I tak sam sasvim slučajno "naišao" na našeg poznatog maratonca Gorana Murića koji je ujedno i "školovani atletski trener" i koji od ove sezone trenira sam sebe. On početnik u treniranju maratonaca, a ja početnik u trčanju i shvatili smo da je to dobitna kombinacija za obojicu :-)
Pogotovo što sam ja kao neiskusni trkač stariji od njega "neisusnog trenera" stariji 11 godina :-)
Šalu na stranu... ali zaista sam odlučio da radim pod nečijim nadzorom i obećal sam samom sebi da bum slušal trenerove zapovijedi u potpunosti. I to s Murićem mi se baš nekak činilo ko dobra kombinacija, a vjerujem da je i njemu izazov od jednog trkača pred penzijom napraviti dobrog trkača :-)
Tak je ispalo da sam nekih mjesec dana trenirao po svome, a sredinom ožujka počelo sam slijediti trenerove upute i naredbe. Tih prvih mjesec dana i nisam imao kaj pogriješiti jer sam sve treninge radio lagano i samo postepeno dizao kilometražu.
Prva dobrobit prisustva trenera se pokazala već pri sastavljanju planova za ovu godinu. Od sreće što ponovo mogu trčati opet sam u glavi imao kojekakve optimističke planove, ali sam u dogovoru s njim odlučio da nema preskakanja stepenica već da se moram poštivati osnovna pravila treninga (prvo bazni trening pa tek onda ostalo). A ako bude tak onda jedni logično ispada da čitavo proljeće može i mora biti priprema za jesen kada su dva glavna događaja domaći polumaraton u Varaždinu i zagrebački maraton.
Nema komentara:
Objavi komentar