda neš bežal ?
Pa sam danas išel s ekipom TK Međimurje na dužinski trening. Saša i ja (koji je isti dan dobil dozvolu za postoperativno trčanje od kolege dr ali nije mogao čekati do nedjelje nego je isti dan popodne već trčal :-) ) smo napravili test dužinu od 11km i to smo riješili bez problema.
Tak da sad uz sve one sportsko rekreacijske aktivnosti koje sam spominjal moram u tjedni program ubaciti i svakodrugodnevno (bi se to tak moglo reči ?) trčanje od 45-60 minuta.
Na kraju bu ispalo da bum na dan kad dobim dozvolu doktora za normalno treniranje - spreman za ironman :-)

Opet na novoj adresi

Od prije tjedan dana preselio sam se na novu adresu privremenog boravka: Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju - Varaždinske Toplice.
Na kraju sam se ipak odlučio da rehabilitaciju provedem na najbolji mogući način jer sam pretpostavio da boravak i ove terapije ovdje sigurno mi neće odmoći a ako samo malo ubrzaju proces oporavka biću zadovoljan.
Kako se bliže božićni i novogodišnji blagdani mnogi ljudi su odgodili svoj dolazak na rehabilitaciju tako da je bilo moguće upasti u program odmah pa sam isto kao i pri odluci za operaciju imao malo vremena za promišljanje i odluku.
I ponovo sam kao i za operaciju donio ispravnu odluku. Mozda da razmislim pa da ipak počnem uplaćivati loto :-)
Naime nakon ovih tjedan dana (5 dana programa jer za vikend je odmor pa idem doma) boravka ovdje više sam nego prezadovoljan sa svime.
Dnevni program mi je prilično ispunjen što terapijama, što vježbama a ostatak vremena (slobodnim i dobrovoljnim) treninzima u bazenu i odmorom.
Trenutno sam malo u fizičkoj krizi jer su terapije (UZV i struje) i svakodnevno vježbanje i istezanje "na 100 načina" donijele malo zamora u mišiće i zglobove ali to tak mora biti.
Međutim ono što je meni najvažnije pozitivni efekti su već sada više nego evidentni. Npr. kad sam došao prije 7 dana nisam se mogao sagnuti prema naprijed ni toliko da dodirnem koljena, nakon nekoliko dana uspio sam bez problema dodirivati koljena a jučer se desilo čudo :-)
Odjednom bez problema i ikakve boli ili zatezanja mogu napraviti nagib tako da su mi prsti na pola puta između koljena i poda !!
Ali nije to i jedino "čudo" koje se jučer dogodilo, bilo je još toga :-)
NE...NISAM MISLIO NA TO DA JE DINAMO ZGUBIL !! ČUDO BI BILO DA JE POBEDIL :-))))
Ali o tome u nekom slijedećem tekstu jer moram slijediti kronologiju događaja.
Kaj se izvanterapijskih aktivnosti tiče tu sam moral promijeniti plan i program koji sam zamislio provoditi u varaždinskom bazenu. Još sam samo jedanput ponovio isti trening kao onaj prvi i zbog promjene adrese sam moral raditi modifikacije.
S obzirom da sam došel tu prošli četvrtak odlučil sam ta prva dva dana samo plivati i snimati situaciju i mogućnosti, pa kroz vikend napraviti DPA (detaljni plan aktivnosti) i od ponedjeljka ga provoditi.
I bi tako... :-)
Ovak izgleda jedan moj "radni" dan ovaj tjedan:
6:50 buđenje
7:15-8:15 slobodna aktivnost (kombinacija plivanja u bazenu i brzog hodanja kroz vodu u manjem bazenu dubine oko 1m)
8:45 - doručak
9:20 - terapija ultrazvuk
11:00-12:00 - inkvizicija :-) (rastezanje) u termalnom bazenu
12:00 - elektroterapija
12:30-14:00 - odmor
14:00-14:30 - inkvizicija (istezanje i jačanje trbušnih i leđnih mišića) u dvorani
14:30 - ručak
15-17 - odmor
17-18 - plivanje i simulacija trčanja u dubokoj vodi
18-.... odmor

Ali od slijedećeg tjedna slijede i male promjene u rasporedu jer počinje ozbiljniji trening :-)

Prvi trening !!

Najprije da se osvrnem na komentare na prethodnom postu.
Tj. da se malo našalim pa da se obranim od "optužbi" g. K.J. (u međuvremenu identitet otkriven :-) ) koji me napada više nego moja mama da sam nestrpljiv u oporavku :-)
A činjenica je zapravo da nisam napravio ništa na svoju ruku ili protivno onom što su mi sugerirali doktori i fizioterapeuti. I to nekoliko njih od kojih su mi neki i prijatelji. Čak su neki npr. rekli da mogu i ranije na bicikl 15 min. dnevno, a plivati sam smio već odavno.
A ja još ni ne pomišljam na biciklizam a u bazenu sam bio danas (točno 4 tjedna nakon operacije) prvi put i super sam zadovoljan kak je to ispalo.
Bio je to moj prvi pravi aerobni trening nakon mjesec i pol dana.
Išao sam rano ujutro kad su bazeni skoro prazni tak da mogu isprobati razne varijante plivanja s obzirom da nisam znao kak bude sve to skupa ispalo.
I odmah sam "pronašao" jednu varijantu koja mi se jako dopala i učinila mi se idealnom za prvi vodeni trening. Ušao sam u mali bazen koji je dubok oko 1,20-1,30m u u jednom smjeru sam lagano plivao leđno nekih 10-12 metara i onda se u povratku vraćao hodajući malo brže kroz vodu u suprotnom smjeru istu tu dužinu.
Pa opet plivanje pa povratak pješke...pa tako 30 minuta.
Kod plivanja nisam osjećao baš nikakve bolove a većinu plivačkih dionica radio sam plivaći lagano leđno bez korištenja ruku. Par puta sam malo provjerio puls na vratu i onak od oka (ali s 95% sigurnošću iz iskustva s trčanja) jer nisam imao sat na ruci bio je oko 115-120.
Dakle za početak baš onak kak treba biti.
Nakon tih 30 minuta u malom bazenu sam se preselio u veliki gdje sam ukupno pravim leđnim stilom otplivao 350m sa 2 kratke stanke da malo odmorim ruke i noge.
I to je bilo isto bez ikakvih bolova na operiranom području tak da sam zaista prezadovoljan sa situacijom kakva se danas pokazala.
Nakon plivanja ponovo sam osjetio onaj osjećaj zadovoljstva kakav sam imao nakon trčanja pa izgleda da ima istine u tome da se prilikom ovakvih aerobnih treninga izlučuje nekakav "hormon zadovoljstva" ili kak se već to zove.
Iako nisam imao osjećaj da sam se premorio ili da je bilo teško neću već sutra ponovo u bazen. Jer, osim što bi me gospodin K.J. sigurno ukorio :-), ni u ovom dijelu ne želim ništa forsirati tako da ću ovaj tjedan još 2 puta ponoviti ovakav ili sličan program a onda slijedeći tjedan isto tako produžiti vrijeme ovakvog treninga za nekih 10-ak minuta.
Uz hodajuće dionice i vježbanje u kući to bi trebalo biti sasvim dovoljno za početak dizanja iz provalije neaktivnosti u koju sam upao.
Nakon jutrošnjeg plivanja išao sam rješavati papirologiju za odobrenje rehabilitacije u toplicama. Poput plivanja i to sam riješio bez problema tak da mi ostane još samo dogovor oko termina a to ću znati za koji dan.
A naravno da ću ići u Varaždinske Toplice jer:
- su mi najbliže, svega 20km od kuće pa budem mogao skoknuti doma a i moji lako do mene
- imam nekoliko prijatelja koji su doktori i fizioterapeuti tamo
- Traumatološka klinika svoje pacijente upućuje uglavnom tamo pa i dr. Kejla koji me operirao dolazi u "kontrolu" svojih pacijenata pa ću s njim moći prokomentirati i proanalizirati trenutno stanje i iz prve ruke dobiti preporuke što i kako dalje

Uglavnom sve i dalje ide po planu.

A gospođi V.J. i ja želim sve najbolje u oporavku kak i njezin suprug meni !

A evo kak ja to vježbam doma s gumom :-)