nedjelja, 28. lipnja 2009.

Jučerašnja utrka u Ptuju je bilo sasvim novo iskustvo za mene trkača prvoškolca. Čak su me i mnogi iskusniji trkači danas na lepoglavskoj utrci upitalo kak je to trčati kad između imaš 3 sata pauze jer ni oni nisu nešto takvo probali. Po mom mišljenju bolje je trčati 2 sata u komadu nego sa ovom pauzom jer kad kreneš drugi puta noge su olovne i treba dosta vremena da se nekako korak olakša. Planirao sam ići tempom oko 4:45 ali sam prije utrke malo modificirao taktiku i odlučio da ću prvu rundu pokušati cijelu ići ispod anaerobnog praga (oko 163) i u tome sam uspio ali s time da sam završio 10 krugova (12500m) za 56:50 što je tempo 4:33/km. 
Više nego zadovoljan :-)
Drugu rundu sam malo pojačao i prvih 8 krugova išao oko 4:25/km a zadnja 2 sam zbog potreba ekipe morao usporiti jer bih inače morao ići u još jedan krug jer su izmjene moguće tek nakon svakog punog sata od početka utrke. Na taj način bih ja trčao 11 a kolega iza mene 9 (ovako je bilo 10+10).  Ne bi to bio nikakav problem da u prvoj rundi nisu njemu upisali 9 krugova umjesto 10 koliko je otrčao ! I na našu intervenciju i protest rekli su da će mu priznati taj još jedan (????) ako u drugoj isto uspije napraviti 10. Zato sam ja njemu predao "štafetu" praktično par sekundi poslije punog sata tako da je on imao vremena za 59 min proći 9 krugova pa da onda ide i u 10 krug. To je on naravno bez problema odradio i na taj način smo organizatora spasili od neugodnosti  :-) 
Sveukupno u drugoj rundi ponovo 12500m ali ovaj puta za točno 56 minuta.
Na kraju smo osvojili 5. mjesto između 18 ekipa što je lijep rezultat.
Baš kao što sam i planirao nisam se istrošio do maximuma i nakon dobro prospavane noći danas sam još išao na 1. utrku Vilinska špica koja se također po Ivančici ali na jedan drugi vrh s time što je start i cilj u Lepoglavi pa jednostavna matematika ukazuje da koliko ima uspona toliko ima i spusta. Prvi polovica je konstantan uspon sa nekim dijelovima koji su i prilično strmiji od onih na "pravoj" Ivančici. Na tim, istina kratkim, dijelovima sam čak ponekad i hodao jer ništa brže nije trčanje nego hodanje. A onda nakon vrha negdje na 6,5km uslijedilo je spuštanje koje je na prvih 500m bilo više spašavanje žive glave nego utrkivanje (velika strmina, uski put, blato, trava). Nakon toga do cilja sam više pazio da se negdje ne povrijedim nego da lovim neki rezultat. Tim više jer sam bio u relativno komotnoj situaciji: dva trkača su bili 100m ispred mene i nisam ni pomišljao da se pokušavam utrkivati s njima, a iza mene daleko nije bilo nikog tako da sam utrku priveo kraju bez imalo rizika na tim nizbrdicama. Sveukupno 11300m za 55:08 - 13. mjesto
Sve u svemu lijepa utrka, malo neobična konfiguracija, odlična organizacija, za prvi puta solidan broj trkača (55) i za mene uspješno završena proljetna polusezona treninga i nešto malo utrka !! 
I sada malo odmora... i hvatam zalet za vrhunac sezone. Murinjo prijeti da je sve ovo bilo samo zagrijavanje pred prave torture koje slijede. A ne zna on kakve sam ja torture sam sebi isplanirao i odradio prošle godine kroz ljeto da bih se tako dobro spremil za kvalitetnu jesensku povredu :-)

petak, 26. lipnja 2009.

Promjene, promjene....

Iznenada je u program upala zanimljiva štafetna utrka "Tek partnerskih mest - osemurni štafetni tek" u Ptuju (SLO). Radi se o 8-satnoj utrci u kojoj svaka ekipa ima 4 trkača od kojih svaki trči 2x1 sat sa odmorom od 3 sata između. Ekipa Varaždina je u prvoj varijanti trebala biti poprilično "jaka" sa visokim rezultatskim ambicijama ali je nemogućnost nastupa najboljih trkača spustila nivo očekivanja tako da ćemo vjerojatno nastupiti pod olimpijskim geslom "važno je učestvovati" :-)
Meni osobno čak i više tako odgovara jer noge su mi poprilično teške i jedva čekaju odmor.
A kako je u nedjelju i brdska utrka u Lepoglavi u kojoj svakako mislim barem učestvovati onda je i za mene bolje sutra nastupiti a ne utrkivati se do iznemoglosti. Planiram trčati svoje dionice tempom od otprilike 4:45/km što je negdje između tempa treninga dužine i pravog natjecateljskog za npr. polumaraton. Nadam se da ću na taj način uspjeti sačuvati nešto snage i za pristojan nastup u nedjelju. A posebnost ovog vikend programa je ta da će se ova priredba u Ptuju sa svim ceremonijama razvući do dugo u noć tako da ću vjerojatno doći kući kasno navečer i odmah slijedeće jutro samo promijena garderobe i nova utrka. Uspio sam ishoditi "mir u kući" za ovaj program jer definitivno nakon toga slijedi tjedan dana bez trčanja :-)

utorak, 23. lipnja 2009.

Pripreme, pripreme .....




                                                                                                                                                   S obzirom da se bliži vrijeme kad se s familijom selim u svoj drugi dom na jugu, vrijeme je da se trčanje stavi u drugi plan. Tj. da budem iskren do kraja... trenerinjo mi je strogo zabranio da 7 dana potrčim :-(  
Ali ipak ... nije toliko bezosjećajan i krut: dozvolio mi je da još ovu nedjelju trčim utrku u Lepoglavi a onda iz protesta odlazim :-)
Iako je vrijeme ovih dana sve samo ne ljetno nađe se uvijek "rupa" između dva oblaka da se otrči 10-ak kilometara. Međutim moram priznati da osjećam da me noge baš nekako ne slušaju, ipak je 3 mjeseca dobrog treninga i pokoje utrke ostavilo traga i osjećam i ja da je vrijeme za malo veći odmor. Brojim sitno... još 2-3 treninga, jedna lijepa utrka, malo graha i pokoja pivica i gotovooooooooo.........  :-)

subota, 20. lipnja 2009.

Bil sam na 1051m


Ipak se vrijeme koliko toliko smilovalo. Kiša je lagano počela rominjati nakon 5. km a zadnja 3 (od 13) je bilo i magle i jakog vjetra i kiše. Do 12 km je sve išlo po planu ali onda me zadnji km dotukao (nisam mislio da je toliko strmo) i morao sam 2 puta po 30 sec hodati.
Ali sve u svemu prezadovoljan sam 1:12:37 usprkos zdravstvenim problemima koje sam noćas imao tako da sam jako malo spavao. Nakon mog ulaska u cilj kiša je počela pojačavati pa su trkači dolazili u cilj premrznuti i nije im bilo baš ugodno. Temperatura je na vrhu navodno bila nekih 5-6 stupnjeva što je debela promijena u odnosu na jučerašnjih 33 u Varaždinu.
S obzirom da mi je to prva brdska utrka uopće, da sam završio u vremenu za koje sam odredio ocjenu 5 (ispod 1:12 bilo bi 5+) nemam razloga ne biti jako zadovoljan. Tim više što smo u ekipnoj konkurenciji osvojili 3. mjesto jer smo imali ujednačenu ekipu u kojoj sam ja bio 2. po rezultatu.
A sad idem odmarati i malo odrijemati  ;-)

petak, 19. lipnja 2009.

Bu mala dala ?

Dal' bu sutra vjutro mala pala ?
Ak bu pala pitanje je za kolko bude dala :-)
Nadam se da ne bude previše tražila, iskreno se nadam da bu 75 dosta a 73 bi me posve zadovoljilo :-)
Ali još se ništ' ne zna jer prognoze se lome baš u to vrijeme. Jedna najavljuje kišu i jaaaki vjetar već ujutro a druga prognozira da bi moglo izdržati kakvo-takvo zadovoljavajuće vrijeme do podneva.
Bumo vidli, ja bum ju išel pogledati pa bum na licu mjesta videl da li bu dala ;-)

četvrtak, 18. lipnja 2009.

Idemo u planine !

Vrućina ipak nije bila stravična kak se najavljivalo tak da se moglo normalno potrenirati ovih dana, pogotovo u ranim jutranjim satima. Svi treninzi pred Ivančicu su obavljeni bez problema. Stanje duha i tijela je sasvim zadovoljavajuće ali takva nije prognoza vremena za subotu ujutro :-(
Najavljuje se obilna kiša sa izuzetno jakim vjetrom !!! A ako bu tak dolje mogu si samo zamišljati kakvi vremenski uvjeti budu na 1000m. Zato sam primoran uzeti u razmatranje odustanak od utrke kao realnu opciju iako sa malom vjerojatnošću. Moglo bi se desiti da odem u Ivanec (20-tak minuta od kuće) i tamo pred samu utrku odlučim da li idem gore (na utrku) ili dolje (na pivo :-) ). Na kraju bu ispalo da sam više planiranih utrka eskivirao nego otrčao. Tim više što se za 10-ak dana selim na more pa mi kao i prošle godine otpadaju "domaće" utrke Sokač i Hagemann :-(
A za Ivančicu sam već imao skovan plan kako sa što manje muke doći do što boljeg rezultata ;-) ali prezentaciju istog ću ostaviti za sutra kad bude prognoza preciznija pa bude već jasnije da li idem ili ne idem.

nedjelja, 14. lipnja 2009.

Brda i doline

To se zove naporan vikend. U subotu uzbrdice i nizbrdice (14 km) i danas dužina 30km. Al kaj se moze... ak se hoće postići norma za OI 2012 onda treba sve izdržati :-) 
Šalu na stranu...sad mi zaista nije žao kaj sam propustil današnji polumaraton u Vrbovcu. Dok je tamo počela utrka ja sam već odgulil svojih 30km. Zbog visokih temp. startao sam u 6:50 i prvih 24 km držao konstantan tempo malo ispod 5:30/km na pulsu 134-135. To me malo čudi jer mi se već drugi puta desilo da na takvom treningu cijelo vrijeme idem istom brzinom na istom pulsu. Jer koliko sam ja proučavao puls bi nakon nekog vremena trebao rasti pri istoj brzini a ja sam više od 2 sata to držao ujednačeno. Od 24-29km sam pojačao i bez problema tih 5 km išao za 20:30 (4:06/km) što me još više začudilo jer nisam mislio da to mogu. Tim više što mi je ostalo i rezerve i kaj sam to išao na razrovanom makadamu. Izgleda da sam ipak u nekoj dobroj formi. Šteta kaj je sad kraj polusezone pa nemam to gdje provjeriti. Tj. preostaje brdska utrka na Ivančicu slijedeću subotu ali ko zna kak to može ispasti. Naime nikad nisam trčao cijeli taj uspon i nemam iskustva kak porasporediti snagu za pojedine dijelove staze jer ima svega: od jakih strmina do dugih nizbrdica, od asfalta do makadama.....
Ali nadam se da ću uspjeti završiti u nekom solidnom vremenu. 

četvrtak, 11. lipnja 2009.

Povratak treningu i čekanje zida !

Stanje sa zatezanjem u lijevoj potkoljenici se popravilo za 80% iako je potrajalo koji dan duže nego sam se nadao. U ova tri dana (u,s,č) istrčao sam ukupno nekih 30-ak km uglavnom lakšeg tempa i nije bilo ni najmanjeg problema s povredom tako da za vikend krećem u nove pohode i osvajanje dravskih staza i puteva. Ne znam kak bude se sve odvijalo slijedeći tjedan jer najavljene su temperature preko 35 stupnjeva i ak se uzme u obzir užasna varaždinska sparina ispada da bude trčanje izuzetno opasna i rizična aktivnost tih dana :-(
Ovih dana malo sam gledao rezultate Plitvičkog maratona i čitao nekoliko izvještaja i komentara s utrke. Zanimljivo je kako taj maraton (koji ja još naravno nisam okusio) magično djeluje na trkače. Naime svi ga opisuju kao nešto neponovljivo teško, većina se sudara s kojekakvim zidovima :-) ali nakon svega svi zaključuju: TO JE TO !!!! :-)
Dođe mi volja da već slijedeće godine odem nepotpuno pripremljen (ili nepripremljen) pa da i ja doživim taj magični trenutak  :-)
Što se pak tiče polumaratona u Vrbovcu ove nedjelje: "odluka je pala, glasala većina....trčati će se doma dužina" !

ponedjeljak, 8. lipnja 2009.

POP - problem, odmor, planovi

Pošto je zatezanje u lijevoj potkoljenici još uvijek prisutno :-(
Pošto ne želim ni najmanji rizik glede povratka te povrede !
Pošto sam do sada dobro trenirao i napravio odličnu bazu za realizaciju jesenskih planova... donosim definitivnu odluku da .....
NE ZNAM DA LI ĆU IĆI U VRBOVEC NA POLUMARATON !  :-)

Nakon lige u četvrtak napravio sam samo jedan trening od 18km u subotu i to u superrekreacijskom stilu: oko 6:30/km. I ostao sam iznenađen kak je zapravo lijepo i opuštajuće tak lagano trčkarati ;-) Za vrijeme trčanja par puta sam osjetio i malo probadanje u lijevoj potkoljenici što me nagnalo na oprez i razmišljanje o promijeni plana.
Naime 99% je sigurno da je ove probleme (koje u drugim okolnostima ne bih tako nazivao) izazvalo trčanje 3 polumaratona na asfaltu, pogotovo 28 km u Tuhelju. Zato ne želim ništa riskirati i ukoliko se u srijedu ozljeda potpuno ne povuče preskačem polumaraton u Vrbovcu, tim više što je za sada vremenska prognoza za nedjelju opako nepovoljna (sunce i 30 st.).
A pošto je Vrbovec bio u planu isključivo radi toga da pokušam "izmjeriti" koliko max. mogu ići na polumaratonu u ovom trenutku, ispada da je bolje da lagano rano ujutro uz Dravu istrčim 30km u laganom ritmu i izbjegnem ikakav rizik.
U tom slučaju ostale bi mi dvije brdske utrke po Ivančici slijedeća 2 vikenda nakon Vrbovca:
20.06.  brdska utrka Ivančica - 13 km
28.06. nova brdska utrka po Ivančici (Vilinska špica) sa startom i ciljem u Lepoglavi- 10,5 km

Pošto se utrke trče samo manjim dijelom po asfaltu i da je brzina trčanja bitno manja nego na ravnom mislim da će se idealno uklopiti u završetak proljetnog dijela priprema.
Treba vidjeti kaj na sve to ima za reći Murinjo  :-)

A ništ... sutra patike na noge i put pod noge. 
Dosta je bilo 3 dana ljenčarenja :-)

četvrtak, 4. lipnja 2009.

Novi rekord na ligi

Dan nakon polumaratona počele su se pokazivati i posljedice. Noge su otežale a u listovima se pojavilo žarenje a sve je kulminiralo u utorak. Zato sam u utorak i srijedu trčao lakše i kraće da se malo tijelo oporavi. I već u srijedu je bilo bolje a danas skoro pa dobro osim što mi se nakon valjda 3 tjedna ponovo pojavilo zatezanje na mjestu one dugotrajne povrede. Ali stvarno je malog intenziteta i ne uzbuđujem se jer je i to valjda posljedica onih nedjeljnih 28 km po asfaltu, a znam da će već sutra ili za koji dan nestati.
Danas je bilo zadnje kolo proljetnog dijela lige i odavno sam planirao baš taj zadnji puta raspaliti do daske da vidim koliko stvarno mogu. Međutim s obzirom da sam prošli puta neočekivano išao za mene rekordnih 21:35 razmišljao sam da li je pametno danas se toliko istrošiti ili je bolje da idem nešto lakše. Odluku sam donio pred sami start: idem od početka na nož pa čak i po cijenu da puknem u drugom dijelu. 
Okret na pola je bio 10:28, malo brži od planiranog i počela me hvatati panika da ću se raspasti do kraja. Nisam više želio gledati na sat do samog kraja i stalno sam imao osjećaj da sam pukao i da idem puno sporije nego prvi dio. Noge su postajala sve teže, mišići pekli a pred očima su mi prolazili bijeli miševi :-)
I tek nekih 200m prije cilja sam opet živnuo i malo ubrzao do cilja. Kad sam čuo vrijeme 21:17 ( 3:48/km) nisam mogao vjerovati jer ispada da zapravo nisam "pukao" nego sam trčao stvarno na granici mogućnosti. Drugi dio je bio sporiji 20-tak sekundi ali tome je pridonio i vjetar koji je do okreta pomagao a kasnije usporavao. A valjda je normalno da kad trčiš istom brzinom drugi dio bude teži, ili čak puno teži nego prvi.  
Sad sam potpuno zbunjen jer već nakon 3 mjeseca od povratka na trčanje postižem rezultate koje nisam ni približno mislio sada imati. Nekom usporedbom i analogijom ispada da bih sada mogao polumaraton ići debelo ispod 1:30, čak blizu 1:25 !!! Ali ne zanosim se time, bitno da sam na dobrom putu a ovi dobri rezultati sigurno su posljedica kvalitetno isplaniranih i sa moje strane odrađenih treninga. Već znam da ću se slijedećih 10 dana do polumaratona u Vrbovcu "mučiti" sa razmišljanjima sličnima ovima za današnju utrku. Da li krenuti konzervativnije pa onda eventualno pojačati ili ići u rizik pa da opet gledam bijele miševe ko danas :-)
Bumo vidli....