Nakon PM u Radencima nastavio sam i dalje uporno trenirati 4 puta tjedno ali po prvi puta sam se susreo sa "zidom". Naime kako sam iz tjedna u tjedan spuštao svoj rekord na kros ligi mislio sam da će to ići i dalje tako, ali sve više km u nogama učinilo je svoje i rezultati su počeli stagnirati. Nije me to nimalo zabrinulo ali sam po prvi puta uvidio da nisam "supermen" :-)
Do ljeta sam išao još na Plitvice 16km i istrčao sam solidnih 1:15:44 (42. mjesto) i PM Vrbovec 1:35:20 (38.mjesto).
Tako je uspješno završila moja "polumaratonska" prva polusezona i pada odluka da jesenska promijeni ime u "maratonska".
Naime... odlučio sam da najesen idem na ZG maraton i to ne da samo nastupim nego da završim u vremenu 3:05-3:10. Pošto mi je matematika izuzetno bliska jednostavnim izračunima sam došao do zaključka da je to izvedivo :-)
Naravno da sam znao da za to treba puno dobrog treninga ali bio sam spreman na sve.
Međutim... pokazalo se da je to bila "nepromišljena odluka trkača početnika" a da trčanje nije čista jednostavna matematika :-(
Našao sam hrpu programa za pripremu maratona na internetu i tržio koji je "najbolji", tj. koji u najkraćem vremenu daje najbolji rezultat (joj kak mi je to sad smiješno :-) ). I naravno da sam našao jednog koji za 14 tjedana treninga nudi vrijeme 3:00 !! Kak to glupo zvuči :-) ... ko da je to isto kao kad ideš po dućanima i traziš majicu za 10 Kn i nakon nekog vremena je nađeš...
I krajem lipnja počela je operacija "ZG maraton". Ali već nakon 10 dana javio se prvi problem. U utorak sam radio 10 ubrzanja od 60 sec na jakoj strmini, a 3 dana nakon toga seriju 8 x 200m sprinta (j..i ga...tak je pisalo u programu) i negdje na 5. sprintu me jako zapeklo u zadnjoj loži desne noge pa sam jedva otpješačio do kuće. Slijedećih dana su naravno patike mirovale, ali ne i ja jer maraton se bliži a ja ne treniram :-) Nakon 3 dana vraćao sam se doma s mora i usput dogovorio pregled kod ortopeda u Zagrebu. UZV je pokazao da je došlo do sitnog pucanja mišićnih vlakana. Srećom nije bilo veliko oštećenje nego manje ali na većoj povšini. Doktor je rekao neka za 3 dana počnem lagano trčati i polako pojačavam pa će za 2 tjedna biti sve OK. I bilo je stvarno tak. Ali kaj da ja napravim ? Izgubio sam 2 tjedna pravih priprema ! I naravno nakon oporavka skačem odmah na 4. tjedan priprema po programu :-)
I tak.... stvarno sam trenirao jako 5 puta tjedno. Počela je jesenska kros liga i bez problema sam istrcavao svoja najbolja vremena, svaki vikend lupao 3X km jačim tempom i tako sve do domaćeg varaždinskog polumaratona. Pred start postavio sam si cilj da budem brzi od 1:30. Međutim tokom utrke osjećao sam da mogu i brže i završil sam 1:27:13 (uključujući i ono lutanje na startu). I sam sam ostal šokiran i zatečen ko i svi oko mene, tim više kaj sam poboljšao svoj PB za 8,5 minuta :-)
To mi je još više podiglo adrenalin i nažalost još više pomutilo mozak pa sam već slijedeći dan išao otrčati laganih 10 km jer... ZG se bliži i nema odmora.... :-(
I onda 3 dana nakon VŽ PM na samom početku treninga jako me zapeklo u lijevoj nogi iznad gležnja :-( Ko da me neko onak pošteno opalio bičem na po tom dijelu noge !!
Ali nema veze... ak su u partizanskim filmovima mogli hodati (a mozda i trčati) bez pola noge s podvezon na koljenu kak ne bi i ja mogao trčati s bolom u nozi ??
Nažalost (a sasvim logično) to je bila najgora moguća odluka u tom trenutku, koja je bila uvod muke koje sam imao slijedećih 6 mjeseci.
Nema komentara:
Objavi komentar