Vrlo dobar - 1:26:06 !!

S obzirom da sam ja školu završio jaaaaaakoooo davno ocjene vrijede za to doba.
A to znači da je ocjena 4 - VRLO DOBAR !!
A ne ko danas kad su svi odlikaši a znaju manje nego oni s ocjenom dobar prije 20 godina.
Najkraće rečeno: nakon utrke sam bio zadovoljan (iako nisam ispunio normu za OI 2012 :-) )a sada par sati poslije sam i još zadovoljniji jer definitivno stoji da i dalje sve ide po planu.
Iako su uvjeti pripreme za utrku (malo sna) i na samoj utrci (temp., sparina, vjetar) bili na rubu dobrih ipak neću preračunavati to u rezultat ili nedaj bože sam sebe uvjeravati da bih u boljim okolnostima išao ispod 1:25, ali ipak uzeću si toliku komociju da od danas na dalje ovaj rezultat zovem 1:26 :-)
ps. u naslovu piše da je pravi rezultat 1:26:06
Prvo o samoj utrci pošto sam i sam sudjelovao u organizaciji iste, a čak i nekim dijelom i sponzorirao.
Na kraju gode pohvale i čestitke sudionika utrke, svi su redom izražavali pohvale i čestitke, ali niko osim nas ne zna koliko živaca i posla košta sve to. A posebno koliko je teško tako dobro odraditi utrku kad ti glavni sponzor otkaže sponzorstvo 10 dana prije utrke, a prije toga u pregovorima traži da se u ugovor stave uvjeti s kojima se doslovno njegovoj konkurenciji zabranjuje pojavljivanje u bilo kojem smislu na utrci. I sad se ti snađi u tih par dana ili jednostavno otkaži utrku.
A ako neko čita ovaj blog neka zna da se radi o trgovačkom lancu Mercator i ako samo čujem da neko od mojih čitača (ako opće ima takvih) kupuje nešto u Mercatoru dobiće definitivno zabranu pristupa mojem blogu !!
A i podrška lokalne samouprave se dramatično smanjila tako da je predsjednik kluba javno u eter izjavio da je ovo poslijednji Varaždinski polumaraton ako se nešto ne promijeni.
A to su najodgovorniji ljudi u klubu odgovorili manje više svakom koji je upućivao čestitke što je kod druge strane izazvalo pravi šok.
A samo informacije radi na utrci je bilo na startu pojedine utrke 292 polumaratonca, 88 trkača na 5km u utrci građana i otprilike 50-ak djece na dječjim utrkama.
Nakon malo politike i vremenskog izvještaja slijedi kao i obično sport.
U planu sam imao da pokušam prvi dio ići u rasponu 4:05-4:10 a onda u drugom dijelu pojačati na ili malo sporije od 4 minute. Međutim nakon starta gomila je krenula, ispred mene masa trkača i ja imam osjećaj u nogama da idem oko 4:15-4:20 a onda na oznaci za 1km šok 3:44 ! Staniiiii malooooo.... buš puknul. Dalje je sve išlo po planu...ali za drugi dio utrke...sve oko 4:02-4:05. Ne znam koliko sam točno imao na 10. km jer sam greškom iz sata izbrisao prolaze ali mislim da je bilo 40:15.
U drugom dijelu su naravno noge malo otežale i morao sam ići tempom kojim sam planirao prvi dio. Bez obzira na to u drugom dijelu sam prestigao čak 9 trkača i na kraju završio na 41. mjestu u vremenu 1:26:06. Da je u meni bilo puno adrenalina (i malo pameti) kao lani kad sam zadnjih 2100 na granici života išao bih (valjda ??) i ispod 1:26. Ali zato sam se lani 3. dan nakon polumaratona povrijedio a nadam se da se ove godine neću. Šalu na stranu ali zaista mi je zadnja 3 km par puta palo na pamet da pokušam dati sve od sebe ali odmah me istog momenta pomisao na lanjsku povredu zakočila. A i ponovo sam imao komotnu situaciju da je trkač ispred mene bio jako daleko a onaj iza mene još i dalje. Nekih 20-30m ispred mene bila je mađarska trkačica koja je držala konstantan tempo pa mi nije preostalo drugo nego da pokažem svoju mušku uglađenost i lijepo je pratim trkom i pogledom sve do cilja ;-)
Ovo je bila moja prva utrka u kojoj mi nije uspio negativ-split.
Nakon toga u cilju sam pratio trkače koji su ulazili i svi s kojima sam pričao spominjali su teške uvjete, ali izgleda da oni nisu bili teški samo za moju familiju :-)
Naime moj brat je neočekivano oborio svoj rekord u polumaratonu za 3 minute i sada iznosi 1:31:50 !!
Ali o trkačkoj familiji Pongračić koja se u posljednjih godinu dana pojavila i postala najbrojnija u ovom dijelu HR u nekom drugom postu :-)
U drugom dijelu sustigao sam i prestigao par poznatih trkača koji su zbog raznoraznih okolnosti imali probleme pa sam usput s njima malo i popričao i primijetio jednu stvar koja je meni dosta zanimljiva.
Naime i ti trkači ali i svi drugi s kojima trčim usporedo dišu UVIJEK puno brže od mene. Gotovo da je omjer udisaja 1:2.
A i inače,a tako i na ovoj utrci, ja nikad nemam problema s "plućima", tj. uvjek dišem s lakoćom. Moji problemi kad se pojave odnose isključivo na noge, osjećam težinu u nogama i (ili) žarenje u mišićima.
Da li je tome razlog to što zbog izuzetno jakog srčanog mišića dobivam u mišiće sasvim dovoljno kisika i na niskim okretajima udisaja ili nešto drugo ne znam. Pa ako ovo čita neki stručnjak (Laci, Murinjo...) bio bih mu zahvalan ako mi može objasniti slučaj.
Jer kad bih se želio napraviti glup (što ne znači da nekad i nisam :) ) mogao bih zaključiti da samo trebam ići u teretanu da ojačam mišiće na nogama i evo mene na OI 2012 :-)