Nakon kratkog odmora od riječkog polumaratona konačno sam ovaj tjedan pokrenuo projekt Plitvice, a danas ja "pala" i ona davno planirana prva dužina.
Trening sam napravio po terenu koji ima i nekoliko uspona i to sam odvrtio nekoliko krugova.
Sveukupno je ispalo 31,5km za 2:40 sa 6km uspona (popeo sam se ukupno oko 400m) i isto toliko spusta. S obzirom na konfiguraciju plitvičkog maratona takvi brdski treninzi su trenutno na glavnom meniju tako da je slijedeću nedjelju opet ovakav trening dužine, pa utrka Krašić, pa opet dužina, pa Jaska i zadnja dužina.
Prošlotjedni neočekivano dobar rezultat u Rijeci mi je malo podigao motivaciju za trening ali nekako mi se ne utrkuje baš previše. Kao da više zadovoljstva pronalazim u trenizima, čak i teškima, nego utrkama.
I baš me zanima da li ću se u Krašiću i Jaski uspjeti ponašati disciplinirano i istrčati ih kao pripremu za maraton, dakle oko 15-20 sekundi sporije po km od trenutnih pm sposobnosti.
Danas sam gledao Londonski maraton i razmišljao o tim crncima koji trče s takvom lakoćom.
Razmišljam... za njih je istrčati maraton od 3 sata otprilike kao meni za 4 sata. A bez lažne skromnosti za 4 sata bih ja istrčao maraton s velikom lakoćom, što znači da bi oni isto tako odradili maraton za 3 sata.
A mi obično smrtnici se mučimo, treniramo puno i sanjamo rezultat ispod 3 sata.
I onda još vrhunac svega u cilj ulazi neka Kenijka za 2:38 a trči kao robot, noge ima neviđeni X a gazi stopalima po vanjskom dijelu stopala !!
Da dobro sam napisao i znam da je to tesko zamisliti ali bas je tak bilo.
To je bilo užasno za gledati a završi u takvom vremenu ??
Ko zna zna, odnosno ko može, može...
Zato kad se uspoređuješ s njima i sličnima isto ti ga dođe da li je maraton 2:58 ili 3:44.
Jeeee... ali ako se uspoređuješ s susedom Štefom onda nije isto :-)
Nema komentara:
Objavi komentar