Sezona 2010 je počela

Danas sam, 16 dana nakon ZG maratona prvi puta potrčao :-)
Stvarno sam se ovih nešto više od 2 tjedna dobro odmorio, bilo mi je tak dobro da mi uopće nije falilo trčanje.
U tom razdoblju išao sam samo jednom na plivanje i jednom sam 35 minuta tjerao polako sobni bicikl. Međutim ipak nije bilo sve tak divno...
Naime isto kak i za vrijeme kratkog ljetnog odmora ponovo su me "uhvatila" leđa samo što sam ovaj puta to na vrijeme primjetio i znao što treba činiti. Nakon jednog dana potpunog mirovanja već je bilo puno bolje tak da nije ispalo jako alarmantno.
Nakon tog "događaja" konačno sam odlučio kupiti pravu ergonomsku stolicu jer svi moji problemi s donjim dijelom leđa potiču od min. desetak sati dnevno sjedenja pred računalom. I to naravno na "stolici na akciji iz Lesnine" i u nepravilnom položaju.
A kad sam prvi puta sjeo u tu novu ergonomsku stolicu (a skupaaaaaaa) odmah sam shvatio kako sam bio glup svih ovih godina i da sam si "ranio" kralježnicu zbog "uštede" od par tisuća kuna.
I tak sam eliminirao jedan od uzroka bolovanja koje mi ugrožava trčanje. Ono drugo (stara povreda) se ponovo pojavilo u vidu laganog zatezanja u ovo vrijeme odmaranja, a sve nakon što je mjesec dana sve bilo idealno.
Ali kad vidim,čitam i čujem kakve sve drugi trkači imaju probleme onda ne smijem cendrati.
Uostalom nije ozbiljno trčanje baš tak lako pa da bude bez povrede.
Ma da ne cendram više... sve je dobro, spreman sam za nove akcije, natočio sam gorivo i danas upalio motore.
Do kraja ove godine trčim samo lagano aerobno i nadam se do nove godine doći na razinu od 100-110 km tjedno u tjednima kad ne "odmaram" što bi bila dobra podloga za nastavak i uvođenje jačeg intenziteta početkom 2010. godine.
Od utrka ću vjerojatno 15.11. ići na Starek polumaraton s tim da ne znam kak budem trčal. Možda samo kao dužinu a možda i na maksimumu (a kaj i koliko je to ??) a možda i kao neki mix.
Po svemu sudeći glavni događaj u prvom dijelu 2010. godine će biti maraton u Trevisu 14.03.2010. i vjerojatno će pripreme biti usmjerene prema tom datumu.
Ali još je to daleko, najvažnije je da i dalje uspijem trčati bez neke veće povrede a utrka ima koliko hoću. Ako ne uspijem zaspati u Trevisu idem na polumaraton pa za 2 tjedna nekam drugam na maraton :-)
Pa onda opet i valjda budem jedanput uspio zaspati pred maraton u 2010. godini :-)

Jen tjedan posle ...

Prešel je jedan tjedan od vatrenog krštenja i dojmovi su se slegli...ali ništa se nije promijenilo u ocjeni i procjeni maratona i sezone.
Inače se striktno držim odluke da sam na godišnjem kaj se tiče trčanja iako se zapravo sam sa sobom borim za i protiv te odluke.
Posljedice za noge nakon maratona su bile neočekivano povoljne, naime u ponedjeljak i utorak imao sam samo lagane bolove u kvadricepsima koji su bili barem 70% manji nego nakon VŽ polumaratona. Zato me već u srijedu počela obuzimati "luda" zamisao da pripreme za slijedeću sezonu počnem laganim polumaratonom u Ljubljani slijedeće nedjelje, ali nekako sam ipak u svim tim razmišljanjima uspio aktivirati razum i odoljeti napadima ludih zamisli :-)
Nadam se da ću ostati tako nepokolebljiv i dosljedan i slijedeći tjedan i tako napraviti tih 14 dana potpune pauze u koje ću ubaciti 2-3 plivanja (jedno obavljeno) i dvije lagane vožnje na sobnom biciklu od po 30-ak minuta tak da ne propadnem baš potpuno.
Nakon ta 2 tjedna slijedi desetak dana uvoda u novu sezonu i onda konačno prave zimske pripreme koje još nisam nikada imao a koje mi definitivno najviše nedostaju. Baš se veselim tim dugim laganim trčanjima...
Kak sam i napisal gore na kraju sam i više nego zadovoljan sa kratkom sezonom u kojoj sam pokušao napraviti neki optimum između kratkog vremena za pripreme, straha od povratka povrede čije sam posljedice osjećao sve do pred mjesec dana i želja koje su bile (pre)velike, ali ipak ne toliko nerealne. Kako je vrijeme odmicalo sve više sam shvaćao da je bitno da održim kontinuitet treninga bez ozljede a najveći neprijatelj tom planu su bile utrke tako da sam ih reducirao na najmanju mjeru.
Jedna od novosti koju planiram uvesti u trening je da ću više treninga raditi u društvu za razliku od sada kad sam uglavnom sve išao sam. Naime u klubu ima još zainteresiranih za zajedničke zimske treninge pa se nadam da ćemo nekak uskladiti vrijeme i obaveze da uspijemo barem 2 puta tjedno neka duža trčanja raditi zajedno.
Za završetak ove sezone ostaje mi samo praćenje i virtualno navijanje za nekoliko trkača prijatelja koji slijedeću nedjelju trče maraton u Ljubljani. Nadam se da će uspijeti u nastojanju da konačno uspiju u onom što definitivno mogu samo nikak da im se poslože kockice.

ZG maraton

Nadam se da ću s P.Vlahekom (autor fotografija) naknadno uspijeti dogovoriti autorizaciju autorskih prava sa jednom pivicom :-)

Evo kak je to bilo..
KAD TI JE PRVI MARATON onda dva dana prije ideš uređivati travnjak jer slijedi kiša pa da ju pretekneš.
A pošto ja imam problema s leđima sve poslove kad se treba sagnuti ja radim radije u čučnju. A moj travnjak oko kuće je oko 1800m2 pa je to bilo XXX čučnjeva.
I onda se u subotu ujutro probudiš i prilikom ustajanja iz kreveta shvatiš da imaš upalu kvadricepsa i zatezanje u preponama :-(
KAD TI JE PRVI MARATAON onda si za dan prije ostaviš milijun kompjuterskih i papirnatih poslova tak da izbjegneš razmišljati o maratonu. I sjediš za radnim stolom i kompjuterom do 11 navečer usput gledajući na TV utakmice i živcirajući se. Ali bitno da se ne razmišlja o maratonu :-)
Pa onda u 11:30 legneš u krevet misleći da buš zaspal ko beba... ali... ipak u mojoj svijesti i podsvjesti leži sutrašnji prvi maraton.
I prolaze minute, sati a san ni od kuda. Ja nervozan supruga jadna u suzama ne zna kako da mi pomogne. Pa se vraćam u drugu sobu pred TV misleći da će me to uspavati, pa hodam po kući i naričem i psujem, pa opet pred TV, pa tješim ženu (velika joj hvala jer je imala razumijevanja za moj prvi maraton !!) pa ona mene, i u 3:45 palim kompjuter da vidim sta kazu za trčanje maratona nakon neprospavane noći.
I iznenadim se jer su mnogi to doživjeli i kazu da nisu imali prevelikih problema.
U 4:15 ponovo liježem u krevet i valjda me to saznanje smirilo i konačno zaspim ali samo do 5:30.
I šta je tu je ... idemo.
Pokupim Žeca i Hanzu (koji je valjda u čast mog prvog maratona obrijal bradicu nakon više od 20 godina :-) ) i idemo.
Adrenalin me drži, kiša pada, svi mi preporučuju lagani maraton, ali pošto i Galloway u svojoj knjiži kaže da je najbolje rezultate postizao nakon loših prethodnih noći (to mi je brat rekao) odlučujem da krenem 4:30/km sve tamo do 30.km a onda ćemo vidjeti.
Tu sam napravio jedinu malo veću grešku koja me koštala par minuta na kraju. Jer u svim opisima istrčanog maratona nakon loših i neprospavanih noći niko nije rekao da je to izveo u svom prvom maratonu.
A trebao sam biti ipak malo oprezniji i krenuti još sporije i sigurno bih koju minutu bio na kraju brži. Ali moram si oprostiti jer to je bio ipak moj prvi maraton.
Tempo sam jako dobro držao ali već u samom startu nije bilo baš sve po redu. Puls je na tom tempu bio odmah na 160 a na onim tempo treninzima od 10km je rastao od 157-161 ali na brzini 4:15.
Imao sam saznanja da prvih par kilometara puls može biti povećan zbog adrenalina, uzbuđenja, itd. Međutim ja sam izvanredno točno držao tempo 4:30/km i puls se zabetonirao na 162-163 što je malo ispod anaerobnog praga. Ali nisam to smatrao problematičnim (a trebao sam, ali ipak je to moj prvi maraton) i sve do otprilike 26.km sve je bila pjesma, prolaz na polumaratonu malo ispod 1:35, puls 162-166, disanje lagano i bez problema. Međutim u tim trenucima počinjem osjećati noge i kilometri postaju sve sporiji. Ne dramatično ali u prosjeku svaki km za 4-5 sekundi. Brzo kalkuliram...prolaz na polumaratonu sam išao 9 minuta sporije nego na polumaratonu u Varaždinu a već par kilometara nakon poslije toga noge postaju jako teške što je u normalnim okolnostima sigurno nemoguće. Znači posljedice neprospavane noći prerano su došle na vidjelo :-(
Tada sam se sjetio Sašinih riječi (iskusni maratonac osjeti da kad treba smanjiti tempo- hvala Saša) i odlučim i ja biti iskusan maratonac :-)
U prijevodu..spašavaj Gorane glavu, tj. nemoj se boriti protiv sebe nego se pomiri sa sudbinom i na što bezbolnije privedi utrku kraju. Tamo negdje na 30.-32. kilometru još mi se činio rezultat od 3:15 dostižnim ali uskoro vidim da je i to nemoguća misija. Tempo i dalje pada, puls i dalje 163-165 a noge naravno sve teže. A disanje sukladno pulsu bez problema ali kaj mogu kad se trči na nogama a ne na nosu :-(
Par stotina metara prije prolaska kroz trg oko 6km prije kraja jedini puta me uhvatila mala kratka psihička kriza i čak mi je onak brzinom munje prostrujalo "a da odustanem ?".
Ali odmah sam sebi uzvraćam:"kaj to govoriš, pa završil buš taj maraton makar i hodajući tih zadnjih 6km !"
A tamo negdje od 33.km na dalje kroz misli mi je prolazilo upozorenje koje sam čuo od mnogih iskusnih maratonaca: "maraton do 35.km je jedna trka a poslije neka sasvim nova".
I tak sam onak ko u kriminalističkim filmovima očekival da iza nekog zavoja pred mene iskoči onaj famozni maratonski zid :-)
Noge su mi jako teške a pošto mi je prvi maraton ja ne znam je li to predvorje tog zida ili još uvjek normalna maratonska situacija. Prolaskom kroz trg shvaćam da ako istrčim bez stajanja čak i sa još dodatnim malim padom u tempu tih 5,5 km imam rezultat ispod 3:20 što mi je izgledao kao san u tom trenutku.
Prošao je i taj 35. pa i 36.km ali zida srećom još nema :-) Onda mi pada na pamet upozorenje našeg varaždinskog vremešnog veterana V.Pappa da pravi maraton počinje tamo iza 37.km pa se još uvijek bojim tog zida. Jer meni je sve teže i teže ali to je kontinuirano bez nekog naglog pogoršanja tak da sam siguran da se još ne sudaram s tim zidom. između 37. i 38. km tempo mi je pao već na 5:50 tu negdje me prelazi Mile Šikman i mislim si:" ajde da ga probam pratiti pa da malo dignem tempo". I čini mi se da je tako ali vraga - tempo je dodatno pao na 6:05/km i ne smijem više pasti ako želim završiti ispod 3:20. Na okretu iza 39.km vidim da mi se brat približio na nekih 100m i da trči puno lakše nego ja. Ta činjenica me strašno motivirala, ali ne zato da me ne sustigne jer sam znao da će me ubrzo prijeći. Nego sam se naprosto toliko razveselilo jer je bilo očito da će Mario u svom trećem maratonu (svi ove godine od kojih su prva dva bila prilično bolna) napraviti izvanredan rezultat. Naravno da je projurio kraj mene već nakon 500m i nastavio lagano i brzo. U tim trenucima postao sam siguran da ipak neću imati bliski susret sa maratonskim zidom i adrenalin zbog približavanja cilju je učinio svoje pa sam opet tempo spustio ispod 6:00 između 39. i 41.km.
A onda nakon 41.km odlučio sam dati i zadnji atom snage da i slučajno ne izmakne 3:20. Uspio sam proći proći tih 1200m za 6:07 (5:06/km) i završiti sa službeno objavljenim vremenom 3:18:51.
A kad sam prelaskom preko ciljnog tepiha čuo posljednje pi-pi imao sam osjećaj da sam svjetski prvak ! :-) Ulaskom u cilj naglo sam stao i počelo mi se vrtjeti ali brzo sam to doveo u red ležeći s podignutim nogama. Zanimljivo je da sam usprkos dramatičnom padu u drugom dijelu (1:35 - 1:44) prešao oko 7-8 trkača dok su mene prošla samo 3 trkača i 1. trkačica što je dokaz (ono što svi znamo) da velika većina trkača jako precijenjuje svoje mogućnosti na utrci.
Kaj reći poslije svega...kad nakon svega gore opisanog završiš svoj prvi maraton na 48. mjestu (među muškima) od 240 na startu možeš li i pomisliti na nezadovoljstvo :-)
Organizacja utrke po meni fantastična: nije bilo prevelikih ispada vozača (ja sam čuo samo 2 trubljenja), okrijepa odlična i raznovrsna, među poklonima za 150 Kn čak i trkače majice, trkača i trkačica u odnosu na lani barem za 20% više što je dokaz da trčanje u Hrvatskoj usprkos svađama na forumu utrke.net :-) ide velikim koracima naprijed.
I ponovo za kraj moram spomenuti svog brata koji je poboljšao svoj PB za 22,5 minuta, fenomenalnu M.Bezek (3:12:45) koju sam pratio više od pola trke, sjajnu ekipu iz TK Međimurje koja je donijela pravo osvježenje u trkačku zajednicu kako rezultatima tako druženjem na ekipnoj osnovi što npr. najviše fali nama iz TK Marathon95.
I pokazali da se i u relativno kratkom vremenu može drastično napredovati s rezultatima ukoliko se radi stručno,pravilno i kontinuirano.
A za kraj još jednom se zahvaljujem Saši A. na upozorenjima jer mislim da su baš njegova bila ta kap koja je prelila čašu da se na maraton, a pogotovo prvi, treba gledati na sasvim drugi način nego što sam do tada ja gledao i zamišljao.
I ono što je napisao u komentaru prethodnog posta: svi oni proračuni i race prediktori služe samo za one koji su pretrčali barem 10 svakih tih utrka. Mene su danas dobili trkači koje sam ja prije 3 tjedna na PM u Varaždinu dobio za 5-6 minuta. I čak da nisam imao dodatne poteškoće pred utrku mislim da ih ne bi mogao dobiti danas jer oni imaju bar nekoliko maratona iza sebe a meni je bio PRVI.
Ali koji se pamti ;-)

ANEGDOTA ZA KRAJ:
Išli smo Hanza, Žec i ja na utrku mojim autom i ja vozim čak i na povratku makar me Hanžek upozorava da mi mozak sigurno ne radi najbolje zbog iscrpljenosti. I dolazimo na naplatene kućice na Sv. Helenu.
Pošto ja već godinama imam ENC uređaj automatski idem na traku za ENC pa sam tako "išao" i sada. Dolazimo pred rampu i ja vadim daljski za moja garažna vrata i tiskam gumbić želeći da mi se rampa na autoputu otvori. Nakon što sam primijetio kaj radim naravno smijeh u autu. Ali priči nije kraj... uzimam ENC uređaj ali ni on ne podiže rampu i shvatim da sam ušao u traku koja je za cash a ne za ENC.
Tad predsjednik Hanza sa konzilijem zaključi da ja nisam baš sposoban za upravljanje autom i ja mu drage volje prepuštam "kormilo" do Varaždina :-)

Gotovo je gotovo....

Zbog izvanrednih okolnosti moram reći da sam JAKO ZADOVOLJAN !!
Prvi maraton - 3:18:50 bez hodanja, bez zida, sa spavanjem od samo jedan sat (4:30-5:30) noć uoči maratona.
Prvi dio 1:35 i onda na 26. km slijedi usporavanje od 5 sec po svakom kilometru jer noge postaju sve teže.
Samo još moram spomenuti izvanrednu utrku mog brata koji je otrčao taktički fenomenalno i poboljšao svoj rekord za gotovo 20 minuta, pretekao me u finišu i bio na kraju brži od mene za više od minutu.
I nas dvojica smo bili najbrži maratonci iz Varaždinske županije na utrci :-)
Opširnije kad se naspavam i odmorim....

Kaj je tu je ....

...ili kak bi rekao kolega maratonac pisac (možda čak i dramaturg :-) ).... "to ti je što ti je" :)
Dakle kaj se napravilo se napravilo... prvi maraton je pred vratima.
Posljednjih 7 dana dobio sam mnogo savjeta kako i na koji način trčati (i eventualno istrčati) maraton. Prijedlozi i rasponi vremena se kreću od 2:59:59 do 3:15, savjeti kao i obično u rasponu od velikog pozitiv splita do velikog negativ splita :)
No ipak, najmeritorniji su savjeti ljudi koji su pretrčali dosta maratona i to na način da su znali kako i na koji način trčati da bi nešto postigli. A savjeti i prijedlozi svih njih se uglavnom svode na to da savjetuju da bi najbolje bilo da tak prvi maraton završim sa što manje stresa i eventualnih "pucanja" kako bi mi ostao u lijepom sjećanju i bio dobra podloga za dalje.
I šta mi drugo preostaje nego ih poslušati jer glupo je upuštati se u nešto tvrdoglavo po svome a da ne znaš što te čeka.
Zato unaprijed zahvaljujem svima koji su bilo što savjetovali :-)
Vremenska prognoza za nedjelju je još uvjek "sumnjiva", kako sada stvari (tj. prognoze) stoje neće biti pretoplo ali zato postoji velika vjerojatnost kiše u kombinaciji s vjetrom što mi se nimalo ne sviđa.
Ali ko sam ja da se mene pita da li mi se nešto sviđa ? :-)
Kad (i ako) istrčim 10 maratona možda bu se i mene pitalo...
Za sada mogu jedino dodati malo statistike koliko sam se trudio i pripremao za taj prvi maraton.
Od početka priprema (sredina ožujka):
- sveukupno oko 1800km
- mjesečno najviše 351km (kolovoz)
- tjedno najviše 104km
- najveće dužine: 30, 28, 31,34,36
- utrke: 10,3 km - 40:02 (3:53/km) /// polumaraton 1:26:06 (4:05/km)

Prije polumaratona u Varaždinu sam dao neke prognoze i ocjene za eventualno ostvareno vrijeme jer sam već prije toga imao istrčanih 5 polumaratona (iskusan trkač :-))))) pa sam znao što me čeka i mogao sam nekako predvidjeti vrijeme.
Ali ovog puta ne mogu nešto slično jer mi je prvi maraton a gatanjem i tarotom se za sada još ne služim :)
Ali ipak onako mogu istaknuti samo okvirne želje:

ZADOVOLJAN: dolazak u cilj trčeći i bez nekih preživljenih velikih stresova ili pucanja
JAKO ZADOVOLJAN: sve isto kao gore u vremenu 3:12
PREZADOVOLJAN: ispod recimo... 3:08

Ali to sam napisao onak samo jer ako bude vrijeme loše ko zna kak to na kraju može ispasti.

Živi bili pa vidjeli....