Posljednjih dana sam izgleda upao u psihičku krizu glede motivacije za trening. Na trening se ne upućujem više s onom voljom i užitkom kao do prije koji tjedan već to odrađujem ko svakodnevni radni zadatak.
Možda to i nije ni čudno jer će uskoro proći punih 7 mjeseci od datuma kad sam nakon povrede i operacije ramena krenuo od početka i za to vrijeme imao jako puno treninga a svega par ozbiljnih trka koje bi malo razbile tu monotoniju treninga i povećale motivaciju. No takve su bile okolnosti zbog straha zbog povratka ozljede i sukladno tome opreznog i vrlo postepenog napredovanja.
Takvom stanju uveliko pridonosi puno radnih obaveza i ovo neobično "bolesno" toplo vrijeme tako da jedva čekam da konačno zahladi pa da počnem živjeti normalno za ovo doba godine. Bojim se da se ovo blesavo vrijeme ne produži sve do ZG maratona jer u tom slučaju planovi moje borbe protiv štoperice i kilometarskih oznaka moraće doživjeti poprilične modifikacije.
A koji su to planovi ? Još ni sam ne znam jer ima nekoliko varijanti od kojih svakog dana sve više na težini gubi ideja da pokušam uloviti vrijeme 2:59:59. To zapravo i nije bio neki početni plan nego se kroz treninge, rezultate utrka i neke testove i procjene došlo do zaključka da bi eventualno možda u nekom slučaju to bilo moguće :-)
Evo gledam vremensku prognozu i vele da bude u petak konačno malo zahlađenje pa budem onda i ja malo živnul.
A do onda samo malo statistike:
Radil sam tempo trening 10km - 4:15/km i malo za analizu prikopčao traku i pulsmetar.
Ispalo je da sam trening odradio na prilično ujednačenoj brzini 4:14/km a puls je bio u rasponu 157 do 162.
S obzirom da sa 99% sigurnosti mogu računati da je moj trenutni AP oko 164-165 iz toga bi se moglo doći do nekih zaključaka.
Moj zaključak je da je akcija 2:59:59 preriskantna misija u ovom trenutku moje povijesti (trenutno slušam političare na TV-u pa moram i ja malo sr..i :-) ), tj. procijenjujem da je puuuuuuno veća mogućnost da ću puknuti i raspasti se nego uspjeti.
No... kak sam i najavil (ako lažu oni lažem i ja) u petak slijedi promijena vremena pa bude mi onda mozak brže radil i počel bum sklapati detaljnije planove za utrku.
utorak, 29. rujna 2009.
srijeda, 23. rujna 2009.
Opasnost prošla (za sada)
Danas sam uspješno (tj. bez ozljede) odradio prvi ozbiljniji trening (10km-5min/km) nakon nedjeljnog polumaratona.
Samo po sebi nije vrijedno spomena (kamoli pisanja) ali je bitno zato što sam prošle godine upravo na taj dan (srijeda nakon VŽ PM) zadobio povredu tetive zbog koje nisam ozbiljno trčao 6 mjeseci, a posljedice koje su se vukle sve do prije nekih 10 dana !!
Nisam prije utrke htio ništa govoriti ni pisati da ne "zacopram" ali prije 10-ak dana odjednom su sve posljedice povrede nestale.
Niti boli, niti škripi, niti je otečeno, na opip konačno su lijeva i desna noga jednake :-)
Utrka je također prošla u redu bez ikakvih smetnji prije, za vrijeme ili poslije utrke.
Nadam se i vjerujem da konačno nakon godinu dana mogu tu povredu smatrati prošlom ;-)
Inače posljedice nedjeljne utrke su bile i veće nego sam mislio, u ponedjeljak a pogotovo utorak su me kvadricepsi rasturali tako da sam jedva hodao po stepenicama.
Ne znam zašto je tome tako, možda zato jer treniram isključivo na mekanim terenima ?
Kak bude to tek izgledalo poslije zagrebačka (nadam se otrčana) 42 km ?
Mišići su mi izgleda definitivo najslabija karika ali valjda to tak na početku mora biti.
Ma nek peče i par dana samo da se ne ponovi neko zlo kao prošle godine !!
Samo po sebi nije vrijedno spomena (kamoli pisanja) ali je bitno zato što sam prošle godine upravo na taj dan (srijeda nakon VŽ PM) zadobio povredu tetive zbog koje nisam ozbiljno trčao 6 mjeseci, a posljedice koje su se vukle sve do prije nekih 10 dana !!
Nisam prije utrke htio ništa govoriti ni pisati da ne "zacopram" ali prije 10-ak dana odjednom su sve posljedice povrede nestale.
Niti boli, niti škripi, niti je otečeno, na opip konačno su lijeva i desna noga jednake :-)
Utrka je također prošla u redu bez ikakvih smetnji prije, za vrijeme ili poslije utrke.
Nadam se i vjerujem da konačno nakon godinu dana mogu tu povredu smatrati prošlom ;-)
Inače posljedice nedjeljne utrke su bile i veće nego sam mislio, u ponedjeljak a pogotovo utorak su me kvadricepsi rasturali tako da sam jedva hodao po stepenicama.
Ne znam zašto je tome tako, možda zato jer treniram isključivo na mekanim terenima ?
Kak bude to tek izgledalo poslije zagrebačka (nadam se otrčana) 42 km ?
Mišići su mi izgleda definitivo najslabija karika ali valjda to tak na početku mora biti.
Ma nek peče i par dana samo da se ne ponovi neko zlo kao prošle godine !!
nedjelja, 20. rujna 2009.
Vrlo dobar - 1:26:06 !!
S obzirom da sam ja školu završio jaaaaaakoooo davno ocjene vrijede za to doba.
A to znači da je ocjena 4 - VRLO DOBAR !!
A ne ko danas kad su svi odlikaši a znaju manje nego oni s ocjenom dobar prije 20 godina.
Najkraće rečeno: nakon utrke sam bio zadovoljan (iako nisam ispunio normu za OI 2012 :-) )a sada par sati poslije sam i još zadovoljniji jer definitivno stoji da i dalje sve ide po planu.
Iako su uvjeti pripreme za utrku (malo sna) i na samoj utrci (temp., sparina, vjetar) bili na rubu dobrih ipak neću preračunavati to u rezultat ili nedaj bože sam sebe uvjeravati da bih u boljim okolnostima išao ispod 1:25, ali ipak uzeću si toliku komociju da od danas na dalje ovaj rezultat zovem 1:26 :-)
ps. u naslovu piše da je pravi rezultat 1:26:06
Prvo o samoj utrci pošto sam i sam sudjelovao u organizaciji iste, a čak i nekim dijelom i sponzorirao.
Na kraju gode pohvale i čestitke sudionika utrke, svi su redom izražavali pohvale i čestitke, ali niko osim nas ne zna koliko živaca i posla košta sve to. A posebno koliko je teško tako dobro odraditi utrku kad ti glavni sponzor otkaže sponzorstvo 10 dana prije utrke, a prije toga u pregovorima traži da se u ugovor stave uvjeti s kojima se doslovno njegovoj konkurenciji zabranjuje pojavljivanje u bilo kojem smislu na utrci. I sad se ti snađi u tih par dana ili jednostavno otkaži utrku.
A ako neko čita ovaj blog neka zna da se radi o trgovačkom lancu Mercator i ako samo čujem da neko od mojih čitača (ako opće ima takvih) kupuje nešto u Mercatoru dobiće definitivno zabranu pristupa mojem blogu !!
A i podrška lokalne samouprave se dramatično smanjila tako da je predsjednik kluba javno u eter izjavio da je ovo poslijednji Varaždinski polumaraton ako se nešto ne promijeni.
A to su najodgovorniji ljudi u klubu odgovorili manje više svakom koji je upućivao čestitke što je kod druge strane izazvalo pravi šok.
A samo informacije radi na utrci je bilo na startu pojedine utrke 292 polumaratonca, 88 trkača na 5km u utrci građana i otprilike 50-ak djece na dječjim utrkama.
Nakon malo politike i vremenskog izvještaja slijedi kao i obično sport.
U planu sam imao da pokušam prvi dio ići u rasponu 4:05-4:10 a onda u drugom dijelu pojačati na ili malo sporije od 4 minute. Međutim nakon starta gomila je krenula, ispred mene masa trkača i ja imam osjećaj u nogama da idem oko 4:15-4:20 a onda na oznaci za 1km šok 3:44 ! Staniiiii malooooo.... buš puknul. Dalje je sve išlo po planu...ali za drugi dio utrke...sve oko 4:02-4:05. Ne znam koliko sam točno imao na 10. km jer sam greškom iz sata izbrisao prolaze ali mislim da je bilo 40:15.
U drugom dijelu su naravno noge malo otežale i morao sam ići tempom kojim sam planirao prvi dio. Bez obzira na to u drugom dijelu sam prestigao čak 9 trkača i na kraju završio na 41. mjestu u vremenu 1:26:06. Da je u meni bilo puno adrenalina (i malo pameti) kao lani kad sam zadnjih 2100 na granici života išao bih (valjda ??) i ispod 1:26. Ali zato sam se lani 3. dan nakon polumaratona povrijedio a nadam se da se ove godine neću. Šalu na stranu ali zaista mi je zadnja 3 km par puta palo na pamet da pokušam dati sve od sebe ali odmah me istog momenta pomisao na lanjsku povredu zakočila. A i ponovo sam imao komotnu situaciju da je trkač ispred mene bio jako daleko a onaj iza mene još i dalje. Nekih 20-30m ispred mene bila je mađarska trkačica koja je držala konstantan tempo pa mi nije preostalo drugo nego da pokažem svoju mušku uglađenost i lijepo je pratim trkom i pogledom sve do cilja ;-)
Ovo je bila moja prva utrka u kojoj mi nije uspio negativ-split.
Nakon toga u cilju sam pratio trkače koji su ulazili i svi s kojima sam pričao spominjali su teške uvjete, ali izgleda da oni nisu bili teški samo za moju familiju :-)
Naime moj brat je neočekivano oborio svoj rekord u polumaratonu za 3 minute i sada iznosi 1:31:50 !!
Ali o trkačkoj familiji Pongračić koja se u posljednjih godinu dana pojavila i postala najbrojnija u ovom dijelu HR u nekom drugom postu :-)
U drugom dijelu sustigao sam i prestigao par poznatih trkača koji su zbog raznoraznih okolnosti imali probleme pa sam usput s njima malo i popričao i primijetio jednu stvar koja je meni dosta zanimljiva.
Naime i ti trkači ali i svi drugi s kojima trčim usporedo dišu UVIJEK puno brže od mene. Gotovo da je omjer udisaja 1:2.
A i inače,a tako i na ovoj utrci, ja nikad nemam problema s "plućima", tj. uvjek dišem s lakoćom. Moji problemi kad se pojave odnose isključivo na noge, osjećam težinu u nogama i (ili) žarenje u mišićima.
Da li je tome razlog to što zbog izuzetno jakog srčanog mišića dobivam u mišiće sasvim dovoljno kisika i na niskim okretajima udisaja ili nešto drugo ne znam. Pa ako ovo čita neki stručnjak (Laci, Murinjo...) bio bih mu zahvalan ako mi može objasniti slučaj.
Jer kad bih se želio napraviti glup (što ne znači da nekad i nisam :) ) mogao bih zaključiti da samo trebam ići u teretanu da ojačam mišiće na nogama i evo mene na OI 2012 :-)
A to znači da je ocjena 4 - VRLO DOBAR !!
A ne ko danas kad su svi odlikaši a znaju manje nego oni s ocjenom dobar prije 20 godina.
Najkraće rečeno: nakon utrke sam bio zadovoljan (iako nisam ispunio normu za OI 2012 :-) )a sada par sati poslije sam i još zadovoljniji jer definitivno stoji da i dalje sve ide po planu.
Iako su uvjeti pripreme za utrku (malo sna) i na samoj utrci (temp., sparina, vjetar) bili na rubu dobrih ipak neću preračunavati to u rezultat ili nedaj bože sam sebe uvjeravati da bih u boljim okolnostima išao ispod 1:25, ali ipak uzeću si toliku komociju da od danas na dalje ovaj rezultat zovem 1:26 :-)
ps. u naslovu piše da je pravi rezultat 1:26:06
Prvo o samoj utrci pošto sam i sam sudjelovao u organizaciji iste, a čak i nekim dijelom i sponzorirao.
Na kraju gode pohvale i čestitke sudionika utrke, svi su redom izražavali pohvale i čestitke, ali niko osim nas ne zna koliko živaca i posla košta sve to. A posebno koliko je teško tako dobro odraditi utrku kad ti glavni sponzor otkaže sponzorstvo 10 dana prije utrke, a prije toga u pregovorima traži da se u ugovor stave uvjeti s kojima se doslovno njegovoj konkurenciji zabranjuje pojavljivanje u bilo kojem smislu na utrci. I sad se ti snađi u tih par dana ili jednostavno otkaži utrku.
A ako neko čita ovaj blog neka zna da se radi o trgovačkom lancu Mercator i ako samo čujem da neko od mojih čitača (ako opće ima takvih) kupuje nešto u Mercatoru dobiće definitivno zabranu pristupa mojem blogu !!
A i podrška lokalne samouprave se dramatično smanjila tako da je predsjednik kluba javno u eter izjavio da je ovo poslijednji Varaždinski polumaraton ako se nešto ne promijeni.
A to su najodgovorniji ljudi u klubu odgovorili manje više svakom koji je upućivao čestitke što je kod druge strane izazvalo pravi šok.
A samo informacije radi na utrci je bilo na startu pojedine utrke 292 polumaratonca, 88 trkača na 5km u utrci građana i otprilike 50-ak djece na dječjim utrkama.
Nakon malo politike i vremenskog izvještaja slijedi kao i obično sport.
U planu sam imao da pokušam prvi dio ići u rasponu 4:05-4:10 a onda u drugom dijelu pojačati na ili malo sporije od 4 minute. Međutim nakon starta gomila je krenula, ispred mene masa trkača i ja imam osjećaj u nogama da idem oko 4:15-4:20 a onda na oznaci za 1km šok 3:44 ! Staniiiii malooooo.... buš puknul. Dalje je sve išlo po planu...ali za drugi dio utrke...sve oko 4:02-4:05. Ne znam koliko sam točno imao na 10. km jer sam greškom iz sata izbrisao prolaze ali mislim da je bilo 40:15.
U drugom dijelu su naravno noge malo otežale i morao sam ići tempom kojim sam planirao prvi dio. Bez obzira na to u drugom dijelu sam prestigao čak 9 trkača i na kraju završio na 41. mjestu u vremenu 1:26:06. Da je u meni bilo puno adrenalina (i malo pameti) kao lani kad sam zadnjih 2100 na granici života išao bih (valjda ??) i ispod 1:26. Ali zato sam se lani 3. dan nakon polumaratona povrijedio a nadam se da se ove godine neću. Šalu na stranu ali zaista mi je zadnja 3 km par puta palo na pamet da pokušam dati sve od sebe ali odmah me istog momenta pomisao na lanjsku povredu zakočila. A i ponovo sam imao komotnu situaciju da je trkač ispred mene bio jako daleko a onaj iza mene još i dalje. Nekih 20-30m ispred mene bila je mađarska trkačica koja je držala konstantan tempo pa mi nije preostalo drugo nego da pokažem svoju mušku uglađenost i lijepo je pratim trkom i pogledom sve do cilja ;-)
Ovo je bila moja prva utrka u kojoj mi nije uspio negativ-split.
Nakon toga u cilju sam pratio trkače koji su ulazili i svi s kojima sam pričao spominjali su teške uvjete, ali izgleda da oni nisu bili teški samo za moju familiju :-)
Naime moj brat je neočekivano oborio svoj rekord u polumaratonu za 3 minute i sada iznosi 1:31:50 !!
Ali o trkačkoj familiji Pongračić koja se u posljednjih godinu dana pojavila i postala najbrojnija u ovom dijelu HR u nekom drugom postu :-)
U drugom dijelu sustigao sam i prestigao par poznatih trkača koji su zbog raznoraznih okolnosti imali probleme pa sam usput s njima malo i popričao i primijetio jednu stvar koja je meni dosta zanimljiva.
Naime i ti trkači ali i svi drugi s kojima trčim usporedo dišu UVIJEK puno brže od mene. Gotovo da je omjer udisaja 1:2.
A i inače,a tako i na ovoj utrci, ja nikad nemam problema s "plućima", tj. uvjek dišem s lakoćom. Moji problemi kad se pojave odnose isključivo na noge, osjećam težinu u nogama i (ili) žarenje u mišićima.
Da li je tome razlog to što zbog izuzetno jakog srčanog mišića dobivam u mišiće sasvim dovoljno kisika i na niskim okretajima udisaja ili nešto drugo ne znam. Pa ako ovo čita neki stručnjak (Laci, Murinjo...) bio bih mu zahvalan ako mi može objasniti slučaj.
Jer kad bih se želio napraviti glup (što ne znači da nekad i nisam :) ) mogao bih zaključiti da samo trebam ići u teretanu da ojačam mišiće na nogama i evo mene na OI 2012 :-)
ponedjeljak, 14. rujna 2009.
Sad bumo vidli ....
... de smo i kaj smo.
Bliži se prvi pravi ispit sezone.
Nije da sam nešto napaljen, sav u iščekivanju i spreman za obaranje svjetskog rekorda, ali... nakon 6 mjeseci treniranja (s početkom od totalne nule), nakon otrčanih 1600km i prolivenih litara znoja vrijeme je da vidim da li je prošlogodišnji rezultat na VŽ polumaratonu nakon samo 6 mjeseci treniranja (1:27:13) bio čista slučajnost, posljedica uzimanja nepoznatog dopinga, nevjerojatne inspiracije... ili ipak nešto što je za mene normalno i što se može ponoviti pa i popraviti.
Nakon tjedna u kojem je prevladavao umor i strah od ozljede slijedilo je 7 dana uzastopnih treninga (ukupno rekordnih 104km) uključujući 36,5km dužine, intervale 8x1000m i današnjih 10km u tempu 4:13/km.
U subotu ujutro ponovo sam bio na atletskoj stazi i ponovio hiljadarke kao prošli puta s time da je zadatak bio i zahtjevniji jer dodane su još i 2. dionice i lagano trčkaranje nije bilo 600m (oko 4 min) kao prošli puta nego 400m (1 krug za otprilike 2:40).
Bio je plan da pokušam to odraditi u vremenu 3:40 ali ja sam kao "savjestan radnik" za svaki slučaj bio malo brži pa sam svih 8 dionica završio u vremenu 3:37-3:39 što je više nego dobro.
Kako je na stazi lako kontrolirati tempo jer je označen svakih 100m, sve dionice su istrčane u jednolikom tempu i mislim da je ostalo još rezerve u svakoj.
PREDVIĐANJA, PROGNOZE I USPOREDBE
S obzirom da nisam dugo trčao polumaraton, a maraton baš nikada u slobodno vrijeme bavim se analizama i predviđanja mogućih rezultata :-)
Pri tome mi ostaje jedino da se koristim s rezultatima treninga, usporedbe s prošlom godinom i usporedbe s drugim trkačima te kojekakvim internetskim tablicama preračunavanja vremena.
Ako usporedim trenutno stanje s onim prošle godine definitivno sam bolji u svemu osim što imam "fobiju" povrede za razliku od prošle godine kada sam se osjećao kao SUPERRUNMAN :-)
Ako ovaj intervalni trening 8 x 1000m najjednostavnijom metodom preračunamo u Yasso test ispada da bih 10 x 800m išao bez problema 2:55 po dionici. A ako uzmemo u obzir da je 8x1000m teže nego 10x800m te da sam imao 2 odmora između intervala manje mislim da bih Yasso mogao završiti i u vremenu 2:50/800m.
Prošle godine sam radio jedan "kvazi Yasso" ali 8x800 i završavao sam u vremenu 3:00-3:05 s time da je svaki slijedeći bio sporiji tako da ispada da sam barem 10 sekundi brži.
Kros ligu (5600m) sam brži po rezultatu oko 45 sekundi što mislim da je i realno.
Uspoređujući svoj rezultat na toj ligi i utrci u M.Središću (10,3km) s nekim drugim trkačima koji imaju relativno stabilne rezultate na polumaratonu također se pokazuje da sam napredovao u odnosu na prošlu godinu.
U ovom 6 mjesečnom periodu treninga također sam dodatno radio na leđnoj muskulaturi (i zbog problema s leđima) pa sam i tu puno napredovao.
Nakon svakog treninga (a većinom i prije) sam obavezno radio dodatna istezanja tako da sam i puno "fleksibilniji".
Nakon što mi je u periodu netreniranja zbog povrede broj otkucaja srca u mirovanju porastao na "normalnih" (oko) 42, povratkom treningu spuštao se i sad je otprilike na istoj razini kao i lani (valjda je to granica) na "oko" 35-36.
Iz svega toga mogu doći do nekih predviđanja i pokušati ih uskladiti s nekim svojim očekivanjima. Za sada samo za polumaraton u Varaždinu, a na temelju i tog rezultata pokušaću prognozirati i rezultat maratona.
Dakle... poslužiću se školskim rječnikom:
OCJENA 1 - sve iznad 1:27:13 - "čovječe pa zakaj si ti toliko treniral, maltrtiral ženu sa svojim baljezganjem o trčanju i na kraju i nju zarazio s trčanjem. Rađe si umjesto izotonika poslije treninga popi koju pivicu da sakriješ te svoje mišiće :-)) "
OCJENA 2 - 1:26:45 - 1:27:13 - "vidi se da si treniral, bude nekaj od tebe, do penzije bi mogel dojti do rezultata 1:25"
OCJENA 3 - 1:26:15 - 1:26:45 - "eto vidiš, da si poslušal ženu kad je rekla da se malo odmoriš i umjesto trčanja ideš na plažu sad sigurno ne bi bil tak dobar rezultat :-). Slijedeće godine iznajmljujem kuću i uopće ne idem na more nego samo trčim doma ;-)"
OCJENA 4 - 1:25:30 - 1:26:15 - "to je to...pravilno i savjesno treniranje mora dati rezultat. A pošto talent postoji moglo bi to slijedećih godina i još bolje"
OCJENA 5 - brže od 1:25:30 - "na dobrom sam putu prema OI 2012 :-)"
Moram napomenuti da ovi rezultati i ocjene "važe" samo samo za normalne okolnosti na utrci, a koje bi na ovoj utrci mogle biti ozbiljno dovedene u pitanje.
Naime u subotu navečer imam obiteljske obaveze (svadba) pa ne znam kako će se sve razviti u tom "pripremnom mikrociklusu" za utrku.
Ali bumo vidli.....
Bliži se prvi pravi ispit sezone.
Nije da sam nešto napaljen, sav u iščekivanju i spreman za obaranje svjetskog rekorda, ali... nakon 6 mjeseci treniranja (s početkom od totalne nule), nakon otrčanih 1600km i prolivenih litara znoja vrijeme je da vidim da li je prošlogodišnji rezultat na VŽ polumaratonu nakon samo 6 mjeseci treniranja (1:27:13) bio čista slučajnost, posljedica uzimanja nepoznatog dopinga, nevjerojatne inspiracije... ili ipak nešto što je za mene normalno i što se može ponoviti pa i popraviti.
Nakon tjedna u kojem je prevladavao umor i strah od ozljede slijedilo je 7 dana uzastopnih treninga (ukupno rekordnih 104km) uključujući 36,5km dužine, intervale 8x1000m i današnjih 10km u tempu 4:13/km.
U subotu ujutro ponovo sam bio na atletskoj stazi i ponovio hiljadarke kao prošli puta s time da je zadatak bio i zahtjevniji jer dodane su još i 2. dionice i lagano trčkaranje nije bilo 600m (oko 4 min) kao prošli puta nego 400m (1 krug za otprilike 2:40).
Bio je plan da pokušam to odraditi u vremenu 3:40 ali ja sam kao "savjestan radnik" za svaki slučaj bio malo brži pa sam svih 8 dionica završio u vremenu 3:37-3:39 što je više nego dobro.
Kako je na stazi lako kontrolirati tempo jer je označen svakih 100m, sve dionice su istrčane u jednolikom tempu i mislim da je ostalo još rezerve u svakoj.
PREDVIĐANJA, PROGNOZE I USPOREDBE
S obzirom da nisam dugo trčao polumaraton, a maraton baš nikada u slobodno vrijeme bavim se analizama i predviđanja mogućih rezultata :-)
Pri tome mi ostaje jedino da se koristim s rezultatima treninga, usporedbe s prošlom godinom i usporedbe s drugim trkačima te kojekakvim internetskim tablicama preračunavanja vremena.
Ako usporedim trenutno stanje s onim prošle godine definitivno sam bolji u svemu osim što imam "fobiju" povrede za razliku od prošle godine kada sam se osjećao kao SUPERRUNMAN :-)
Ako ovaj intervalni trening 8 x 1000m najjednostavnijom metodom preračunamo u Yasso test ispada da bih 10 x 800m išao bez problema 2:55 po dionici. A ako uzmemo u obzir da je 8x1000m teže nego 10x800m te da sam imao 2 odmora između intervala manje mislim da bih Yasso mogao završiti i u vremenu 2:50/800m.
Prošle godine sam radio jedan "kvazi Yasso" ali 8x800 i završavao sam u vremenu 3:00-3:05 s time da je svaki slijedeći bio sporiji tako da ispada da sam barem 10 sekundi brži.
Kros ligu (5600m) sam brži po rezultatu oko 45 sekundi što mislim da je i realno.
Uspoređujući svoj rezultat na toj ligi i utrci u M.Središću (10,3km) s nekim drugim trkačima koji imaju relativno stabilne rezultate na polumaratonu također se pokazuje da sam napredovao u odnosu na prošlu godinu.
U ovom 6 mjesečnom periodu treninga također sam dodatno radio na leđnoj muskulaturi (i zbog problema s leđima) pa sam i tu puno napredovao.
Nakon svakog treninga (a većinom i prije) sam obavezno radio dodatna istezanja tako da sam i puno "fleksibilniji".
Nakon što mi je u periodu netreniranja zbog povrede broj otkucaja srca u mirovanju porastao na "normalnih" (oko) 42, povratkom treningu spuštao se i sad je otprilike na istoj razini kao i lani (valjda je to granica) na "oko" 35-36.
Iz svega toga mogu doći do nekih predviđanja i pokušati ih uskladiti s nekim svojim očekivanjima. Za sada samo za polumaraton u Varaždinu, a na temelju i tog rezultata pokušaću prognozirati i rezultat maratona.
Dakle... poslužiću se školskim rječnikom:
OCJENA 1 - sve iznad 1:27:13 - "čovječe pa zakaj si ti toliko treniral, maltrtiral ženu sa svojim baljezganjem o trčanju i na kraju i nju zarazio s trčanjem. Rađe si umjesto izotonika poslije treninga popi koju pivicu da sakriješ te svoje mišiće :-)) "
OCJENA 2 - 1:26:45 - 1:27:13 - "vidi se da si treniral, bude nekaj od tebe, do penzije bi mogel dojti do rezultata 1:25"
OCJENA 3 - 1:26:15 - 1:26:45 - "eto vidiš, da si poslušal ženu kad je rekla da se malo odmoriš i umjesto trčanja ideš na plažu sad sigurno ne bi bil tak dobar rezultat :-). Slijedeće godine iznajmljujem kuću i uopće ne idem na more nego samo trčim doma ;-)"
OCJENA 4 - 1:25:30 - 1:26:15 - "to je to...pravilno i savjesno treniranje mora dati rezultat. A pošto talent postoji moglo bi to slijedećih godina i još bolje"
OCJENA 5 - brže od 1:25:30 - "na dobrom sam putu prema OI 2012 :-)"
Moram napomenuti da ovi rezultati i ocjene "važe" samo samo za normalne okolnosti na utrci, a koje bi na ovoj utrci mogle biti ozbiljno dovedene u pitanje.
Naime u subotu navečer imam obiteljske obaveze (svadba) pa ne znam kako će se sve razviti u tom "pripremnom mikrociklusu" za utrku.
Ali bumo vidli.....
utorak, 8. rujna 2009.
Piti ili ne piti ? Plan A ili B ? VŽ ili ZG ili LJ ?
Danas je vjerojatno dan koji će pokazati stanje i naznačiti kak se budu stvari na dalje odvijale.
Naime popodne idem pokušati istrčati dužinu od 35-36 km.
Za sada nema naznaka da bi trebalo biti nekakvih problema ali s obzirom da se radi o velikoj dužini tko zna kaj se bude pojavilo tam iza 25. kilometra.
Ako sve prođe u redu onda sam "na konju".
Ako osjetim neke nepredviđene probleme odmah prekidam i onda ko zna kak bude se dalje situacija razvijala.
Bumo vidli ...
Ako nekoga baš zanima .... rezultati će biti objavljeni online oko 19 sati ;-)
......
................
..................................
Mogu polako uvježbavati pjesmu "Servus dragi Zagreb moj" :-)
Istrčao sam 36,5 km u vremenu 3:17 (5:24/km) !!
Nije bilo nikakvih poteškoća osim zadnja 3 km taman koliko sam produžio u odnosu na zadnju dužinu. Tu su mi noge postajale sve teže i teže i da ne ponovim grešku od prošli puta smanjio sam tempo na oko 5:45/km i bez problema završio.
Ništa za sada ne boli a nadam se da ni neće....
nedjelja, 6. rujna 2009.
Ponovo na nogama
Kao što sam i osjećao i najavio prosli puta početak tjedna bio je "paklen" jer super naporan tjedan (da li je to bilo pametno ? NE NIJE !!) ostavio je posljedice. U ponedjeljak sam sav bio zategnut a u utorak sam se osjećao kao da sam prije koji dan bio razapet na galgama. Valjda nije bilo nijedne tetive ili mišića na nogama kojeg nisam osjećao a listovi i kvadricepsi su bili užareni, s time da sam u listu lijeve noge osjećao jaku upalu mišića a ne samo zatezanje.
Inače je tjedan trebao biti posljednji jako naporan prije priprema za utrke ali odmah je bilo jasno da će se plan morati mijenjati. U utorak sam definitivno odlučio da sve do četvrtka neću ni pokušati potrčati jer sam osjećao da sam na samom rubu opasnosti od povrede. A prošlogodišnje iskustvo je bilo više nego dovoljno. Čak sam u glavi već razrađivao plan B (u Zagrebu samo PM a onda M u Ljubljani) ukoliko se stanje za par dana ne normalizira.
Međutim kako to obično biva - 3. dan nakon velikog napora napetost u mišićima prolazi i bilo je jasno da je najgore iza mene i da polako mogu patike spremati za trčanje. U odnosu na utorak stanje se popravilo za 60-70% i plan B je na sreću ponovo arhiviran. Međutim zbog opreza odlučio sam ovaj tjedan bude bez nekih napornih treninga tako da se tijelo dobro odmori pred slijedeći tjedan u kojem ću pokušati odraditi ovo što sam trebao ovog tjedna. Tako sam od četvrtka do danas redom imao dužine 6 + 9 + 12 + 14km u laganom tempu 5:15-5:25 i nakon sutrašnjeg odmora u utorak počinje akcija. Najvjerojatnije ću odmah u utorak pokušati istrčati dužinu od 36-37km koja je trebala biti danas i onda će ostati 10 dana do domaćeg polumaratona u kojem će se forma samo izbrusiti.
Nadam se da ovih laganih tjedan dana neće ostaviti neke negativne posljedice na formu koja je iznenađujuće bila na višem nivou nego sam se nadao. U ovom trenutku najvažnijim mi se čini da uspijem bez većih zdravstvenih problema završiti svoj prvi maraton a ako bude tako onda rezultat neće sigurno biti loš. E sad da li će biti 5 ili 10 minuta bolji ili lošiji to ćemo vidjeti.
Neki trkači s kojima sam ovih dana razgovarao sa šalom su mi rekli da sam ja trkački "hipohondar" jer oni se gotovo svaki dan ili trening osjećaju kao potrgani pa ne rade od toga probleme. Ali ja sam se jednom opekao i nadam se nikad više.
Zato pušem i na hladno, a pogotovo na mlako :-)
utorak, 1. rujna 2009.
Prebacujem se na bicikl
U subotu sam bio u Murskom Središću na utrci dužine 10,3km. S obzirom da je od jutra padala kiša u jednom sam trenutku već bio odlučio da ne idem na trku nego ću radije napraviti trening kod kuće. Ali poslijepodne su oblaci počeli dobivati svijetliju boju i odlučio sam ipak da idem. Na putu prema M.Središću kiša je potpuno prestala tako da se utrka održala u gotovo idealnim vremenskim uvjetima. Meni je to bilo prvo trčanje na tvrdoj podlozi nakon dugo vremena pa me osim rezultata (tj. ujednačenog tempa kojim ću moći trčati) zanimalo i kako će se noge osjećati nakon trčanja po asfaltu. Planirao sam trčati tempom oko 4:00/km cijelu utrku i tako sam krenuo. No "ugađajući" taj tempo prvi km sam prošao za 3:55, onda sam malo pokušao usporiti ali opet i drugi km za 3:55, pa sve isto i između 2-3. kilometra. Pošto sam se u tom tempu osjećao sasvim ugodno odlučio sam da i dalje idem isto jer sam bio gotovo siguran da ću izdržati do kraja tako. Na okretu sam bio 13. ali poznavajući i gledajući trkače ispred sebe znao sam da ću u povratku napredovati za nekih 4-5 mjesta. Upravo tako je i bilo, i dalje sam išao otprilike istim tempom sa ponekim ubrzanjem pri preticanju (valjda navika od preticanja na cesti :-) ) i bez nekog ubrzanja na kraju završio na 8. mjestu s vremenom 40:02.
Ispada da sam stazu istrčao brzinom 3:53/km što je bilo lijepo iznenađenje za mene tim više što nisam imao nikakvih zdravstvenih problema a i siguran sam da sam sa ubrzanjem u posljednjim kilometrima mogao biti brži za barem 15-ak sekundi. Poslije utrke kao i obično trebalo je obaviti vitaminizaciju (kobasice,kolači....) i hidratizaciju (Pan x 2) i misija je uspješno završena.
U nedjelju je na rasporedu bila dužina 33-34km i kao obično mislio sam je odraditi rano ujutro ali nikako mi se nije ujutro dalo van iz kreveta i odlučio sam da ću ipak ići kasno popodne. Tim više kaj je subotnja utrka bila također popodne pa sam odlučio i nogama dati malo više odmora. Temperatura nije bila previsoka tako da nije bilo preteško popodne trčati ali s obzirom na naporan tjedan u zadnjoj četvrtini treninga počeo sam u nogama osjećati sve veću težinu i ukupno sam trčao 34km tempom 5:25 - 5:10.
Ali nakon svega do daljnjeg odmaram jer sam kronično umoran.
Mislim da ni danas neću na trčanje jer imam muskulfiber u kvadricepsima pa nek se i oni malo odmore, ali zato malo za promjenu idem danas popodne a možda i sutra na bicikl.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)