Proteklih dana dobio sam prilično mailova i SMS-ova s upitom kako sam, je li sve u redu i slično. I onda svakom "moram" objašnjavati da sam dobro, tj. odlično i to toliko dobro da ne želim pričati o tome da nekaj ne "zacopram".
I to je bio zapravo razlog zakaj nisam ništa pisao jer nisam htio "coprati" :-)
A neki poznanici su to protumačili kao da se nešto zakompliciralo i da zato ništ ne pišem.
Bilo kak bilo zahvaljujem se svima koji se interesiraju za moje zdravlje i žele mi brz oporavak.
Dakle, sve i dalje ide brže i bolje od mojih nadanja, nemam nikakvih boli prilikom izvođenja dozvoljenih pokreta.
Hodam redovito svaki dan, a jučer sam se odlučio i na prvo duže pješačenje i za 61. minutu prohodao sam 6,5 kilometara, a do kraja ovog tjedna planiram prehodati i 8km "u komadu".
Po svemu sudeći donja amplituda aktivnosti (tj. neaktivnosti) je prošlost i sada polako slijedi polako pokretanje. Za koji dan uskočil budem i u bazen i počinjem s (leđnim) plivanjem tak da bude se strmina gubitka aerobnih sposobnosti ipak malo usporila.
Složio sam si i gumu za pilates tak da je mogu istezati s nogom na sve moguće načine i svaki drugi dan radim vježbe sa svakom nogom po 10 minuta tak da možda i tu ostane malo snage.
Po svemu sudeći najgore je prošlo, sve je dobro prošlo i nadam se da bude tak i ostalo.
utorak, 30. studenoga 2010.
utorak, 16. studenoga 2010.
Došel sam doma
Najteži dio je iza mene jer sam konačno dosel doma :-)
Osjećam se sasvim dobro, svi koji me dođu pogledati očekuju da budu vidli invalida koji leži u krevetu a ja na njihovo iznenađenje hodam bez problema i bez bolova.
I meni samom je čudno da tak dobro funkcioniram poslije operacije ali kaj je tu je ... ne bumo se žalili :-)
Preporuke doktora i fizioterapeuta su slijedeće:
- nakon 14 dana vadim konce
- poslije vađenja konaca hodati što više ali ne smije biti prisutna bol
- prvih mjesec dana izbjegavati sjedenje koliko god se može
- nakon 6 tjedana može polako sobni bicikl (imam) i orbitrek (za sad nemam) jer kod njih nema nikakve reakcije podloge pa samim tim ni vibracija i stresova za kralježnicu
- nakon 3 mjeseca može polagano trčanje ali isključivo na mekanoj podlozi (najbolje trava)
U međuvremenu treba uporno raditi na vježbanju stabilizacije i jačanja leđne muskulature.
Ali budući da sam svjestan da bu mi to zadnja šansa za ozbiljno trčanje (ako bude sve OK pa je uopće dobijem) ja bum još malo i pomaknul termine opterećenja pa ako bude sve po planu onda biciklizam i orbitrekizam nastupa tek početkom nove godine, a trčanje početkom 3. mjeseca pod uvjetom da podloga ne bude smrznuta.
Ali sve je to na klimavim nogama još ali moram se nadati.
I nadam se !
Osjećam se sasvim dobro, svi koji me dođu pogledati očekuju da budu vidli invalida koji leži u krevetu a ja na njihovo iznenađenje hodam bez problema i bez bolova.
I meni samom je čudno da tak dobro funkcioniram poslije operacije ali kaj je tu je ... ne bumo se žalili :-)
Preporuke doktora i fizioterapeuta su slijedeće:
- nakon 14 dana vadim konce
- poslije vađenja konaca hodati što više ali ne smije biti prisutna bol
- prvih mjesec dana izbjegavati sjedenje koliko god se može
- nakon 6 tjedana može polako sobni bicikl (imam) i orbitrek (za sad nemam) jer kod njih nema nikakve reakcije podloge pa samim tim ni vibracija i stresova za kralježnicu
- nakon 3 mjeseca može polagano trčanje ali isključivo na mekanoj podlozi (najbolje trava)
U međuvremenu treba uporno raditi na vježbanju stabilizacije i jačanja leđne muskulature.
Ali budući da sam svjestan da bu mi to zadnja šansa za ozbiljno trčanje (ako bude sve OK pa je uopće dobijem) ja bum još malo i pomaknul termine opterećenja pa ako bude sve po planu onda biciklizam i orbitrekizam nastupa tek početkom nove godine, a trčanje početkom 3. mjeseca pod uvjetom da podloga ne bude smrznuta.
Ali sve je to na klimavim nogama još ali moram se nadati.
I nadam se !
petak, 12. studenoga 2010.
Konačno na nogama !!
Evo malo i slika:
Rez i nije baš mali: cca 10cm.
Danas ujutro oko 11 sati konačno sam stao na svoje noge !!
Fizioterapeuti su pripremili kolica za hodanje, svi bili u pripravnosti da me uhvate ako padnem a ja sam znao da će sve biti OK. Jedino sam se bojao da mi se ne zavrti u glavi zbog višednevnog ležanja. I bilo je kak sam ja znal da bude. Samo su gledali i čudili se kak sam sigurno i bez problema (i bez pomoćnih kolica) krenuo :-)
Znal sam ja da sve one silne vježbe za trbušne i leđne mišiće nisu bile uzaludne.
Ko da sam slutio da bude mi trebalo još negdje a ne samo na trčanju :-)
Ustvari da budem iskren, bolovi u križima su i bili najveći razlog zašto sam bio tak uporan s tim vježbanjem i da ih nisam radio redovito vjerojatno bi već ranije leđa propala.
Jucer navecer sam upao u malu psihičku krizu jer su me počele obilaziti crne misli da možda sve ipak neće završiti dobro. Ali današnji razvoj situacije ponovo me ohrabrio i unio optimizam u razmišljanja.
Rez i nije baš mali: cca 10cm.
Danas ujutro oko 11 sati konačno sam stao na svoje noge !!
Fizioterapeuti su pripremili kolica za hodanje, svi bili u pripravnosti da me uhvate ako padnem a ja sam znao da će sve biti OK. Jedino sam se bojao da mi se ne zavrti u glavi zbog višednevnog ležanja. I bilo je kak sam ja znal da bude. Samo su gledali i čudili se kak sam sigurno i bez problema (i bez pomoćnih kolica) krenuo :-)
Znal sam ja da sve one silne vježbe za trbušne i leđne mišiće nisu bile uzaludne.
Ko da sam slutio da bude mi trebalo još negdje a ne samo na trčanju :-)
Ustvari da budem iskren, bolovi u križima su i bili najveći razlog zašto sam bio tak uporan s tim vježbanjem i da ih nisam radio redovito vjerojatno bi već ranije leđa propala.
Jucer navecer sam upao u malu psihičku krizu jer su me počele obilaziti crne misli da možda sve ipak neće završiti dobro. Ali današnji razvoj situacije ponovo me ohrabrio i unio optimizam u razmišljanja.
četvrtak, 11. studenoga 2010.
Bolnički izvještaj broj 1
S obzirom da će se moj boravak u bolnici (ne)planirano oduziti morao sam zatražiti dostavu laptopa jer je postalo neizdrživo :-)
U bolnicu sam se javio u nedjelju u 10 sati i nakon smještaja odmah dobio informaciju da ću biti operiran po rasporedu tek sutra poslijepodne. S time da sam upozoren da se može dogoditi i odgoda operacije ukoliko bude npr. nedaj bože neka prometna nesreća sa stradalima koji hitno moraju na operaciju.
Tak da sam u ponedjeljka u podne bio pripremljen i u krevetu čekao da dođu po mene i usput strepio da ne dođe do odgode. Ipak je sve bilo po planu i negdje oko 20 sati su me uveli u operacijsku salu i poslije se više ništa ne sjećam.
Probudio sam se poslije pola noći, naravno sa bolovima ali sretan da je ipak sve OK, tj. živ sam i osjećam sve dijelove tijela :-)
Nisam imao nikakve informacije o operaciji sve do jutarnje vizite kad me doktor obavijestio da je bilo puno iznenađenja kad su me otvorili.
Ono što se na slici MR vidjelo i mislilo da je fragment diska bila je zapravo upala vena koja se proširila i na korijen živca pa sam zato imao probleme s lijevom nogom.
Doktor je rekao da to i objašnjava njegovo čuđenje kako sam ja zapravo dobro funkcionirao s obzirom na slike sa MR. Naime kaže da sam sa onakvom slikom morao imati gotovo nepokretnu lijevu nogu sa propadanjem, tj. nemogućnosti kontrole potkoljenice. Uglavnom rekao je da je to sanirano ali da je disk bio toliko oštećen da ga je cijelog morao izvaditi. Tu sam malo ostao šokiran ali ubrzo me kolega Saša M. smirio sa preciznijim detaljima iz kojih je jasno da je to sasvim logična odluka u takvoj situaciji. Naime disk je ionako već duže vremena bio neupotrebljiv i stanjen tako da su se kralješci L5 i S1 jako približili. S vađenjem diska otvara se mogućnost (koju će oni iskoristiti) da se srastu i budu kao jedan kralježak. To će za posljedicu imati nešto manju fleksibilnost kralježnice ali prema riječima svih doktora s kojima sam pričao to je uobičajno rješenje u takvim situacijama koje se većinom pokaže dobrim rješenjem.
Ova iznenađenja i nepredviđena "rješenja" rezultirala su i produženim oporavkom.
U onoj prvoj varijanti bilo je predviđeno da sutra u petak idem doma, međutim evo danas je već četvrtak navečer a ja još nisam stao na svoje noge od operacije. I to uz činjenicu da već dva dana nemam nikakvih bolova, okrećem se po krevetu kako god poželim ali s obzirom na "unutrašnju situaciju" dr. Kejla inzistira da što duže ležim kako bi se operirano područje što više umirilo. Danas ujutro svečano mi je obećao da bum sutra konačno dobil dozvolu da počnem hodati, iako je pitanje da li bude (i kakvih) bolova kad se postavim uspravno.
Sve ovo za posljedicu ima odgađanje napuštanja bolnice do ponedjeljka (rečeno u srijedu) ali gotovo sam siguran da se bude to odužilo još koji dan.
Tak da mi nije preostalo drugo neko da naručim hitnu dostavu laptopa.
Još da dobim dozvolu da u nedjelju odem do Jaruna pogledati malo utrku :-)
Što se oporavka tiče tu sam se unaprijed spremio na sve varijante pa i one loše, ali svi liječnici i fizioterapeuti ovdje u bolnici me uvjeravaju da uz poštivanje nekih pravila "ponašanja" i disciplinirano vježbanje nema nikakvih zapreka da ne živim kao do sada uključujući i trčanje.
Živi bili pa vidjeli...
Još samo moram napomenuti da sam izuzetno ugodno iznenađen "životom" na ovom odjelu Traumatološke klinike. Izuzetna susretljivost svog osoblja (od čistačica do doktora) nešto je što još nisam do sada od nikog čuo da postoji u HR bolnicama.
A evo ipak postoji.
Danas je Martinje i nemojte puno piti :-)
U bolnicu sam se javio u nedjelju u 10 sati i nakon smještaja odmah dobio informaciju da ću biti operiran po rasporedu tek sutra poslijepodne. S time da sam upozoren da se može dogoditi i odgoda operacije ukoliko bude npr. nedaj bože neka prometna nesreća sa stradalima koji hitno moraju na operaciju.
Tak da sam u ponedjeljka u podne bio pripremljen i u krevetu čekao da dođu po mene i usput strepio da ne dođe do odgode. Ipak je sve bilo po planu i negdje oko 20 sati su me uveli u operacijsku salu i poslije se više ništa ne sjećam.
Probudio sam se poslije pola noći, naravno sa bolovima ali sretan da je ipak sve OK, tj. živ sam i osjećam sve dijelove tijela :-)
Nisam imao nikakve informacije o operaciji sve do jutarnje vizite kad me doktor obavijestio da je bilo puno iznenađenja kad su me otvorili.
Ono što se na slici MR vidjelo i mislilo da je fragment diska bila je zapravo upala vena koja se proširila i na korijen živca pa sam zato imao probleme s lijevom nogom.
Doktor je rekao da to i objašnjava njegovo čuđenje kako sam ja zapravo dobro funkcionirao s obzirom na slike sa MR. Naime kaže da sam sa onakvom slikom morao imati gotovo nepokretnu lijevu nogu sa propadanjem, tj. nemogućnosti kontrole potkoljenice. Uglavnom rekao je da je to sanirano ali da je disk bio toliko oštećen da ga je cijelog morao izvaditi. Tu sam malo ostao šokiran ali ubrzo me kolega Saša M. smirio sa preciznijim detaljima iz kojih je jasno da je to sasvim logična odluka u takvoj situaciji. Naime disk je ionako već duže vremena bio neupotrebljiv i stanjen tako da su se kralješci L5 i S1 jako približili. S vađenjem diska otvara se mogućnost (koju će oni iskoristiti) da se srastu i budu kao jedan kralježak. To će za posljedicu imati nešto manju fleksibilnost kralježnice ali prema riječima svih doktora s kojima sam pričao to je uobičajno rješenje u takvim situacijama koje se većinom pokaže dobrim rješenjem.
Ova iznenađenja i nepredviđena "rješenja" rezultirala su i produženim oporavkom.
U onoj prvoj varijanti bilo je predviđeno da sutra u petak idem doma, međutim evo danas je već četvrtak navečer a ja još nisam stao na svoje noge od operacije. I to uz činjenicu da već dva dana nemam nikakvih bolova, okrećem se po krevetu kako god poželim ali s obzirom na "unutrašnju situaciju" dr. Kejla inzistira da što duže ležim kako bi se operirano područje što više umirilo. Danas ujutro svečano mi je obećao da bum sutra konačno dobil dozvolu da počnem hodati, iako je pitanje da li bude (i kakvih) bolova kad se postavim uspravno.
Sve ovo za posljedicu ima odgađanje napuštanja bolnice do ponedjeljka (rečeno u srijedu) ali gotovo sam siguran da se bude to odužilo još koji dan.
Tak da mi nije preostalo drugo neko da naručim hitnu dostavu laptopa.
Još da dobim dozvolu da u nedjelju odem do Jaruna pogledati malo utrku :-)
Što se oporavka tiče tu sam se unaprijed spremio na sve varijante pa i one loše, ali svi liječnici i fizioterapeuti ovdje u bolnici me uvjeravaju da uz poštivanje nekih pravila "ponašanja" i disciplinirano vježbanje nema nikakvih zapreka da ne živim kao do sada uključujući i trčanje.
Živi bili pa vidjeli...
Još samo moram napomenuti da sam izuzetno ugodno iznenađen "životom" na ovom odjelu Traumatološke klinike. Izuzetna susretljivost svog osoblja (od čistačica do doktora) nešto je što još nisam do sada od nikog čuo da postoji u HR bolnicama.
A evo ipak postoji.
Danas je Martinje i nemojte puno piti :-)
subota, 6. studenoga 2010.
Malo medicine
Pošto sam ovih dana puno proučavao sve detalje u vezi mojeg stanja kralježnice našao sam mnogo zanimljivih tekstova na tu temu.
Siguran sam da i neki od čitatatelja bloga imaju barem ponekad bolnu kralježnicu ili će je (nadam se da ne ali ipak...) imati evo jednog linka na kojem je opisano gotovo sve kaj treba znati o toj problematici a na vrlo jednostavan način opisano i prikazano.
Tekstovi su zapravo prijepis iz knjige prof.dr. Janka Popovića i vrlo su edukativni i zanimljivi.
http://www.inet.hr/~fruzic/zdravlje/knjiga/Predgovor.htm
A evo kako moja trenutna situacija u kralježnici izgleda "slikovno" (za povećanje slike kliknuti na nju)
Jasno se vidi deformacija diska između "kralježaka" L5 i S1.
Disk je stanjen jer se dio nukleusa "izlijao" pa samim tim nema više ni amortizacijska svojstva kakva bi trebao imati (tad bi na slici izgledao kao oni gornji svijetli diskovi.
Osim što je taj kritični disk stanjen vidi se (crvena strelica) da je i herniran, tj izbočen prema spinalnom kanalu oko 7mm, a sve kao posljedica puknuća vanjske "opne", tj. prstena diska tako da je nukleus diska "izašao" van.
Tu se radi o klasičnoj diskus herniji, odnosno malo težem obliku koji se naziva prolaps diska jer je došlo do puknuća i izlijevanja nukleusa (jezgrene amortizacijske tekućine) izvan diska.
Međutim veliki je problem i zapravo indikacija za što hitniju operaciju onaj mali dio (plava strelica) diska (ili nukleusa) koji se otkinuo i gotovo na istom mjestu radi dodatni pritisak na korijen živca u tom segmentu.
Isto tak se iz ovog prikaza vidi da je i disk u segmentu L4/L5 prilično loš i već je također prisutna mala hernija.
Evo... ak je nekoga zanimalo sad je dobil informaciju.
Onog koga zanima više nek si za početak pročita one stranice koje sam gore napisal.
A pravi medicinski stručnjaci će se sigurno nasmijati na opis i termine koje sam upotrijebio ali pokušal sam tak napisati da razumije svatko ko to pročita :-)
Siguran sam da i neki od čitatatelja bloga imaju barem ponekad bolnu kralježnicu ili će je (nadam se da ne ali ipak...) imati evo jednog linka na kojem je opisano gotovo sve kaj treba znati o toj problematici a na vrlo jednostavan način opisano i prikazano.
Tekstovi su zapravo prijepis iz knjige prof.dr. Janka Popovića i vrlo su edukativni i zanimljivi.
http://www.inet.hr/~fruzic/zdravlje/knjiga/Predgovor.htm
A evo kako moja trenutna situacija u kralježnici izgleda "slikovno" (za povećanje slike kliknuti na nju)
Jasno se vidi deformacija diska između "kralježaka" L5 i S1.
Disk je stanjen jer se dio nukleusa "izlijao" pa samim tim nema više ni amortizacijska svojstva kakva bi trebao imati (tad bi na slici izgledao kao oni gornji svijetli diskovi.
Osim što je taj kritični disk stanjen vidi se (crvena strelica) da je i herniran, tj izbočen prema spinalnom kanalu oko 7mm, a sve kao posljedica puknuća vanjske "opne", tj. prstena diska tako da je nukleus diska "izašao" van.
Tu se radi o klasičnoj diskus herniji, odnosno malo težem obliku koji se naziva prolaps diska jer je došlo do puknuća i izlijevanja nukleusa (jezgrene amortizacijske tekućine) izvan diska.
Međutim veliki je problem i zapravo indikacija za što hitniju operaciju onaj mali dio (plava strelica) diska (ili nukleusa) koji se otkinuo i gotovo na istom mjestu radi dodatni pritisak na korijen živca u tom segmentu.
Isto tak se iz ovog prikaza vidi da je i disk u segmentu L4/L5 prilično loš i već je također prisutna mala hernija.
Evo... ak je nekoga zanimalo sad je dobil informaciju.
Onog koga zanima više nek si za početak pročita one stranice koje sam gore napisal.
A pravi medicinski stručnjaci će se sigurno nasmijati na opis i termine koje sam upotrijebio ali pokušal sam tak napisati da razumije svatko ko to pročita :-)
utorak, 2. studenoga 2010.
GOTOVO JE S TRČANJEM !!!
...nadam se ne zauvjek, ali za neko vrijeme nažalost da.
Jutros sam doživio situaciju kakvu sam do sad čuo samo iz priča ili iz filmova kako se u par sati život okrene naglavačke.
Pisao sam prije da sam prije Ljubljane imao po ne znam koji puta bolove u križima koji su po prvi puta prešli i u lijevu nogu. Par dana nakon Ljubljane opet se ponovilo isto i odlučio sam posjetiti neurologa koji me poslao na magnetsku rezonancu koja je bila na rasporedu danas u 10 sati.
10:45 - dolazi radiolog s nalazima i kaže mi da je jako loše jer se vidi hernija diska od 7mm između L5 i S1 i izgleda da se komad diska odvojio i nalazi se u spinalnom kanalu i tamo radi dodatni pritisak na živce. Savjetuje me da što prije idem k neurokirurgu da on kaže svoje mišljenje.
11:30 - kolega trkač Saša M. (doktor specijalista iz tog područja) također proučava nalaze i slaže se da je operacija neophodna. Što prije to bolje. Upućuje me k kolegi u Zagreb koji se bavi upravo s tim operacijama a koji srećom danas radi. Brzo s uputnicom u Zagreb na pregled u Traumatološku kliniku.
14:30 - Sve se zna. Operacija je neophodna i prilično hitna jer bi odlomljeni dio diska mogao napraviti prilično štete u području u kojem se nalazi. Doktor me pita da li mogu sve neophodne predoperativne preglede napraviti do petka kako bi me već u ponedjeljak operirao. Ja u trenu pristajem jer mi drugo ni ne preostaje i to je to.
Po riječima doktora taj fragment diska obavezno treba izvaditi a kad se otvori onda će se na licu mjesta vidjeti što će napraviti s tim jako herniranim diskom. Ako sam dobro zapamtio prvo će pokušati fiksirati ga na "pravo mjesto" a ako ne uspije onda će u toku operacije odlučiti kako ga popraviti ili čak ubaciti protetiku.
No to su već detalji o kojima ja ne odlučujem.
Loše je i to što nije problem samo u herniji tog diska između L5 i S1 nego su prisutne i protruzije na okolnim diskovima ali ne tako "kritično" kao na ovom.
Odlučio sam vjerovati lječnicima s kojima sam danas komunicirao i koji su mi predložili što hitniju operaciju, ne sumnjam da će napraviti sve kaj je u njihovoj moći a kaj bude od svega ispalo...bumo vidli.
Ako bude sve kak se i oni i ja nadamo možda ipak dobim priliku za još koji maraton, pa makar i u vremenu 4:59:59 !
Do daljneg blog će biti u mirovanju ili u formi bolničkog izvještavanja :-)
Jutros sam doživio situaciju kakvu sam do sad čuo samo iz priča ili iz filmova kako se u par sati život okrene naglavačke.
Pisao sam prije da sam prije Ljubljane imao po ne znam koji puta bolove u križima koji su po prvi puta prešli i u lijevu nogu. Par dana nakon Ljubljane opet se ponovilo isto i odlučio sam posjetiti neurologa koji me poslao na magnetsku rezonancu koja je bila na rasporedu danas u 10 sati.
10:45 - dolazi radiolog s nalazima i kaže mi da je jako loše jer se vidi hernija diska od 7mm između L5 i S1 i izgleda da se komad diska odvojio i nalazi se u spinalnom kanalu i tamo radi dodatni pritisak na živce. Savjetuje me da što prije idem k neurokirurgu da on kaže svoje mišljenje.
11:30 - kolega trkač Saša M. (doktor specijalista iz tog područja) također proučava nalaze i slaže se da je operacija neophodna. Što prije to bolje. Upućuje me k kolegi u Zagreb koji se bavi upravo s tim operacijama a koji srećom danas radi. Brzo s uputnicom u Zagreb na pregled u Traumatološku kliniku.
14:30 - Sve se zna. Operacija je neophodna i prilično hitna jer bi odlomljeni dio diska mogao napraviti prilično štete u području u kojem se nalazi. Doktor me pita da li mogu sve neophodne predoperativne preglede napraviti do petka kako bi me već u ponedjeljak operirao. Ja u trenu pristajem jer mi drugo ni ne preostaje i to je to.
Po riječima doktora taj fragment diska obavezno treba izvaditi a kad se otvori onda će se na licu mjesta vidjeti što će napraviti s tim jako herniranim diskom. Ako sam dobro zapamtio prvo će pokušati fiksirati ga na "pravo mjesto" a ako ne uspije onda će u toku operacije odlučiti kako ga popraviti ili čak ubaciti protetiku.
No to su već detalji o kojima ja ne odlučujem.
Loše je i to što nije problem samo u herniji tog diska između L5 i S1 nego su prisutne i protruzije na okolnim diskovima ali ne tako "kritično" kao na ovom.
Odlučio sam vjerovati lječnicima s kojima sam danas komunicirao i koji su mi predložili što hitniju operaciju, ne sumnjam da će napraviti sve kaj je u njihovoj moći a kaj bude od svega ispalo...bumo vidli.
Ako bude sve kak se i oni i ja nadamo možda ipak dobim priliku za još koji maraton, pa makar i u vremenu 4:59:59 !
Do daljneg blog će biti u mirovanju ili u formi bolničkog izvještavanja :-)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)