Bolnički izvještaj broj 1

S obzirom da će se moj boravak u bolnici (ne)planirano oduziti morao sam zatražiti dostavu laptopa jer je postalo neizdrživo :-)
U bolnicu sam se javio u nedjelju u 10 sati i nakon smještaja odmah dobio informaciju da ću biti operiran po rasporedu tek sutra poslijepodne. S time da sam upozoren da se može dogoditi i odgoda operacije ukoliko bude npr. nedaj bože neka prometna nesreća sa stradalima koji hitno moraju na operaciju.
Tak da sam u ponedjeljka u podne bio pripremljen i u krevetu čekao da dođu po mene i usput strepio da ne dođe do odgode. Ipak je sve bilo po planu i negdje oko 20 sati su me uveli u operacijsku salu i poslije se više ništa ne sjećam.
Probudio sam se poslije pola noći, naravno sa bolovima ali sretan da je ipak sve OK, tj. živ sam i osjećam sve dijelove tijela :-)
Nisam imao nikakve informacije o operaciji sve do jutarnje vizite kad me doktor obavijestio da je bilo puno iznenađenja kad su me otvorili.
Ono što se na slici MR vidjelo i mislilo da je fragment diska bila je zapravo upala vena koja se proširila i na korijen živca pa sam zato imao probleme s lijevom nogom.
Doktor je rekao da to i objašnjava njegovo čuđenje kako sam ja zapravo dobro funkcionirao s obzirom na slike sa MR. Naime kaže da sam sa onakvom slikom morao imati gotovo nepokretnu lijevu nogu sa propadanjem, tj. nemogućnosti kontrole potkoljenice. Uglavnom rekao je da je to sanirano ali da je disk bio toliko oštećen da ga je cijelog morao izvaditi. Tu sam malo ostao šokiran ali ubrzo me kolega Saša M. smirio sa preciznijim detaljima iz kojih je jasno da je to sasvim logična odluka u takvoj situaciji. Naime disk je ionako već duže vremena bio neupotrebljiv i stanjen tako da su se kralješci L5 i S1 jako približili. S vađenjem diska otvara se mogućnost (koju će oni iskoristiti) da se srastu i budu kao jedan kralježak. To će za posljedicu imati nešto manju fleksibilnost kralježnice ali prema riječima svih doktora s kojima sam pričao to je uobičajno rješenje u takvim situacijama koje se većinom pokaže dobrim rješenjem.
Ova iznenađenja i nepredviđena "rješenja" rezultirala su i produženim oporavkom.
U onoj prvoj varijanti bilo je predviđeno da sutra u petak idem doma, međutim evo danas je već četvrtak navečer a ja još nisam stao na svoje noge od operacije. I to uz činjenicu da već dva dana nemam nikakvih bolova, okrećem se po krevetu kako god poželim ali s obzirom na "unutrašnju situaciju" dr. Kejla inzistira da što duže ležim kako bi se operirano područje što više umirilo. Danas ujutro svečano mi je obećao da bum sutra konačno dobil dozvolu da počnem hodati, iako je pitanje da li bude (i kakvih) bolova kad se postavim uspravno.
Sve ovo za posljedicu ima odgađanje napuštanja bolnice do ponedjeljka (rečeno u srijedu) ali gotovo sam siguran da se bude to odužilo još koji dan.
Tak da mi nije preostalo drugo neko da naručim hitnu dostavu laptopa.
Još da dobim dozvolu da u nedjelju odem do Jaruna pogledati malo utrku :-)
Što se oporavka tiče tu sam se unaprijed spremio na sve varijante pa i one loše, ali svi liječnici i fizioterapeuti ovdje u bolnici me uvjeravaju da uz poštivanje nekih pravila "ponašanja" i disciplinirano vježbanje nema nikakvih zapreka da ne živim kao do sada uključujući i trčanje.
Živi bili pa vidjeli...
Još samo moram napomenuti da sam izuzetno ugodno iznenađen "životom" na ovom odjelu Traumatološke klinike. Izuzetna susretljivost svog osoblja (od čistačica do doktora) nešto je što još nisam do sada od nikog čuo da postoji u HR bolnicama.
A evo ipak postoji.

Danas je Martinje i nemojte puno piti :-)