Trčati sam počeo sredinom mjeseca ožujka 2008. godine.
Naime kaj... od malena sam se bavio sportom, najviše nogometom a nakon nogometnog umirovljenja na red su dosli košarka, tenis, ronjenje...
Međutim posljednjih godina sve sam više smanjivao sportske aktivnosti, a sve više su me počele stizati razne zdravstvene nelagode kao posljedica načina života i sve većeg broja godina na leđima.
I tako je pala odluka..."idem pokušati s trčanjem jer znam da sam to nekad mogao jako dobro a to će mi pomoći između ostalog za opuštanje od ovog stresnog načina života !!!"
I između ostalog želio sam vidjeti kako je to u sportu kad je sve na tebi, a ne da stalno ovisiš o masi suigrača od kojih se svaki puta nekolicini bas "danas ne da igrati, boriti se...ili su umorni" a ja sam svaki puta i na treningu i na utakmici barem u voljnom momentu davao 100%.
I tak... počeo ja malo trčati, tj. ne malo nego sam odmah znao da ću dati sve od sebe da budem što bolji.
Nakon nekih par treninga počela je i kros liga na Dravi u Varaždinu i evo mene na prvoj utrci. Znao sam samo kojim putem se trči... a ostalo koma: niti sam se obukao kako treba, niti imao sat da znam neko vrijeme, niti sam baš uspio držati neki tempo. Ali neki cilj koji sam si postavio uspio sam ispuniti: bio sam u prvoj polovici. Istina na samom rubu prve polovice i uglavnom zahvaljujući "slabosti" drugih nego mojem dobrom trčanju. Već slijedeći tjedan bilo je puno bolje: oprema i sat na mjestu, našao sam iskusnog trkača koji zna držati tempo koji ću moći pratiti (i naravno šlepati se iza njega) i puno bolji rezultat nije izostao. I tako iz tjedna u tjedan... rezultati sve bolji, motivacija sve više raste, počeo sam proučavati nauku o trčanju po internetu.... Prva duža utrka bilo je 10km u Morskom Središću koju sam istrčao iznenađujuće dobro i pada odluka da idem slijedeći vikend u Radence na svoj prvi polumaraton. Najveća dužina koju sam do tada istrčao bilo je 18km i smatrao sam da će to biti dovoljno da uspješno završim polumaraton. Međutim u tom tjednu između utrke u M. Središću i PM u Radencima pojavili su se i prvi problemi. Iznenada se pojavila oteklina desnog gležnja i bol u istoj potkoljenici s vanjske strane. Savjetujem se s iskusnim trkačima i već na prvi pogled dali su mi dijagnozu.
Naime proučavao sam uglavnom metodologiju treninga ali nisam još došao do toga da je najbitnija stvar za trčanje dobre patike. Trčao sam u patikama starim 2 godine koje su izgledale kao i one za trčanje ali nisu bile baš za to nego za obično hodanje (sa ravnim potplatom).
I tako odlučujem se da i tu kockicu trkačeg mozaika popunim pa kupujem patike za trčanje. Ali koje su najbolje ? Da ne kupim neke prespore.... :-)
I tako na prvi polumaraton dolazim nakon mjesec i pola treninga, sa potpuno novim patikama, sa bolnom potkoljenicom, otečenim gležnjem i bez ikakvog iskustva (to je valjda normalno jer mi je prvi). A vrijeme katastrofalno: temperatura oko 25 stupnjeva i puhao je jaki vrući južni vjetar. Već kod kuće sam odlučio da idem tempom 4:45/km sa ubrzanjem posljednja 3 km što bi trebalo razultirati vremenim ispod 1:40. Srećom tada nisam znao da vremenski uvjeti mogu jako utjecati na konačno vrijeme pa sam se držao svog plana i uspio: 1:39:30 !!
Kasnije sam uspoređivao malo taj rezultat sa prošlogodišnjima postignutima na istom polumaratonu i vidio da u nekim normalnijim okolnostima "vrijedi" barem 2-3 minute više.
A utrku sam naravno završio i sa žuljevima na nogama... jer ko je u onoj hrpi problema dan prije polumaratona kad sam kupovao patike mogao misliti i na to da treba kupiti barem pola broja veće.
Ali sam se to sjetio odmah nakon utrke kad sam vidio žuljeve na nogama i iskoristio sam to prilikom izuzetno povoljne kupnje Reebok patika po akcijskoj cijeni s obzirom da je Reebok bio sponzor maratona.
I te su me patike odlično služile narednih mjeseci.
Nema komentara:
Objavi komentar