nedjelja, 18. listopada 2009.

Jen tjedan posle ...

Prešel je jedan tjedan od vatrenog krštenja i dojmovi su se slegli...ali ništa se nije promijenilo u ocjeni i procjeni maratona i sezone.
Inače se striktno držim odluke da sam na godišnjem kaj se tiče trčanja iako se zapravo sam sa sobom borim za i protiv te odluke.
Posljedice za noge nakon maratona su bile neočekivano povoljne, naime u ponedjeljak i utorak imao sam samo lagane bolove u kvadricepsima koji su bili barem 70% manji nego nakon VŽ polumaratona. Zato me već u srijedu počela obuzimati "luda" zamisao da pripreme za slijedeću sezonu počnem laganim polumaratonom u Ljubljani slijedeće nedjelje, ali nekako sam ipak u svim tim razmišljanjima uspio aktivirati razum i odoljeti napadima ludih zamisli :-)
Nadam se da ću ostati tako nepokolebljiv i dosljedan i slijedeći tjedan i tako napraviti tih 14 dana potpune pauze u koje ću ubaciti 2-3 plivanja (jedno obavljeno) i dvije lagane vožnje na sobnom biciklu od po 30-ak minuta tak da ne propadnem baš potpuno.
Nakon ta 2 tjedna slijedi desetak dana uvoda u novu sezonu i onda konačno prave zimske pripreme koje još nisam nikada imao a koje mi definitivno najviše nedostaju. Baš se veselim tim dugim laganim trčanjima...
Kak sam i napisal gore na kraju sam i više nego zadovoljan sa kratkom sezonom u kojoj sam pokušao napraviti neki optimum između kratkog vremena za pripreme, straha od povratka povrede čije sam posljedice osjećao sve do pred mjesec dana i želja koje su bile (pre)velike, ali ipak ne toliko nerealne. Kako je vrijeme odmicalo sve više sam shvaćao da je bitno da održim kontinuitet treninga bez ozljede a najveći neprijatelj tom planu su bile utrke tako da sam ih reducirao na najmanju mjeru.
Jedna od novosti koju planiram uvesti u trening je da ću više treninga raditi u društvu za razliku od sada kad sam uglavnom sve išao sam. Naime u klubu ima još zainteresiranih za zajedničke zimske treninge pa se nadam da ćemo nekak uskladiti vrijeme i obaveze da uspijemo barem 2 puta tjedno neka duža trčanja raditi zajedno.
Za završetak ove sezone ostaje mi samo praćenje i virtualno navijanje za nekoliko trkača prijatelja koji slijedeću nedjelju trče maraton u Ljubljani. Nadam se da će uspijeti u nastojanju da konačno uspiju u onom što definitivno mogu samo nikak da im se poslože kockice.

Nema komentara:

Objavi komentar