petak, 29. svibnja 2009.

Konačno trčim...

I tak nakon svih opisanih zgoda i nezgoda počeo sam trčati sredinom veljače. Morao sam krenuti doslovno od početka i trebalo mi je 20-tak dana da dođem na neku "pozitivnu nulu", tj. u stanje da mogu početi raditi neke smislenije treninge. Za svo ono vrijeme kad sam posjećivao doktore nisam radio nikakve planove jer nisam mogao znati kad ću ponovo početi trčati, ali sam donio čvrstu odluku da više ne treniram prema svom "programu" nego da ću naći nekoga ko će me imati "pod nadzorom". Naime kaj.... znao sam sva nepisana i napisana pravila koja su obavezna za izbjegavanje odluka, znao sam i metodologiju treninga, ali .... kao  većina trkača početnika nisam se držao gotovo nijednog tog pravila. I najčudnije (ili ipak nije) je bilo to kaj me ništa nije boljelo, ništa mi nije bilo teško, mislil sam da sam "running superman" :-) Sve dok nije puklo !!
I tak sam sasvim slučajno "naišao" na našeg poznatog maratonca Gorana Murića koji je ujedno i "školovani atletski trener" i koji od ove sezone trenira sam sebe. On početnik u treniranju maratonaca, a ja početnik u trčanju i shvatili smo da je to dobitna kombinacija za obojicu  :-)
Pogotovo što sam ja kao neiskusni trkač stariji od njega "neisusnog trenera" stariji 11 godina :-)
Šalu na stranu... ali zaista sam odlučio da radim pod nečijim nadzorom i obećal sam samom sebi da bum slušal trenerove zapovijedi u potpunosti. I to s Murićem mi se baš nekak činilo ko dobra kombinacija, a vjerujem da je i njemu izazov od jednog trkača pred penzijom napraviti dobrog trkača :-) 
Tak je ispalo da sam nekih mjesec dana trenirao po svome, a sredinom ožujka počelo sam slijediti trenerove upute i naredbe. Tih prvih mjesec dana i nisam imao kaj pogriješiti jer sam sve treninge radio lagano i samo postepeno dizao kilometražu. 
Prva dobrobit prisustva trenera se pokazala već pri sastavljanju planova za ovu godinu. Od sreće što ponovo mogu trčati opet sam u glavi imao kojekakve optimističke planove, ali sam u dogovoru s njim odlučio da nema preskakanja stepenica već da se moram poštivati osnovna pravila treninga (prvo bazni trening pa tek onda ostalo). A ako bude tak onda jedni logično ispada da čitavo proljeće može i mora biti priprema za jesen kada su dva glavna događaja domaći polumaraton u Varaždinu i zagrebački maraton. 
 

Nema komentara:

Objavi komentar