Jučerašnja utrka u Ptuju je bilo sasvim novo iskustvo za mene trkača prvoškolca. Čak su me i mnogi iskusniji trkači danas na lepoglavskoj utrci upitalo kak je to trčati kad između imaš 3 sata pauze jer ni oni nisu nešto takvo probali. Po mom mišljenju bolje je trčati 2 sata u komadu nego sa ovom pauzom jer kad kreneš drugi puta noge su olovne i treba dosta vremena da se nekako korak olakša. Planirao sam ići tempom oko 4:45 ali sam prije utrke malo modificirao taktiku i odlučio da ću prvu rundu pokušati cijelu ići ispod anaerobnog praga (oko 163) i u tome sam uspio ali s time da sam završio 10 krugova (12500m) za 56:50 što je tempo 4:33/km. 

Više nego zadovoljan :-)

Drugu rundu sam malo pojačao i prvih 8 krugova išao oko 4:25/km a zadnja 2 sam zbog potreba ekipe morao usporiti jer bih inače morao ići u još jedan krug jer su izmjene moguće tek nakon svakog punog sata od početka utrke. Na taj način bih ja trčao 11 a kolega iza mene 9 (ovako je bilo 10+10).  Ne bi to bio nikakav problem da u prvoj rundi nisu njemu upisali 9 krugova umjesto 10 koliko je otrčao ! I na našu intervenciju i protest rekli su da će mu priznati taj još jedan (????) ako u drugoj isto uspije napraviti 10. Zato sam ja njemu predao "štafetu" praktično par sekundi poslije punog sata tako da je on imao vremena za 59 min proći 9 krugova pa da onda ide i u 10 krug. To je on naravno bez problema odradio i na taj način smo organizatora spasili od neugodnosti  :-) 

Sveukupno u drugoj rundi ponovo 12500m ali ovaj puta za točno 56 minuta.

Na kraju smo osvojili 5. mjesto između 18 ekipa što je lijep rezultat.

Baš kao što sam i planirao nisam se istrošio do maximuma i nakon dobro prospavane noći danas sam još išao na 1. utrku Vilinska špica koja se također po Ivančici ali na jedan drugi vrh s time što je start i cilj u Lepoglavi pa jednostavna matematika ukazuje da koliko ima uspona toliko ima i spusta. Prvi polovica je konstantan uspon sa nekim dijelovima koji su i prilično strmiji od onih na "pravoj" Ivančici. Na tim, istina kratkim, dijelovima sam čak ponekad i hodao jer ništa brže nije trčanje nego hodanje. A onda nakon vrha negdje na 6,5km uslijedilo je spuštanje koje je na prvih 500m bilo više spašavanje žive glave nego utrkivanje (velika strmina, uski put, blato, trava). Nakon toga do cilja sam više pazio da se negdje ne povrijedim nego da lovim neki rezultat. Tim više jer sam bio u relativno komotnoj situaciji: dva trkača su bili 100m ispred mene i nisam ni pomišljao da se pokušavam utrkivati s njima, a iza mene daleko nije bilo nikog tako da sam utrku priveo kraju bez imalo rizika na tim nizbrdicama. Sveukupno 11300m za 55:08 - 13. mjesto

Sve u svemu lijepa utrka, malo neobična konfiguracija, odlična organizacija, za prvi puta solidan broj trkača (55) i za mene uspješno završena proljetna polusezona treninga i nešto malo utrka !! 

I sada malo odmora... i hvatam zalet za vrhunac sezone. Murinjo prijeti da je sve ovo bilo samo zagrijavanje pred prave torture koje slijede. A ne zna on kakve sam ja torture sam sebi isplanirao i odradio prošle godine kroz ljeto da bih se tako dobro spremil za kvalitetnu jesensku povredu :-)