Toliko sam se unio u treniranje i trčanje tako da nikako nisam mogao prihvatiti da bi ovo mogla biti ozbiljnija ozljeda. Dan nakon pojavljivanja povrede pojavila se i oteklina a prilikom fleksije stopala bilo pod prstima se osjećalo i čak čulo jako škripanje. Dva dana poslije ponovo sam išao trčati i uspio nekako završiti trening od 6 km i čak nije boljelo previše kad sam trčao jako polako. Ipak sam odlučio otići u ZG kod "starog prijatelja" ortopeda dr. Markovca nadajući da će nekako to srediti tako da mogu trčati ZG maraton. Ali dijagnoza nije bila baš povoljna: jaka upala ovojnice jedne tetive mišića potkoljenice i rekao je da zaboravim na utrku ali mi je dao neku injekciju i rekao da bih možda mogao biti spreman za Ljubljanu (3 tjedna nakon Zagreba). Dogovorili smo nakon 3 dana pokušam trčati ako splasne oteklina i nestane škripanje.
Ta varijanta nije mi se činila lošom jer ionako sam planirao ići u Ljubljanu na polumaraton, no bože moj... bum tam istrčal taj maraton. I to mi je ponovo inficiralo mozak tako da sam išao trčati 10km bez obzira što oteklina nije do kraja nestala a škripanje je i dalje bilo intenzivno.
I taj trening mi je uništio nogu !!! :-(
Nekako sam došao doma i konačno (nakon 2 tjedna) trezveno razmislio i (konačno) donio pametnu odluku da prekidam sa bilo kakvim treningom sve dok ne saniram povredu do kraja.U međuvremenu sam napravio analizu dnevnika treninga i ostao zapanjen koje sam gluposti radio a znao sam da ne smijem. Toliko je bilo prekršenih pravila o "zdravom" trčanju da mogu biti sretan što sam još uvijek živ :-)
Krenuo sam na fizikalnu terapiju i nakon 2 tjedna došao u stanje da me ne boli dok hodam, nema otekline ali još uvijek malo škripi. I što je najčudnije... kad sjedim ili ležim osjećam kao da me nešto grize na tom povrijeđenom mjestu. Naravno da sam u međuvremenu proučio anatomiju i povrede potkoljenice do najvećih detalja. I nigdje ne mogu naći što bi to mene moglo i dalje mučiti. Pa posjećujem i konzultiram ortopede, fizijatre, fizioterapeute i svako ima svoju teoriju i dijagnozu ali svi kažu da nije pametno trčati sve dok ne bude sve OK. Poučen iskustvom s početka povrede ne pada mi na pamet ne ih poslušati. I dalje sam svakodnevno gutao protuupalne tablete, mazao kojekakvim kremama ali napretka nije bilo. Srećom sam u Poliklinici Sunce prije povrede uplatio "dobru" policu dodatnog zdravstvenog osiguranja pa sam tamo obavio besplatnu MR i 20-tak fizikalnih terapija na najsuvremenijim uređajima (3 tjedna svaki dan u ZG iz VŽ). I rezultat... 0 bodova. I dalje sve isto, mozda tek za 10% bolje, tj. malo manje me "grize" na tom mjestu. Fizijatar iz "Sunca" daje mi prijedlog da idem u novootvorenu Ortopedsku bolnicu Akromion jer kao tamo rade naši najbolji ortopedi (profesori na MF) i možda oni nađu "neko rješenje". I sad s ove vremenske distance mogu mu stvarno zahvaliti na toj preporuci iako ni tamo ispočetka nije sve baš išlo glatko.
Na prvi pregled došao sam kod dr. Tršeka i nije mi rekao ništa novo što bi me ohrabrilo ali dao mi je nadu u bolje sutra :-) Nakon detaljnog pregleda i analize dotadašnjih nalaza rekao je da je to nešto neobično: klinički sve izgleda super (nema nikakvih bolova na pritisak, fleksiju i rotaciju noge) a i dalje me boli kad mirujem i osjeća se lagano škripanje pod prstima kod fleksije stopala. Predlaža da pričekam još 2-3 tjedna i da počnem lagano trenirati. I onda na samom odlasku iz ordinacije ( doslovno sam se već uhvatio za kvaku) ja se sjetim da ga pitam kako da riješim svoj problem luksacije desnog ramena (ruka mi ispada iz zgloba kod nekih pokreta). A kad ono upravo on i prof. Čičak u toj bolnici rade operacije ramena i nakon pregleda odmah smo dogovorili čak i termin operacije (21.01.2009.) !!
Ispalo je kao da sam išao u trgovinu kupiti bicikl a kupio sam auto :-)
Mislio sam si... imam još mjesec dana do operacije, pa još nakon operacije neću moći trenirati pa će nakon tih mjesec i pol valjda i ta ozljeda proći.
Ali... prošlo je i to razdoblje, operacija super uspjela, rehabilitacija u toku ali noga... i dalje isto.
Tako sam 2 tjedna nakon operacije počeo trčkarati (s imobiliziranom rukom) i doživio veliko iznenađenje: ništa ne boli dok trčim ali i dalje isti problemi dok mirujem. Iako moram priznati da su se ta bol i zatezanje u potkoljenici malo smanjila. I na prvom postoperativnom pregledu prokomentirao sam i stanje noge s dr. Tršekom i on mi je rekao da mi predlaže da obavim pregled kod prof.dr. Hašpla (isto radi u Akromionu) jer je on najstručnija osoba po pitanju takvih povreda a očito je riječ o nekoj "neobičnoj povredi". Čuo sam za spomenutog doktora i znam da je on između ostalog uvijek "krpao" Janicu Kostelić nakon svih njenih povreda.
I tako naručili su me na pregled za 2 tjedna, u međuvremenu sam i dalje trčao bez problema i konačno je došao taj dan koji sam čekao gotovo pola godine !!!!!!!!!
Iako je doktor kasnio više od 1 sat zbog neke hitne operacije (mi se bunimo dok čekamo u državnoj bolnici a ovdje plaćaš i još čekaš :-) ) iz ambulante sam izašao s velikim olakšanjem.
A što je stvarno pravi stručnjak (valjda je zato i profesor na fakultetu) ... :-)
Ispričao sam mu sve kak se odvijalo, pročitao je sve nalaze i mišljenja raznih liječnika koje sam posjećivao, malo vrtio glavom i razmišljao i na kraju ko prof. Baltazar ispalio:
"Samo su 2. mogućnosti.
1. stres fraktura - vjerojatnost 1%
2. compartement sindrom - vjerojatnost 99% "
Ja ga čudno pogledam i pitam ga "kakav sindrom ???"
On se nasmije i kaže: " to je naziv za povišen tlak u potkoljenici, a koji je posljedica jake upale tetive koja je dugo trajala. I ti samo sinko trči slobodno jer se ništa ne može pogoršati a s vremenom će se tlak smanjivati i na kraju ujednačiti."
Haloooo... čovjek spomene 2. dijagnoze koje nitko nije posumnjao, a za ovu drugu koja je bila prava nije valjda pola doktora kod kojih sam bio ni čulo. I to sve samo iz nalaza drugih doktora !!!
Ispada da sam mogao trčati već prije 3 mjeseca :-(
Ali opet... da sam tada znao da je to tako ne bih ni došao u tu bolnicu pa bi mi rame još uvijek bilo povrijeđeno. Znači ipak svako zlo za neko dobro ;-)
Nema komentara:
Objavi komentar