Posljednjih dana sam izgleda upao u psihičku krizu glede motivacije za trening. Na trening se ne upućujem više s onom voljom i užitkom kao do prije koji tjedan već to odrađujem ko svakodnevni radni zadatak.
Možda to i nije ni čudno jer će uskoro proći punih 7 mjeseci od datuma kad sam nakon povrede i operacije ramena krenuo od početka i za to vrijeme imao jako puno treninga a svega par ozbiljnih trka koje bi malo razbile tu monotoniju treninga i povećale motivaciju. No takve su bile okolnosti zbog straha zbog povratka ozljede i sukladno tome opreznog i vrlo postepenog napredovanja.
Takvom stanju uveliko pridonosi puno radnih obaveza i ovo neobično "bolesno" toplo vrijeme tako da jedva čekam da konačno zahladi pa da počnem živjeti normalno za ovo doba godine. Bojim se da se ovo blesavo vrijeme ne produži sve do ZG maratona jer u tom slučaju planovi moje borbe protiv štoperice i kilometarskih oznaka moraće doživjeti poprilične modifikacije.
A koji su to planovi ? Još ni sam ne znam jer ima nekoliko varijanti od kojih svakog dana sve više na težini gubi ideja da pokušam uloviti vrijeme 2:59:59. To zapravo i nije bio neki početni plan nego se kroz treninge, rezultate utrka i neke testove i procjene došlo do zaključka da bi eventualno možda u nekom slučaju to bilo moguće :-)
Evo gledam vremensku prognozu i vele da bude u petak konačno malo zahlađenje pa budem onda i ja malo živnul.
A do onda samo malo statistike:
Radil sam tempo trening 10km - 4:15/km i malo za analizu prikopčao traku i pulsmetar.
Ispalo je da sam trening odradio na prilično ujednačenoj brzini 4:14/km a puls je bio u rasponu 157 do 162.
S obzirom da sa 99% sigurnosti mogu računati da je moj trenutni AP oko 164-165 iz toga bi se moglo doći do nekih zaključaka.
Moj zaključak je da je akcija 2:59:59 preriskantna misija u ovom trenutku moje povijesti (trenutno slušam političare na TV-u pa moram i ja malo sr..i :-) ), tj. procijenjujem da je puuuuuuno veća mogućnost da ću puknuti i raspasti se nego uspjeti.
No... kak sam i najavil (ako lažu oni lažem i ja) u petak slijedi promijena vremena pa bude mi onda mozak brže radil i počel bum sklapati detaljnije planove za utrku.
Nije uvijek lako naci motivaciju, svatko od nas ima periode kad nam se teško natjerati na trening... proci ce i to...
OdgovoriIzbrišiProci ce te! Promijeni stazu na kojoj trcis i idi na nepoznatu.
OdgovoriIzbrišiIdeje o 2:59:59 nakon 1:26 halfa bi ti trebao suzbiti trener koji bi trebao znati da trcati 4:05 21km ne znaci da se sa lakocom moze trcati 4:15 na 42km pa ni u idealnim uvjetima.
Po meni, uzmi tempo 4:30 i dobro ces se namuciti za 3:15. Dobit ces iskustvo, ostat ce ti motivacija da guras treninge za 3:05 na proljece i onda krajem slijedece godine bez problema rusis 2:59:59, i mic po mic dalje.
Sretno!
Dobronamjernik
GoRo Eric Prydz je s Foruma.hr :)
OdgovoriIzbrišiZanimljiv blog za pocetak, nema sto...
Eh sada malo o doticnom clanku i motivaciji;
Slazem se da je ponekad tesko naci motivaciju, posebno nakon dugog perioda treniranja a rijetkog odlazenja na utrke.
Imam slican ali nezgodniji problem;
Drug kardiolog, jedan od najcjenjenijih u zemlji mi nije bas dao zeleno svijetlo na posljednjem terminu (tocnije dao je prilicno crveno)i to je ostavilo jako malo prostora za kreativnost u treninzima, o utrkama ne bi bas trebao ni razmisljati :)
Kako onda nalazim motivaciju?
Prilicno tesko moram priznati. Nekada u kupnji novih tenisica, minornim promjenama ruta, sada razmisljam nakon sto svoje "stanje privedem kraju" u narednih 15ak dana kada cu znati konacno DA ili NE pa ukoliko bude DA radujem se kupnji sata s GPSom i sl.
Malim stvarima i kratkorocnim ciljevima do bolje motivacije je moja "pozicija" kada razmisljam o motivaciji.
Ako ti to ne pomogne, sjeti se s koliko si entuzijazma krenio prvi puta trcati i zasto si poceo trcati, that should do it :)