S obzirom da imam obiteljskih obaveza tokom dana morao sam "poštivati" i uskladiti start treninga sa startom utrke na Ivančicu (8:00 h) bez obzira kaj je padala kiša.
Ali dobro sam se oklopio sa protukišnom opremom i krenuo po planu.
Krenuo sam malo lakše zbog zagrijavanja i bilo je sve OK, na drugom mostu (3350m) se okrećem natrag i spuštam dolje s nasipa na travu. I nakon kratkog vremena počinjem osjećati laganu bol. Ali dobro...šta je tu je ... barem sam uspio 3,5km proći bez problema. I tako sve do povratka na početni položaj, malo zateže, malo boli ali da se trčati bez problema. Na početnom mostu ponovo se okrećem i vraćam natrag gore na makadam i nakon kratkog vremena bol se smanjuje. Ej...kaj pa sad to znači ????
Trčim dalje i boli tek sitnicu, gotovo ništa, i vrtim film unatrag prisjećajući se prošlih treninga.
pon - dužina 30km po snijegu
sri - 18km lagano - POD KRAJ POČELO LAGANO ZATEZANJE
čet - fartlek po makadamu - NIJE BOLJELO SKORO NIŠTA
sub - 10km u tempu 4:30-5:00/km po donjem dijelu nasipa (mekana zemlja i trava) - ZATEZANJE I LAGANA BOL CIJELO VRIJEME
Jedino što se može zaključiti je da se problem javlja samo na mekanom (trenutno je jako mekani) terenu. Pretpostavljam da sam trčanjem dužine po snijegu "iziritirao" mišiće i tetive koji nisu bili navikli na takvu podlogu i dobili su laganu upalu i do daljnjeg su "alergični" na trčanje po mekanoj podlozi. S obzirom da je lijeva potkoljenica ranjivija logično je (valjda) da se na njoj problem jače izrazio.
Naravno da sam do kraja treninga trčao samo gore na nasipu po makadamu,nije bilo nekih većih problema, čak sam negdje između 10. i 13.km tempo ubrzao na ispod 5:00/km, a brojčanik se na kraju zaustavio na 15,3km za 1:21:45.
Sve te nove činjenice neće ništa promijeniti u planu rada do kraja narednog tjedna jer želim rizik svesti na minimum.
nedjelja, 27. prosinca 2009.
subota, 26. prosinca 2009.
Nestao snijeg...došla povreda
Nikaj strašno (bar se čini) ali povijest me uči da treba biti oprezan.
Izgleda da je onih 30+ km po snijegu u ponedjeljak ipak ostavilo posljedice.
Naime dan poslije imao sam tvrde i "upaljene" listove na obje noge a još koji dan poslije...desna noga sve 5, a lijeva (problematična) potkoljenica... još malo boli list, zatezanje ispod mišića (vjerojatno hvatište tetiva), ponovo su se probudili "ožiljci" od stare povrede: zatezanje tetiva, škripanje pod kožom na tom mjestu :-(
Ne nije ovo ispovjest Jeremije iz Alan Forda nego moje zdravstveno stanje.
No bez obzira na sve nisam propustio ni jedan trening, tj. odradio sam po planu treninge u četvrtak (na +16st u kratkim hlačicama !!) i danas. I to su bili malo brži treninzi.
Međutim definitivno sam promijenio plan rada do naredne subote kad je zadnji trening prije odlaska u planine na skijanje.
a) propuštam sutrašnju trku na Ivančicu iz vremensko-zdravstveno-preventivnih razloga
- prognoza je da će ujutro padati kiša i snijeg
- uz kvadricepse listovi su najopterećeniji u pri trčanju uzbrdo tak da je preveliki zdravstveni rizik
b) najvjerojatnije propuštam i ponoćnu novogodišnju trku (90%) ili ću je trčati čisto rekreativno (5%)
c) do slijedeće subote "drndam" svakodnevno samo na brzinama 5:00-5:30/km po sistemu manje (10-12km) - više (17-20)km
d) ako uspijem "ozdraviti" do subote onda taj dan dužinam 31-33km, popijem pivo i nazdravim: "MOJE PRVE BAZNE PRIPREME SU USPJEŠNO ZAVRŠENE" :-)
Nadam se da bu tak !
S obzirom da sam do danas gajio nadu da se će se stanje popraviti pauziranjem na Božićne dane, nisam do sada uzimao nikakve droge i premaze. Ali kako se stanje popravlja tek neznatno počeo sam s "drogiranjem" Voltarenom, mazanjem i masiranjem povrijeđenog područja kako bi se oporavak malo ubrzao.
A moguće je da se oporavak i usporio unošenjem velikih količina hrane koja je prošla kroz moj želudac ovih dana :-(
Ali i tome je došel kraj !!
Tj. imam još samo 10-ak kolača za pojesti i onda bu kraj ! :-)
Svim čitačima i komentatorima želim Sretan Božić i Novu godinu u bilo kom smislu !
Izgleda da je onih 30+ km po snijegu u ponedjeljak ipak ostavilo posljedice.
Naime dan poslije imao sam tvrde i "upaljene" listove na obje noge a još koji dan poslije...desna noga sve 5, a lijeva (problematična) potkoljenica... još malo boli list, zatezanje ispod mišića (vjerojatno hvatište tetiva), ponovo su se probudili "ožiljci" od stare povrede: zatezanje tetiva, škripanje pod kožom na tom mjestu :-(
Ne nije ovo ispovjest Jeremije iz Alan Forda nego moje zdravstveno stanje.
No bez obzira na sve nisam propustio ni jedan trening, tj. odradio sam po planu treninge u četvrtak (na +16st u kratkim hlačicama !!) i danas. I to su bili malo brži treninzi.
Međutim definitivno sam promijenio plan rada do naredne subote kad je zadnji trening prije odlaska u planine na skijanje.
a) propuštam sutrašnju trku na Ivančicu iz vremensko-zdravstveno-preventivnih razloga
- prognoza je da će ujutro padati kiša i snijeg
- uz kvadricepse listovi su najopterećeniji u pri trčanju uzbrdo tak da je preveliki zdravstveni rizik
b) najvjerojatnije propuštam i ponoćnu novogodišnju trku (90%) ili ću je trčati čisto rekreativno (5%)
c) do slijedeće subote "drndam" svakodnevno samo na brzinama 5:00-5:30/km po sistemu manje (10-12km) - više (17-20)km
d) ako uspijem "ozdraviti" do subote onda taj dan dužinam 31-33km, popijem pivo i nazdravim: "MOJE PRVE BAZNE PRIPREME SU USPJEŠNO ZAVRŠENE" :-)
Nadam se da bu tak !
S obzirom da sam do danas gajio nadu da se će se stanje popraviti pauziranjem na Božićne dane, nisam do sada uzimao nikakve droge i premaze. Ali kako se stanje popravlja tek neznatno počeo sam s "drogiranjem" Voltarenom, mazanjem i masiranjem povrijeđenog područja kako bi se oporavak malo ubrzao.
A moguće je da se oporavak i usporio unošenjem velikih količina hrane koja je prošla kroz moj želudac ovih dana :-(
Ali i tome je došel kraj !!
Tj. imam još samo 10-ak kolača za pojesti i onda bu kraj ! :-)
Svim čitačima i komentatorima želim Sretan Božić i Novu godinu u bilo kom smislu !
ponedjeljak, 21. prosinca 2009.
Snježna dužina
Prošli tjedan ponovo su padali rekordi :-)
1. u subotu ujutro temperatura u Varaždinu je bila najniža koju ja pamtim. Dosadašnji rekord je bio -20 st tamo negdje 1986/87. godine i sjećam se da sam išao u srednju školu u jutarnjoj smjeni tog dana. Ali ove nedjelje u 8 ujutro bila je temperatura -21 st. samo što ja više ne idem u srednju školu. Kaj mogu kad sam tak napredan i uspio sam u tih 25 godina završiti srednju školu :-)
2. zbog naglog velikog zahlađenja i velike količine snijega koja je pala u subotu ovaj sam tjedan oborio vlastiti rekord u tjednoj kilometraži.
Znam.. glupo zvuči ali tak je ! Naime do subote sam odrađivao manje više sve po planu a onda je u nedjelju trebala biti dužina od 30-ak kilometara. Ali pošto je ujutro bilo -21 bilo je za očekivati da temperatura neće porasti bar do -5 pa da idem na tih 30km. I bilo je tako pa sam se odlučil da odradim nekih 10-ak kilometara laganom brzinom (na temp. -13 st). Samim tim morao sam dužinu prebaciti za danas kad je bilo najavljeno zatopljenje.A po planu je danas trebao biti odmor za kraj 7-dnevnog ciklusa. Današnja temperatura je bila povoljna za trčanje i preostalo je samo da nađem teren na kojem bum odvrtil tih 30 km. Ujutro sam išao pogledati kak je stanje na kanalu i bio sam ugodno iznenađen jer su s nekom malom ralicom očistili neke puteve tako da sam imao "krug" od 2450m povoljan za trčanje. Međutim bilo je to daleko od idealnog za trčanje jer je podloga bila ugaženi snijeg tako da je bilo prilično naporno odskakivati od podloge. No uspio sam odvrtiti 30,5 km za 2:42h i na kraju sam imao osjećaj da bih mogao još par kilometara tako.
Općenito mislim da sam poprilično napredovao u odnosu na "prošlu sezonu". Npr. dužine radim (za sada) bez ikakve težine u nogama u zadnjim kilometrima iako je brzina kojom trčim 10-15sec/km brža nego prije. Odnosno prije sam neku optimalnu brzinu za dužine imao 5:20-5:25/km dok sada s tom lakoćom (ili težinom) idem na 5:10-5:15/km. Valjda je to i za očekivati jer s obzirom da sam tek počeo s trčanjem logično je da još uvijek napredujem u tom segmentu čisto zbog kumulativa treninga.
Nadrobio sam svega i svačega ali nisam još "objavio" iznos novog tjednog rekorda.
Sveukupno sam u 7 dana uzastopnog trčanja napravio 106 kilometara a do sada mi je najviše bilo 104km isto tako u 7 dana uzastopnog trčanja.
S obzirom da je pred nama redom Božić, 3.kolo Ivančice, novogodišnja utrka, Nova godina, 7 dana skijanja ....treba biti mađioničar da se sve to nekako uklopi u pripremno razdoblje. A plan je i da do skijanja napravim još jednu dužinu od 32-33km.
Ak netko ima ideju kak sve to napraviti slobodno je može predložiti :-)
1. u subotu ujutro temperatura u Varaždinu je bila najniža koju ja pamtim. Dosadašnji rekord je bio -20 st tamo negdje 1986/87. godine i sjećam se da sam išao u srednju školu u jutarnjoj smjeni tog dana. Ali ove nedjelje u 8 ujutro bila je temperatura -21 st. samo što ja više ne idem u srednju školu. Kaj mogu kad sam tak napredan i uspio sam u tih 25 godina završiti srednju školu :-)
2. zbog naglog velikog zahlađenja i velike količine snijega koja je pala u subotu ovaj sam tjedan oborio vlastiti rekord u tjednoj kilometraži.
Znam.. glupo zvuči ali tak je ! Naime do subote sam odrađivao manje više sve po planu a onda je u nedjelju trebala biti dužina od 30-ak kilometara. Ali pošto je ujutro bilo -21 bilo je za očekivati da temperatura neće porasti bar do -5 pa da idem na tih 30km. I bilo je tako pa sam se odlučil da odradim nekih 10-ak kilometara laganom brzinom (na temp. -13 st). Samim tim morao sam dužinu prebaciti za danas kad je bilo najavljeno zatopljenje.A po planu je danas trebao biti odmor za kraj 7-dnevnog ciklusa. Današnja temperatura je bila povoljna za trčanje i preostalo je samo da nađem teren na kojem bum odvrtil tih 30 km. Ujutro sam išao pogledati kak je stanje na kanalu i bio sam ugodno iznenađen jer su s nekom malom ralicom očistili neke puteve tako da sam imao "krug" od 2450m povoljan za trčanje. Međutim bilo je to daleko od idealnog za trčanje jer je podloga bila ugaženi snijeg tako da je bilo prilično naporno odskakivati od podloge. No uspio sam odvrtiti 30,5 km za 2:42h i na kraju sam imao osjećaj da bih mogao još par kilometara tako.
Općenito mislim da sam poprilično napredovao u odnosu na "prošlu sezonu". Npr. dužine radim (za sada) bez ikakve težine u nogama u zadnjim kilometrima iako je brzina kojom trčim 10-15sec/km brža nego prije. Odnosno prije sam neku optimalnu brzinu za dužine imao 5:20-5:25/km dok sada s tom lakoćom (ili težinom) idem na 5:10-5:15/km. Valjda je to i za očekivati jer s obzirom da sam tek počeo s trčanjem logično je da još uvijek napredujem u tom segmentu čisto zbog kumulativa treninga.
Nadrobio sam svega i svačega ali nisam još "objavio" iznos novog tjednog rekorda.
Sveukupno sam u 7 dana uzastopnog trčanja napravio 106 kilometara a do sada mi je najviše bilo 104km isto tako u 7 dana uzastopnog trčanja.
S obzirom da je pred nama redom Božić, 3.kolo Ivančice, novogodišnja utrka, Nova godina, 7 dana skijanja ....treba biti mađioničar da se sve to nekako uklopi u pripremno razdoblje. A plan je i da do skijanja napravim još jednu dužinu od 32-33km.
Ak netko ima ideju kak sve to napraviti slobodno je može predložiti :-)
nedjelja, 13. prosinca 2009.
Bila je bila...bijela idila
Danas je na rasporedu bilo drugo kolo zimske lige Ivančica. U međuvremenu sam vrijedno trenirao a jedini problem mi se pojavio jučer (ponovo bol u križima) tako da sam preskočio jučerašnji trening da se ne bi nekaj iskompliciralo za današnju utrku.
S obzirom da je posljednjih dana malo zahladilo i u nizini padala kiša i par pahulja snijega bilo je za očekivati da će na stazi vladati zimski uvjeti. Očekivao sam da će se snijeg pojaviti negdje na pola staze ali već se na prilazu Ivancu moglo vidjeti da snijega ima i u podnožju tako da će biti prava zimska utrka. Srećom nije bilo tako hladno kao što se najavljivalo (bilo je oko -1 na startu) pa se ponovo okupio lijepi broj ljubitelja uspona. Nisam još vidio službene rezultate ali moja procjena je da nas je bilo između 60 i 70. Bumo vidli sutra koliko sam bio precizan u procjeni.
Kao što sam i najavio odlučio sam danas testirati svoje trenutne sposobnosti i krenuo sam malo brže tako da sam na pola staze bio točno 90 sekundi brži nego na 1. kolu.
Otprilike sam tako i planirao. Uglavnom sam slijedio grupu trkača koja je prošli puta bila brža od mene za 2-3. minute i tako sve do 7. kilometra kada počinje dugačka lagana nizbrdica. Tu sam dodatno pojačao dok izgleda nitko od njih nije htio ili mogao pa sam na završna 2 km uzbrdice stigao sam i tako sve do cilja.
Utrku sam završio za 1. minutu brže (1:00:24) nego prošli puta što znači da se od pola do cilja istopilo 30 sekundi što je i razumljivo. Naime kako smo se približavali cilju bilo je sve više snijega, pred sam vrh i neugaženog tako da je bilo teško trčati pa sam najstrmije dijelove djelomično i prehodao jer sam primijetio da se bržim hodanjem ništa ne gubi u odnosu na sitno trčkaranje.
A tih 30 sekundi se zapravo izgubilo na dugačkoj nizbrdici na kojoj smo prošli puta svi (koji su mogli) jurili a danas smo svi "vozili" pod ručnom zbog snijega i skrivenog leda ispod snijega.
Povratak je također zbog snijega bio cestom tako da se danas sveukupno nakupilo 20km trčanja.
Osim lijepe utrke danas je i ambijent bio idilični. Možda nekom ne paše ali ja volim kad je hladno a sve okolo bijelo i smrznuto. I još snijeg škripi pod nogava... prava idila !!!
Podsjeća me da uskoro umjesto patika na noge stavljam pancerice i hojlarijahoooojjjj ... :-)
Za slijedeće dane prognoza je jako nepovoljna za trčanje, debeli minusi i nešto snijega tak da ko zna kak se budem snalazil ali valjda budem nekak uspijeval okretati brojke na brojaču kilometara...
ps. evo rezultata .... http://85.10.48.253/Sonda/Projects/Marathon/Images/2_kolo_13zimska_brdska_liga.pdf
Vidljivo je da sam promašio u procijeni jer nas je bez obzira na loše vrijeme bilo čak 81 !!!
S obzirom da je posljednjih dana malo zahladilo i u nizini padala kiša i par pahulja snijega bilo je za očekivati da će na stazi vladati zimski uvjeti. Očekivao sam da će se snijeg pojaviti negdje na pola staze ali već se na prilazu Ivancu moglo vidjeti da snijega ima i u podnožju tako da će biti prava zimska utrka. Srećom nije bilo tako hladno kao što se najavljivalo (bilo je oko -1 na startu) pa se ponovo okupio lijepi broj ljubitelja uspona. Nisam još vidio službene rezultate ali moja procjena je da nas je bilo između 60 i 70. Bumo vidli sutra koliko sam bio precizan u procjeni.
Kao što sam i najavio odlučio sam danas testirati svoje trenutne sposobnosti i krenuo sam malo brže tako da sam na pola staze bio točno 90 sekundi brži nego na 1. kolu.
Otprilike sam tako i planirao. Uglavnom sam slijedio grupu trkača koja je prošli puta bila brža od mene za 2-3. minute i tako sve do 7. kilometra kada počinje dugačka lagana nizbrdica. Tu sam dodatno pojačao dok izgleda nitko od njih nije htio ili mogao pa sam na završna 2 km uzbrdice stigao sam i tako sve do cilja.
Utrku sam završio za 1. minutu brže (1:00:24) nego prošli puta što znači da se od pola do cilja istopilo 30 sekundi što je i razumljivo. Naime kako smo se približavali cilju bilo je sve više snijega, pred sam vrh i neugaženog tako da je bilo teško trčati pa sam najstrmije dijelove djelomično i prehodao jer sam primijetio da se bržim hodanjem ništa ne gubi u odnosu na sitno trčkaranje.
A tih 30 sekundi se zapravo izgubilo na dugačkoj nizbrdici na kojoj smo prošli puta svi (koji su mogli) jurili a danas smo svi "vozili" pod ručnom zbog snijega i skrivenog leda ispod snijega.
Povratak je također zbog snijega bio cestom tako da se danas sveukupno nakupilo 20km trčanja.
Osim lijepe utrke danas je i ambijent bio idilični. Možda nekom ne paše ali ja volim kad je hladno a sve okolo bijelo i smrznuto. I još snijeg škripi pod nogava... prava idila !!!
Podsjeća me da uskoro umjesto patika na noge stavljam pancerice i hojlarijahoooojjjj ... :-)
Za slijedeće dane prognoza je jako nepovoljna za trčanje, debeli minusi i nešto snijega tak da ko zna kak se budem snalazil ali valjda budem nekak uspijeval okretati brojke na brojaču kilometara...
ps. evo rezultata .... http://85.10.48.253/Sonda/Projects/Marathon/Images/2_kolo_13zimska_brdska_liga.pdf
Vidljivo je da sam promašio u procijeni jer nas je bez obzira na loše vrijeme bilo čak 81 !!!
ponedjeljak, 30. studenoga 2009.
Novi rekordi na Ivančici
Prije utrke bio sam gotovo siguran da ću postaviti svoj rekord na ovoj utrci. Naime s obzirom da je to moj prvi nastup na toj utrki trebalo je samo dojti do cilja i... to je to !!!
U tome sam naravno uspio no pala su dva rekorda (vjerojatno još neki za koji ne znam) od kojih je jedan pomalo očekivani a drugi baš i ne ali je zato fascinantan.
S obzirom da je u odličnoj formi očekivano je bilo da moj brat nastavi s nizom obaranja vlastitih rekorda pa nije preveliko iznenađenje da je uspio na cilj stići tek za nešto više od jednog sata i popraviti svoj prošlosezonski rekord za više od 6 minuta.
Evo sad sam se sjetio i još jednog friškog rekordera koji me ugodno iznenadio kad je stigao na cilj brzo iza mene. To je moj (naš) klupski kolega Žec Barabaš koji je na cilj stigao u vremenu ....(idem pogledati i potražiti stare rezultate)... - 1:02:50 a do sada mu je najbolji rezultat bio 1:06:05 !
Svaka čast ... trče dečki ko da im je 20 :-)
No onaj drugi (u međuvremenu postao treći) rekord je zapravo pravi i gotovo nevjerojatan:
NA 1. KOLU 13. ZIMSKE BRDSKE LIGE IVANČICA 2009/2010 NA CILJ JE DOŠLO 87 TRKAČA !!
Možda je još neko strtao a nije došao na cilj ali da će se toliko trkača pojaviti nitko nije mogao ni slutiti. To je brojka kojoj bi se radovali organizatori velikog broja polumaratona i planinskih utrka u Hrvatskoj. Istina je da je broj trkača rastao iz godine u godinu ali npr. prošle godine je na prvom kolu iste lige bilo 55 trkača a na bilo kojem od 7. kola je bilo sveukupno 97 učesnika.
Vjerojatno je i relativno povoljno vrijeme dalo svoj doprinos ovakvom odazivu, ali mislim da je taj broj ipak dokaz da se lavina rekreativnog trčanja počela kotrljati.
Pogledom na ciljnu listu (uostalom nije neka tajna pa si poglejte na http://85.10.48.253/Sonda/Projects/Marathon/Images/1_kolo_13zimska_brdska_liga.pdf ) može se uočiti da su došli trkači čak i iz Jaske,Krapine a ne samo iz VŽ i ČK županije.
Kad ove podatke usporedimo sa sličnim utrkama u HR koje se paralelno održavaju (Lagvić,Japetić...) može se zaključiti da je masovnost rekreativnog trčanja u sjeverozapadnoj HR daleko ispred ostalih dijelova države. Pri tome nikako ne želim omalovažiti bilo koju od spomenutih utrka ili trud ljudi koji su uključeni u organizaciju istih, no broj učesnika s obzirom na broj stanovnika uvjerljivo je na "našoj" strani. Njima za utjehu ostaje činjenica da je kvaliteta na njihovoj strani.
A i marketinški su njihove utrke bolje popraćene tako da na njima sudjeluju i poznate zvijezde poput Lex Luthora ili Supermana :-) Svaka čast ... :-)
Potvrda više razine trkačke kulture u ovom dijelu države je i naša varaždinska Cross liga Drava (3.-11.mjesec) na kojoj također svakog četvrtka sudjeluje 80-90 trkača.
Nadam se da svi ovi gore izneseni podaci i slavne ličnosti koje sudjeluju ;-) nose naznaku da se slijedeće sezone u Hrvatskoj može očekivati porast broja trkača na svim utrkama barem za 30% !!!
E da... i ja sam jučer bežal na utrki. S obzirom da sam u nekoj srednjoj fazi baznih priprema nisam baš prejak na nogama, ali glupo mi je bilo ići a da trčim baš lagano.
Zato sam napravio plan da se kontoliram uz pulsmetar tako da do pola (5km) idem ispod anaerobnog praga, zatim slijedeća 2 možda i preko, pa onda nizbrdicu i ravninu od 7. do 8. kilometra jurim ko "po ravnom" pa bumo vidli kaj preostane za zadnja 2 kilometra uzbrdice. I bilo je tak da sam se potrudio i ta zadnja 2 kilometra i u cilj ušao u vremenu 1:01.20.
Malo me veseli to kaj sam utrku odradil po planu ali već pomalo sam sebi idem na živce s tim kalkulacijama i proračunima prije utrke. Kad se osvrnem na prošlu sezonu ispada da sam samo jednu utrku i to na cross ligi 5600m istrčao tak da sam se umalo srušio na ulasku u cilj. Naravno oborio sam osobni rekord.
Sve ostalo je neko kalkuliranje, čuvanje, strah da ne puknem i slično.
Zato već sad najavljujem (mislim sam sebi !!!) da ako bude sve u redu na slijedećem kolu Ivančice idem na punom gasu pa kak bude.
Eh da... i brdsku utrku Ivančica 2009. ove godine sam išao stvarno na maximumu. To je inače utrka koja se "vozi" istim putem ko ova zimska liga samo što je start još točno 3 km niže u samom centru Ivanca. I tada (u 6. mjesecu) sam išao ovu dionicu koja se trči na ligi za točno 57 minuta s tim da sam u nogama već imao 3 km uspona od Ivanca do Prigorca. Znači ili sam daleko od ondašnje forme ili stvarno previše kalkuliram !!!!
Bumo vidli...
U tome sam naravno uspio no pala su dva rekorda (vjerojatno još neki za koji ne znam) od kojih je jedan pomalo očekivani a drugi baš i ne ali je zato fascinantan.
S obzirom da je u odličnoj formi očekivano je bilo da moj brat nastavi s nizom obaranja vlastitih rekorda pa nije preveliko iznenađenje da je uspio na cilj stići tek za nešto više od jednog sata i popraviti svoj prošlosezonski rekord za više od 6 minuta.
Evo sad sam se sjetio i još jednog friškog rekordera koji me ugodno iznenadio kad je stigao na cilj brzo iza mene. To je moj (naš) klupski kolega Žec Barabaš koji je na cilj stigao u vremenu ....(idem pogledati i potražiti stare rezultate)... - 1:02:50 a do sada mu je najbolji rezultat bio 1:06:05 !
Svaka čast ... trče dečki ko da im je 20 :-)
No onaj drugi (u međuvremenu postao treći) rekord je zapravo pravi i gotovo nevjerojatan:
NA 1. KOLU 13. ZIMSKE BRDSKE LIGE IVANČICA 2009/2010 NA CILJ JE DOŠLO 87 TRKAČA !!
Možda je još neko strtao a nije došao na cilj ali da će se toliko trkača pojaviti nitko nije mogao ni slutiti. To je brojka kojoj bi se radovali organizatori velikog broja polumaratona i planinskih utrka u Hrvatskoj. Istina je da je broj trkača rastao iz godine u godinu ali npr. prošle godine je na prvom kolu iste lige bilo 55 trkača a na bilo kojem od 7. kola je bilo sveukupno 97 učesnika.
Vjerojatno je i relativno povoljno vrijeme dalo svoj doprinos ovakvom odazivu, ali mislim da je taj broj ipak dokaz da se lavina rekreativnog trčanja počela kotrljati.
Pogledom na ciljnu listu (uostalom nije neka tajna pa si poglejte na http://85.10.48.253/Sonda/Projects/Marathon/Images/1_kolo_13zimska_brdska_liga.pdf ) može se uočiti da su došli trkači čak i iz Jaske,Krapine a ne samo iz VŽ i ČK županije.
Kad ove podatke usporedimo sa sličnim utrkama u HR koje se paralelno održavaju (Lagvić,Japetić...) može se zaključiti da je masovnost rekreativnog trčanja u sjeverozapadnoj HR daleko ispred ostalih dijelova države. Pri tome nikako ne želim omalovažiti bilo koju od spomenutih utrka ili trud ljudi koji su uključeni u organizaciju istih, no broj učesnika s obzirom na broj stanovnika uvjerljivo je na "našoj" strani. Njima za utjehu ostaje činjenica da je kvaliteta na njihovoj strani.
A i marketinški su njihove utrke bolje popraćene tako da na njima sudjeluju i poznate zvijezde poput Lex Luthora ili Supermana :-) Svaka čast ... :-)
Potvrda više razine trkačke kulture u ovom dijelu države je i naša varaždinska Cross liga Drava (3.-11.mjesec) na kojoj također svakog četvrtka sudjeluje 80-90 trkača.
Nadam se da svi ovi gore izneseni podaci i slavne ličnosti koje sudjeluju ;-) nose naznaku da se slijedeće sezone u Hrvatskoj može očekivati porast broja trkača na svim utrkama barem za 30% !!!
E da... i ja sam jučer bežal na utrki. S obzirom da sam u nekoj srednjoj fazi baznih priprema nisam baš prejak na nogama, ali glupo mi je bilo ići a da trčim baš lagano.
Zato sam napravio plan da se kontoliram uz pulsmetar tako da do pola (5km) idem ispod anaerobnog praga, zatim slijedeća 2 možda i preko, pa onda nizbrdicu i ravninu od 7. do 8. kilometra jurim ko "po ravnom" pa bumo vidli kaj preostane za zadnja 2 kilometra uzbrdice. I bilo je tak da sam se potrudio i ta zadnja 2 kilometra i u cilj ušao u vremenu 1:01.20.
Malo me veseli to kaj sam utrku odradil po planu ali već pomalo sam sebi idem na živce s tim kalkulacijama i proračunima prije utrke. Kad se osvrnem na prošlu sezonu ispada da sam samo jednu utrku i to na cross ligi 5600m istrčao tak da sam se umalo srušio na ulasku u cilj. Naravno oborio sam osobni rekord.
Sve ostalo je neko kalkuliranje, čuvanje, strah da ne puknem i slično.
Zato već sad najavljujem (mislim sam sebi !!!) da ako bude sve u redu na slijedećem kolu Ivančice idem na punom gasu pa kak bude.
Eh da... i brdsku utrku Ivančica 2009. ove godine sam išao stvarno na maximumu. To je inače utrka koja se "vozi" istim putem ko ova zimska liga samo što je start još točno 3 km niže u samom centru Ivanca. I tada (u 6. mjesecu) sam išao ovu dionicu koja se trči na ligi za točno 57 minuta s tim da sam u nogama već imao 3 km uspona od Ivanca do Prigorca. Znači ili sam daleko od ondašnje forme ili stvarno previše kalkuliram !!!!
Bumo vidli...
subota, 28. studenoga 2009.
Majice,majice... jeftine majice...jeftino dam samo ...
Posljednjih dana u modi maratonaca blogera su trkače i slične sportske majice. Jedino što mogu prokomentirati je da i u ovom slučaju kao i obično u ovom nepravednom svijetu vlada velika "nepravda". Dok neko ima i previše i u njima se doslovno guši netko drugi i ono malo što ima mora vratiti nekome kome je još potrebnija nego njemu :-)
Nadam se da će se taj skromni maratonac uspijeti nekako opremiti kako bi mogao normalno trenirati :-)
Ja sam se srećom dobro opremio tak da morem trenirati "kak bog zapoveda".
Sutra idem i malo na Ivan(š)čicu i to ne planinariti nego ..... trčati.
Jeeeeeee.....
I to ne samo ja nek i još puno drugih trkača željnih nedjeljnog ranojutarnjeg trkačkog uzbuđenja. Naime počinje zimska brdska liga Ivančica koja se održava od sutra pa svake druge nedjelje do kraja 2. mjeseca slijedeće godine.
A start je "rano" ujutro u 8 sati !!
Valjda tako rani start ima neke svoje čari ali ja ih još nisam spoznao jer sutra po prvi put startam na toj utrci :-)
Vjerojatno je posebno zanimljivo kad padne pola metra snijega i temperatura bude -10 ali mislim da se utrka ne odgađa ni u takvim uvjetima.
A sad spat i dizanje vjutro u pol sedam vur ;-)
Nadam se da će se taj skromni maratonac uspijeti nekako opremiti kako bi mogao normalno trenirati :-)
Ja sam se srećom dobro opremio tak da morem trenirati "kak bog zapoveda".
Sutra idem i malo na Ivan(š)čicu i to ne planinariti nego ..... trčati.
Jeeeeeee.....
I to ne samo ja nek i još puno drugih trkača željnih nedjeljnog ranojutarnjeg trkačkog uzbuđenja. Naime počinje zimska brdska liga Ivančica koja se održava od sutra pa svake druge nedjelje do kraja 2. mjeseca slijedeće godine.
A start je "rano" ujutro u 8 sati !!
Valjda tako rani start ima neke svoje čari ali ja ih još nisam spoznao jer sutra po prvi put startam na toj utrci :-)
Vjerojatno je posebno zanimljivo kad padne pola metra snijega i temperatura bude -10 ali mislim da se utrka ne odgađa ni u takvim uvjetima.
A sad spat i dizanje vjutro u pol sedam vur ;-)
nedjelja, 15. studenoga 2009.
Odlična kupnja i vrlo dobar polumaraton
Pošto sam počeo s prvim baznim pripremama u svojoj trkačkoj povijesti morao sam nabaviti i prikladnu odjeću za zimske uvjete. Imao sam već spremnu narudžbu za internet kupnju ali sam slučajno saznao za veliku akciju trkačke opreme u Nike tvorničkom dućanu u Roses Outletu u Sv. Križu. Išao i kupio svašta po nevjerojatnim cijenama:
NIKE PEGASUS 25 patike 279 Kn (normalna cijena 850 Kn)
Majice dry fit s kratkim rukavima 39 Kn (229 Kn)
Majice dry fit s dugim rukavima 133 Kn (450)
Jakna za trčanje 360 Kn (850 Kn)
Tajice duge 129 Kn (350)
... i još par sitnica za civilnu upotrebu.
Sveukupno super povoljna kupnja :-)
Na žalost ponovo je zatoplilo pa nisam imao priliku isprobati kupljenu robu :-)
I tako pod adrenalinskim naletom zbog povoljne kupnje došao mi je i današnji Starek polumaraton. S obzirom da sam imao 16 dana potpune pauze (ali potpune !!!) nisam znao što mogu očekivati i kako trčati, pogotovo što sam već počeo s baznim pripremama (mojim prvim u povijesti) pa je i tu okolnost nekako trebalo ukalupiti u utrku.Jedina "znanstvena" činjenica koju sam znao je iz knjige J.Gallowaya da se sa netreniranjem dva tjedna gubi oko 35% trkačkog kapaciteta.
Prvotna zamisao je bila da to odradim kao trening dužine s malo jačim tempom 4:45-5:00/km, ali konzultacije s iskusnijim trkačima donijele su prvu promijenu plana - 4:30/km.
Ali kako se utrka približavala i kroz treninga koje sam odrađivao sve lakše u odnosu na "tromi" početak počeo mi se i rezultat 1:30 činiti mogućim.
Na to sam nadovezao činjenicu da mi je drugi najbolji rezultat 1:27 (VŽ 2008) a treći 1:33 (Radenci 2009) pa bi s nekim rezultatom oko 1:30 prepolovio ili barem smanjio taj raspon. Pred utrku su moji suputnici iz auta (brat i P. Vlahek) također odlučili ganjati taj rezultat i tako je definitivno pala odluka da idem tempom 4:15-4:20/km pa što bude.
I bi tako.... prvi, drugi, treći, 4.,5.,6.,7.,8.,9.....dvadeseti kilometar.
Uspio sam praktično od početka do kraja držati konstantan tempo iako mi se u početku činilo da će to biti teško. Ali nekako je išlo iz km u km no osjećao sam da nemam snage da pojačam. Posljednji kilometar sam nešto malo pojačao i na kraju došao u cilj sa 1:30:13 (moje neslužbeno vrijeme, službeno još nisam našao).
U cilj sam ušao umoran ali daleko od neke velike isprcpljenosti ali svejedno mislim da sam izvukao 99% od maksimuma. Iako tko zna šta bi bilo da sam malo pojačao u drugom dijelu, možda 1:29 a možda i 1:33 :-)
Vjerojatno ovo drugo jer sam već od 7. kilometra bio na pulsu 175 što je poprilično puno s obzirom na isti na sličnim brzinama od prije 2 mjeseca.
Prolazi na svaka 2 km:
0-2 8:27
2-4 8:35
4-6 8:41
6-8 8:34
8-10 8:33
10-12 8:36
12-14 8:35
14-16 8:30
16-18 8:32
18-20 8:37
-21,1 4:31
Najkraće rečeno... VRLO ZADOVOLJAN.
Slijedi malo odmora i u najvjerojatnije već u utorak u nove radne pobijede jer:
U RADU JE SPAS !!
TKO RADI NE BOJI SE GLADI !!
TKO TRČI BRŽI JE OD SVINJSKE GRIPE !! :-)
srijeda, 4. studenoga 2009.
Grah s kobasicama u Nevijorku
Vrijeme je konačno postalo loše (daaaa baš tak mislim jer mi je dosta bilo toplog vremena) ali posljednjih dana je i preloše tak da sam jučer po prvi put moral trening napraviti na traki u svom "sportskom centru" na tavanu. Cijelu ovu godinu uspio sam sve treninge napraviti vani jer sam uvijek pratil prognozu i prilagođavao "izlaske" prema vremenskoj situaciji i prognozi. Naravno da to ne bi bilo moguće da nisam poslovno neovisan, tj. mogu si organizirati dan kako meni odgovoara ;-)
I danas je bilo poprilično kišno i uspio sam pronaći jednu kišnu rupu i otrčati 13km po Dravskom kanalu. Nakon gotovo mjesec dana trčao sam na najpoznatijoj varaždinskoj trening stazi i ostao zatečen koliko se stanje promijenilo. A najveća je promjena bila to što nije osim mene nitko trčao :-(
Nekako "slutim" da bi razlog moglo biti to kaj sam trčal radnim danom malo poslije podneva i još je k tome bilo i prilično hladno :-)
Inače kad sam krenuo s treninzima prošli tjedan imao sam osjećaj da nastavljam od 43. kilometra zagrebačkog maratona. Noge su bile teške i imal sam zatezanje u ložama kaj da sam dva tjedna bil u teretani a ne na odmoru. Ali kak sam prolazil kroz kilometre tak se stanje polako normaliziralo i sad je sve kak treba biti.
U nedjelju sam i ja gledal Nevijork maraton i baš je bilo dobro. Čak sam i trening prilagodil tak da između ostalog (obiteljske obaveze) uspijem pogledati prijenos na internetu. Nisam baš neki poznavaoc svih tih zvijezda koje tam trče pa nebrem baš prokomentirati događanja s pozicije stručnog komentatora a pošto nije bilo nijednog našeg trkača među najboljima ni s pozicije trkačkog navijača iz "Karlovačko kornera". Ali nekak mi se čini da je taj maraton u sportskom smislu utrka za nekih 1-2% prijavljenih dok ostali tam idu i trče zbog turističko-avanturističke sportske atrakcije.
I baš se pitam da li su svi dobili grah s kobasicama kak se može dobiti kod nas npr. u Vrbovcu ili Dugom Selu ??
Daj zamisli da je startnina na nekom našem (polu)maratonu 500-1000Kn ko na tim najvećim maratonima kaj bi sve za to dobili :-) Maserke Ukrajinke bi bile samo uvod pred utrku, a poslije bi se svi gutili u špagetima,grahu,kobasicama,pivama itd.
A na kraju bi organizator najbolje u kategoriji doma s taxijem pošiljal :-)
Problem bi jedino mogel biti s najboljima ako imaju pravo na taxi i u ukupnom poretku i u kategoriji. Kaj onda napraviti, koji taxi uzeti....
E vidiš... zato se isplati trenirati... da jednog dana moreš birati s kojim taxijem da ideš doma s utrke...
I onda sam se zbudil.... :-)
I danas je bilo poprilično kišno i uspio sam pronaći jednu kišnu rupu i otrčati 13km po Dravskom kanalu. Nakon gotovo mjesec dana trčao sam na najpoznatijoj varaždinskoj trening stazi i ostao zatečen koliko se stanje promijenilo. A najveća je promjena bila to što nije osim mene nitko trčao :-(
Nekako "slutim" da bi razlog moglo biti to kaj sam trčal radnim danom malo poslije podneva i još je k tome bilo i prilično hladno :-)
Inače kad sam krenuo s treninzima prošli tjedan imao sam osjećaj da nastavljam od 43. kilometra zagrebačkog maratona. Noge su bile teške i imal sam zatezanje u ložama kaj da sam dva tjedna bil u teretani a ne na odmoru. Ali kak sam prolazil kroz kilometre tak se stanje polako normaliziralo i sad je sve kak treba biti.
U nedjelju sam i ja gledal Nevijork maraton i baš je bilo dobro. Čak sam i trening prilagodil tak da između ostalog (obiteljske obaveze) uspijem pogledati prijenos na internetu. Nisam baš neki poznavaoc svih tih zvijezda koje tam trče pa nebrem baš prokomentirati događanja s pozicije stručnog komentatora a pošto nije bilo nijednog našeg trkača među najboljima ni s pozicije trkačkog navijača iz "Karlovačko kornera". Ali nekak mi se čini da je taj maraton u sportskom smislu utrka za nekih 1-2% prijavljenih dok ostali tam idu i trče zbog turističko-avanturističke sportske atrakcije.
I baš se pitam da li su svi dobili grah s kobasicama kak se može dobiti kod nas npr. u Vrbovcu ili Dugom Selu ??
Daj zamisli da je startnina na nekom našem (polu)maratonu 500-1000Kn ko na tim najvećim maratonima kaj bi sve za to dobili :-) Maserke Ukrajinke bi bile samo uvod pred utrku, a poslije bi se svi gutili u špagetima,grahu,kobasicama,pivama itd.
A na kraju bi organizator najbolje u kategoriji doma s taxijem pošiljal :-)
Problem bi jedino mogel biti s najboljima ako imaju pravo na taxi i u ukupnom poretku i u kategoriji. Kaj onda napraviti, koji taxi uzeti....
E vidiš... zato se isplati trenirati... da jednog dana moreš birati s kojim taxijem da ideš doma s utrke...
I onda sam se zbudil.... :-)
utorak, 27. listopada 2009.
Sezona 2010 je počela
Danas sam, 16 dana nakon ZG maratona prvi puta potrčao :-)
Stvarno sam se ovih nešto više od 2 tjedna dobro odmorio, bilo mi je tak dobro da mi uopće nije falilo trčanje.
U tom razdoblju išao sam samo jednom na plivanje i jednom sam 35 minuta tjerao polako sobni bicikl. Međutim ipak nije bilo sve tak divno...
Naime isto kak i za vrijeme kratkog ljetnog odmora ponovo su me "uhvatila" leđa samo što sam ovaj puta to na vrijeme primjetio i znao što treba činiti. Nakon jednog dana potpunog mirovanja već je bilo puno bolje tak da nije ispalo jako alarmantno.
Nakon tog "događaja" konačno sam odlučio kupiti pravu ergonomsku stolicu jer svi moji problemi s donjim dijelom leđa potiču od min. desetak sati dnevno sjedenja pred računalom. I to naravno na "stolici na akciji iz Lesnine" i u nepravilnom položaju.
A kad sam prvi puta sjeo u tu novu ergonomsku stolicu (a skupaaaaaaa) odmah sam shvatio kako sam bio glup svih ovih godina i da sam si "ranio" kralježnicu zbog "uštede" od par tisuća kuna.
I tak sam eliminirao jedan od uzroka bolovanja koje mi ugrožava trčanje. Ono drugo (stara povreda) se ponovo pojavilo u vidu laganog zatezanja u ovo vrijeme odmaranja, a sve nakon što je mjesec dana sve bilo idealno.
Ali kad vidim,čitam i čujem kakve sve drugi trkači imaju probleme onda ne smijem cendrati.
Uostalom nije ozbiljno trčanje baš tak lako pa da bude bez povrede.
Ma da ne cendram više... sve je dobro, spreman sam za nove akcije, natočio sam gorivo i danas upalio motore.
Do kraja ove godine trčim samo lagano aerobno i nadam se do nove godine doći na razinu od 100-110 km tjedno u tjednima kad ne "odmaram" što bi bila dobra podloga za nastavak i uvođenje jačeg intenziteta početkom 2010. godine.
Od utrka ću vjerojatno 15.11. ići na Starek polumaraton s tim da ne znam kak budem trčal. Možda samo kao dužinu a možda i na maksimumu (a kaj i koliko je to ??) a možda i kao neki mix.
Po svemu sudeći glavni događaj u prvom dijelu 2010. godine će biti maraton u Trevisu 14.03.2010. i vjerojatno će pripreme biti usmjerene prema tom datumu.
Ali još je to daleko, najvažnije je da i dalje uspijem trčati bez neke veće povrede a utrka ima koliko hoću. Ako ne uspijem zaspati u Trevisu idem na polumaraton pa za 2 tjedna nekam drugam na maraton :-)
Pa onda opet i valjda budem jedanput uspio zaspati pred maraton u 2010. godini :-)
Stvarno sam se ovih nešto više od 2 tjedna dobro odmorio, bilo mi je tak dobro da mi uopće nije falilo trčanje.
U tom razdoblju išao sam samo jednom na plivanje i jednom sam 35 minuta tjerao polako sobni bicikl. Međutim ipak nije bilo sve tak divno...
Naime isto kak i za vrijeme kratkog ljetnog odmora ponovo su me "uhvatila" leđa samo što sam ovaj puta to na vrijeme primjetio i znao što treba činiti. Nakon jednog dana potpunog mirovanja već je bilo puno bolje tak da nije ispalo jako alarmantno.
Nakon tog "događaja" konačno sam odlučio kupiti pravu ergonomsku stolicu jer svi moji problemi s donjim dijelom leđa potiču od min. desetak sati dnevno sjedenja pred računalom. I to naravno na "stolici na akciji iz Lesnine" i u nepravilnom položaju.
A kad sam prvi puta sjeo u tu novu ergonomsku stolicu (a skupaaaaaaa) odmah sam shvatio kako sam bio glup svih ovih godina i da sam si "ranio" kralježnicu zbog "uštede" od par tisuća kuna.
I tak sam eliminirao jedan od uzroka bolovanja koje mi ugrožava trčanje. Ono drugo (stara povreda) se ponovo pojavilo u vidu laganog zatezanja u ovo vrijeme odmaranja, a sve nakon što je mjesec dana sve bilo idealno.
Ali kad vidim,čitam i čujem kakve sve drugi trkači imaju probleme onda ne smijem cendrati.
Uostalom nije ozbiljno trčanje baš tak lako pa da bude bez povrede.
Ma da ne cendram više... sve je dobro, spreman sam za nove akcije, natočio sam gorivo i danas upalio motore.
Do kraja ove godine trčim samo lagano aerobno i nadam se do nove godine doći na razinu od 100-110 km tjedno u tjednima kad ne "odmaram" što bi bila dobra podloga za nastavak i uvođenje jačeg intenziteta početkom 2010. godine.
Od utrka ću vjerojatno 15.11. ići na Starek polumaraton s tim da ne znam kak budem trčal. Možda samo kao dužinu a možda i na maksimumu (a kaj i koliko je to ??) a možda i kao neki mix.
Po svemu sudeći glavni događaj u prvom dijelu 2010. godine će biti maraton u Trevisu 14.03.2010. i vjerojatno će pripreme biti usmjerene prema tom datumu.
Ali još je to daleko, najvažnije je da i dalje uspijem trčati bez neke veće povrede a utrka ima koliko hoću. Ako ne uspijem zaspati u Trevisu idem na polumaraton pa za 2 tjedna nekam drugam na maraton :-)
Pa onda opet i valjda budem jedanput uspio zaspati pred maraton u 2010. godini :-)
nedjelja, 18. listopada 2009.
Jen tjedan posle ...
Prešel je jedan tjedan od vatrenog krštenja i dojmovi su se slegli...ali ništa se nije promijenilo u ocjeni i procjeni maratona i sezone.
Inače se striktno držim odluke da sam na godišnjem kaj se tiče trčanja iako se zapravo sam sa sobom borim za i protiv te odluke.
Posljedice za noge nakon maratona su bile neočekivano povoljne, naime u ponedjeljak i utorak imao sam samo lagane bolove u kvadricepsima koji su bili barem 70% manji nego nakon VŽ polumaratona. Zato me već u srijedu počela obuzimati "luda" zamisao da pripreme za slijedeću sezonu počnem laganim polumaratonom u Ljubljani slijedeće nedjelje, ali nekako sam ipak u svim tim razmišljanjima uspio aktivirati razum i odoljeti napadima ludih zamisli :-)
Nadam se da ću ostati tako nepokolebljiv i dosljedan i slijedeći tjedan i tako napraviti tih 14 dana potpune pauze u koje ću ubaciti 2-3 plivanja (jedno obavljeno) i dvije lagane vožnje na sobnom biciklu od po 30-ak minuta tak da ne propadnem baš potpuno.
Nakon ta 2 tjedna slijedi desetak dana uvoda u novu sezonu i onda konačno prave zimske pripreme koje još nisam nikada imao a koje mi definitivno najviše nedostaju. Baš se veselim tim dugim laganim trčanjima...
Kak sam i napisal gore na kraju sam i više nego zadovoljan sa kratkom sezonom u kojoj sam pokušao napraviti neki optimum između kratkog vremena za pripreme, straha od povratka povrede čije sam posljedice osjećao sve do pred mjesec dana i želja koje su bile (pre)velike, ali ipak ne toliko nerealne. Kako je vrijeme odmicalo sve više sam shvaćao da je bitno da održim kontinuitet treninga bez ozljede a najveći neprijatelj tom planu su bile utrke tako da sam ih reducirao na najmanju mjeru.
Jedna od novosti koju planiram uvesti u trening je da ću više treninga raditi u društvu za razliku od sada kad sam uglavnom sve išao sam. Naime u klubu ima još zainteresiranih za zajedničke zimske treninge pa se nadam da ćemo nekak uskladiti vrijeme i obaveze da uspijemo barem 2 puta tjedno neka duža trčanja raditi zajedno.
Za završetak ove sezone ostaje mi samo praćenje i virtualno navijanje za nekoliko trkača prijatelja koji slijedeću nedjelju trče maraton u Ljubljani. Nadam se da će uspijeti u nastojanju da konačno uspiju u onom što definitivno mogu samo nikak da im se poslože kockice.
Inače se striktno držim odluke da sam na godišnjem kaj se tiče trčanja iako se zapravo sam sa sobom borim za i protiv te odluke.
Posljedice za noge nakon maratona su bile neočekivano povoljne, naime u ponedjeljak i utorak imao sam samo lagane bolove u kvadricepsima koji su bili barem 70% manji nego nakon VŽ polumaratona. Zato me već u srijedu počela obuzimati "luda" zamisao da pripreme za slijedeću sezonu počnem laganim polumaratonom u Ljubljani slijedeće nedjelje, ali nekako sam ipak u svim tim razmišljanjima uspio aktivirati razum i odoljeti napadima ludih zamisli :-)
Nadam se da ću ostati tako nepokolebljiv i dosljedan i slijedeći tjedan i tako napraviti tih 14 dana potpune pauze u koje ću ubaciti 2-3 plivanja (jedno obavljeno) i dvije lagane vožnje na sobnom biciklu od po 30-ak minuta tak da ne propadnem baš potpuno.
Nakon ta 2 tjedna slijedi desetak dana uvoda u novu sezonu i onda konačno prave zimske pripreme koje još nisam nikada imao a koje mi definitivno najviše nedostaju. Baš se veselim tim dugim laganim trčanjima...
Kak sam i napisal gore na kraju sam i više nego zadovoljan sa kratkom sezonom u kojoj sam pokušao napraviti neki optimum između kratkog vremena za pripreme, straha od povratka povrede čije sam posljedice osjećao sve do pred mjesec dana i želja koje su bile (pre)velike, ali ipak ne toliko nerealne. Kako je vrijeme odmicalo sve više sam shvaćao da je bitno da održim kontinuitet treninga bez ozljede a najveći neprijatelj tom planu su bile utrke tako da sam ih reducirao na najmanju mjeru.
Jedna od novosti koju planiram uvesti u trening je da ću više treninga raditi u društvu za razliku od sada kad sam uglavnom sve išao sam. Naime u klubu ima još zainteresiranih za zajedničke zimske treninge pa se nadam da ćemo nekak uskladiti vrijeme i obaveze da uspijemo barem 2 puta tjedno neka duža trčanja raditi zajedno.
Za završetak ove sezone ostaje mi samo praćenje i virtualno navijanje za nekoliko trkača prijatelja koji slijedeću nedjelju trče maraton u Ljubljani. Nadam se da će uspijeti u nastojanju da konačno uspiju u onom što definitivno mogu samo nikak da im se poslože kockice.
nedjelja, 11. listopada 2009.
ZG maraton
Nadam se da ću s P.Vlahekom (autor fotografija) naknadno uspijeti dogovoriti autorizaciju autorskih prava sa jednom pivicom :-)
Evo kak je to bilo..
KAD TI JE PRVI MARATON onda dva dana prije ideš uređivati travnjak jer slijedi kiša pa da ju pretekneš.
A pošto ja imam problema s leđima sve poslove kad se treba sagnuti ja radim radije u čučnju. A moj travnjak oko kuće je oko 1800m2 pa je to bilo XXX čučnjeva.
I onda se u subotu ujutro probudiš i prilikom ustajanja iz kreveta shvatiš da imaš upalu kvadricepsa i zatezanje u preponama :-(
KAD TI JE PRVI MARATAON onda si za dan prije ostaviš milijun kompjuterskih i papirnatih poslova tak da izbjegneš razmišljati o maratonu. I sjediš za radnim stolom i kompjuterom do 11 navečer usput gledajući na TV utakmice i živcirajući se. Ali bitno da se ne razmišlja o maratonu :-)
Pa onda u 11:30 legneš u krevet misleći da buš zaspal ko beba... ali... ipak u mojoj svijesti i podsvjesti leži sutrašnji prvi maraton.
I prolaze minute, sati a san ni od kuda. Ja nervozan supruga jadna u suzama ne zna kako da mi pomogne. Pa se vraćam u drugu sobu pred TV misleći da će me to uspavati, pa hodam po kući i naričem i psujem, pa opet pred TV, pa tješim ženu (velika joj hvala jer je imala razumijevanja za moj prvi maraton !!) pa ona mene, i u 3:45 palim kompjuter da vidim sta kazu za trčanje maratona nakon neprospavane noći.
I iznenadim se jer su mnogi to doživjeli i kazu da nisu imali prevelikih problema.
U 4:15 ponovo liježem u krevet i valjda me to saznanje smirilo i konačno zaspim ali samo do 5:30.
I šta je tu je ... idemo.
Pokupim Žeca i Hanzu (koji je valjda u čast mog prvog maratona obrijal bradicu nakon više od 20 godina :-) ) i idemo.
Adrenalin me drži, kiša pada, svi mi preporučuju lagani maraton, ali pošto i Galloway u svojoj knjiži kaže da je najbolje rezultate postizao nakon loših prethodnih noći (to mi je brat rekao) odlučujem da krenem 4:30/km sve tamo do 30.km a onda ćemo vidjeti.
Tu sam napravio jedinu malo veću grešku koja me koštala par minuta na kraju. Jer u svim opisima istrčanog maratona nakon loših i neprospavanih noći niko nije rekao da je to izveo u svom prvom maratonu.
A trebao sam biti ipak malo oprezniji i krenuti još sporije i sigurno bih koju minutu bio na kraju brži. Ali moram si oprostiti jer to je bio ipak moj prvi maraton.
Tempo sam jako dobro držao ali već u samom startu nije bilo baš sve po redu. Puls je na tom tempu bio odmah na 160 a na onim tempo treninzima od 10km je rastao od 157-161 ali na brzini 4:15.
Imao sam saznanja da prvih par kilometara puls može biti povećan zbog adrenalina, uzbuđenja, itd. Međutim ja sam izvanredno točno držao tempo 4:30/km i puls se zabetonirao na 162-163 što je malo ispod anaerobnog praga. Ali nisam to smatrao problematičnim (a trebao sam, ali ipak je to moj prvi maraton) i sve do otprilike 26.km sve je bila pjesma, prolaz na polumaratonu malo ispod 1:35, puls 162-166, disanje lagano i bez problema. Međutim u tim trenucima počinjem osjećati noge i kilometri postaju sve sporiji. Ne dramatično ali u prosjeku svaki km za 4-5 sekundi. Brzo kalkuliram...prolaz na polumaratonu sam išao 9 minuta sporije nego na polumaratonu u Varaždinu a već par kilometara nakon poslije toga noge postaju jako teške što je u normalnim okolnostima sigurno nemoguće. Znači posljedice neprospavane noći prerano su došle na vidjelo :-(
Tada sam se sjetio Sašinih riječi (iskusni maratonac osjeti da kad treba smanjiti tempo- hvala Saša) i odlučim i ja biti iskusan maratonac :-)
U prijevodu..spašavaj Gorane glavu, tj. nemoj se boriti protiv sebe nego se pomiri sa sudbinom i na što bezbolnije privedi utrku kraju. Tamo negdje na 30.-32. kilometru još mi se činio rezultat od 3:15 dostižnim ali uskoro vidim da je i to nemoguća misija. Tempo i dalje pada, puls i dalje 163-165 a noge naravno sve teže. A disanje sukladno pulsu bez problema ali kaj mogu kad se trči na nogama a ne na nosu :-(
Par stotina metara prije prolaska kroz trg oko 6km prije kraja jedini puta me uhvatila mala kratka psihička kriza i čak mi je onak brzinom munje prostrujalo "a da odustanem ?".
Ali odmah sam sebi uzvraćam:"kaj to govoriš, pa završil buš taj maraton makar i hodajući tih zadnjih 6km !"
A tamo negdje od 33.km na dalje kroz misli mi je prolazilo upozorenje koje sam čuo od mnogih iskusnih maratonaca: "maraton do 35.km je jedna trka a poslije neka sasvim nova".
I tak sam onak ko u kriminalističkim filmovima očekival da iza nekog zavoja pred mene iskoči onaj famozni maratonski zid :-)
Noge su mi jako teške a pošto mi je prvi maraton ja ne znam je li to predvorje tog zida ili još uvjek normalna maratonska situacija. Prolaskom kroz trg shvaćam da ako istrčim bez stajanja čak i sa još dodatnim malim padom u tempu tih 5,5 km imam rezultat ispod 3:20 što mi je izgledao kao san u tom trenutku.
Prošao je i taj 35. pa i 36.km ali zida srećom još nema :-) Onda mi pada na pamet upozorenje našeg varaždinskog vremešnog veterana V.Pappa da pravi maraton počinje tamo iza 37.km pa se još uvijek bojim tog zida. Jer meni je sve teže i teže ali to je kontinuirano bez nekog naglog pogoršanja tak da sam siguran da se još ne sudaram s tim zidom. između 37. i 38. km tempo mi je pao već na 5:50 tu negdje me prelazi Mile Šikman i mislim si:" ajde da ga probam pratiti pa da malo dignem tempo". I čini mi se da je tako ali vraga - tempo je dodatno pao na 6:05/km i ne smijem više pasti ako želim završiti ispod 3:20. Na okretu iza 39.km vidim da mi se brat približio na nekih 100m i da trči puno lakše nego ja. Ta činjenica me strašno motivirala, ali ne zato da me ne sustigne jer sam znao da će me ubrzo prijeći. Nego sam se naprosto toliko razveselilo jer je bilo očito da će Mario u svom trećem maratonu (svi ove godine od kojih su prva dva bila prilično bolna) napraviti izvanredan rezultat. Naravno da je projurio kraj mene već nakon 500m i nastavio lagano i brzo. U tim trenucima postao sam siguran da ipak neću imati bliski susret sa maratonskim zidom i adrenalin zbog približavanja cilju je učinio svoje pa sam opet tempo spustio ispod 6:00 između 39. i 41.km.
A onda nakon 41.km odlučio sam dati i zadnji atom snage da i slučajno ne izmakne 3:20. Uspio sam proći proći tih 1200m za 6:07 (5:06/km) i završiti sa službeno objavljenim vremenom 3:18:51.
A kad sam prelaskom preko ciljnog tepiha čuo posljednje pi-pi imao sam osjećaj da sam svjetski prvak ! :-) Ulaskom u cilj naglo sam stao i počelo mi se vrtjeti ali brzo sam to doveo u red ležeći s podignutim nogama. Zanimljivo je da sam usprkos dramatičnom padu u drugom dijelu (1:35 - 1:44) prešao oko 7-8 trkača dok su mene prošla samo 3 trkača i 1. trkačica što je dokaz (ono što svi znamo) da velika većina trkača jako precijenjuje svoje mogućnosti na utrci.
Kaj reći poslije svega...kad nakon svega gore opisanog završiš svoj prvi maraton na 48. mjestu (među muškima) od 240 na startu možeš li i pomisliti na nezadovoljstvo :-)
Organizacja utrke po meni fantastična: nije bilo prevelikih ispada vozača (ja sam čuo samo 2 trubljenja), okrijepa odlična i raznovrsna, među poklonima za 150 Kn čak i trkače majice, trkača i trkačica u odnosu na lani barem za 20% više što je dokaz da trčanje u Hrvatskoj usprkos svađama na forumu utrke.net :-) ide velikim koracima naprijed.
I ponovo za kraj moram spomenuti svog brata koji je poboljšao svoj PB za 22,5 minuta, fenomenalnu M.Bezek (3:12:45) koju sam pratio više od pola trke, sjajnu ekipu iz TK Međimurje koja je donijela pravo osvježenje u trkačku zajednicu kako rezultatima tako druženjem na ekipnoj osnovi što npr. najviše fali nama iz TK Marathon95.
I pokazali da se i u relativno kratkom vremenu može drastično napredovati s rezultatima ukoliko se radi stručno,pravilno i kontinuirano.
A za kraj još jednom se zahvaljujem Saši A. na upozorenjima jer mislim da su baš njegova bila ta kap koja je prelila čašu da se na maraton, a pogotovo prvi, treba gledati na sasvim drugi način nego što sam do tada ja gledao i zamišljao.
I ono što je napisao u komentaru prethodnog posta: svi oni proračuni i race prediktori služe samo za one koji su pretrčali barem 10 svakih tih utrka. Mene su danas dobili trkači koje sam ja prije 3 tjedna na PM u Varaždinu dobio za 5-6 minuta. I čak da nisam imao dodatne poteškoće pred utrku mislim da ih ne bi mogao dobiti danas jer oni imaju bar nekoliko maratona iza sebe a meni je bio PRVI.
Ali koji se pamti ;-)
ANEGDOTA ZA KRAJ:
Išli smo Hanza, Žec i ja na utrku mojim autom i ja vozim čak i na povratku makar me Hanžek upozorava da mi mozak sigurno ne radi najbolje zbog iscrpljenosti. I dolazimo na naplatene kućice na Sv. Helenu.
Pošto ja već godinama imam ENC uređaj automatski idem na traku za ENC pa sam tako "išao" i sada. Dolazimo pred rampu i ja vadim daljski za moja garažna vrata i tiskam gumbić želeći da mi se rampa na autoputu otvori. Nakon što sam primijetio kaj radim naravno smijeh u autu. Ali priči nije kraj... uzimam ENC uređaj ali ni on ne podiže rampu i shvatim da sam ušao u traku koja je za cash a ne za ENC.
Tad predsjednik Hanza sa konzilijem zaključi da ja nisam baš sposoban za upravljanje autom i ja mu drage volje prepuštam "kormilo" do Varaždina :-)
Gotovo je gotovo....
Zbog izvanrednih okolnosti moram reći da sam JAKO ZADOVOLJAN !!
Prvi maraton - 3:18:50 bez hodanja, bez zida, sa spavanjem od samo jedan sat (4:30-5:30) noć uoči maratona.
Prvi dio 1:35 i onda na 26. km slijedi usporavanje od 5 sec po svakom kilometru jer noge postaju sve teže.
Samo još moram spomenuti izvanrednu utrku mog brata koji je otrčao taktički fenomenalno i poboljšao svoj rekord za gotovo 20 minuta, pretekao me u finišu i bio na kraju brži od mene za više od minutu.
I nas dvojica smo bili najbrži maratonci iz Varaždinske županije na utrci :-)
Opširnije kad se naspavam i odmorim....
Prvi maraton - 3:18:50 bez hodanja, bez zida, sa spavanjem od samo jedan sat (4:30-5:30) noć uoči maratona.
Prvi dio 1:35 i onda na 26. km slijedi usporavanje od 5 sec po svakom kilometru jer noge postaju sve teže.
Samo još moram spomenuti izvanrednu utrku mog brata koji je otrčao taktički fenomenalno i poboljšao svoj rekord za gotovo 20 minuta, pretekao me u finišu i bio na kraju brži od mene za više od minutu.
I nas dvojica smo bili najbrži maratonci iz Varaždinske županije na utrci :-)
Opširnije kad se naspavam i odmorim....
srijeda, 7. listopada 2009.
Kaj je tu je ....
...ili kak bi rekao kolega maratonac pisac (možda čak i dramaturg :-) ).... "to ti je što ti je" :)
Dakle kaj se napravilo se napravilo... prvi maraton je pred vratima.
Posljednjih 7 dana dobio sam mnogo savjeta kako i na koji način trčati (i eventualno istrčati) maraton. Prijedlozi i rasponi vremena se kreću od 2:59:59 do 3:15, savjeti kao i obično u rasponu od velikog pozitiv splita do velikog negativ splita :)
No ipak, najmeritorniji su savjeti ljudi koji su pretrčali dosta maratona i to na način da su znali kako i na koji način trčati da bi nešto postigli. A savjeti i prijedlozi svih njih se uglavnom svode na to da savjetuju da bi najbolje bilo da tak prvi maraton završim sa što manje stresa i eventualnih "pucanja" kako bi mi ostao u lijepom sjećanju i bio dobra podloga za dalje.
I šta mi drugo preostaje nego ih poslušati jer glupo je upuštati se u nešto tvrdoglavo po svome a da ne znaš što te čeka.
Zato unaprijed zahvaljujem svima koji su bilo što savjetovali :-)
Vremenska prognoza za nedjelju je još uvjek "sumnjiva", kako sada stvari (tj. prognoze) stoje neće biti pretoplo ali zato postoji velika vjerojatnost kiše u kombinaciji s vjetrom što mi se nimalo ne sviđa.
Ali ko sam ja da se mene pita da li mi se nešto sviđa ? :-)
Kad (i ako) istrčim 10 maratona možda bu se i mene pitalo...
Za sada mogu jedino dodati malo statistike koliko sam se trudio i pripremao za taj prvi maraton.
Od početka priprema (sredina ožujka):
- sveukupno oko 1800km
- mjesečno najviše 351km (kolovoz)
- tjedno najviše 104km
- najveće dužine: 30, 28, 31,34,36
- utrke: 10,3 km - 40:02 (3:53/km) /// polumaraton 1:26:06 (4:05/km)
Prije polumaratona u Varaždinu sam dao neke prognoze i ocjene za eventualno ostvareno vrijeme jer sam već prije toga imao istrčanih 5 polumaratona (iskusan trkač :-))))) pa sam znao što me čeka i mogao sam nekako predvidjeti vrijeme.
Ali ovog puta ne mogu nešto slično jer mi je prvi maraton a gatanjem i tarotom se za sada još ne služim :)
Ali ipak onako mogu istaknuti samo okvirne želje:
ZADOVOLJAN: dolazak u cilj trčeći i bez nekih preživljenih velikih stresova ili pucanja
JAKO ZADOVOLJAN: sve isto kao gore u vremenu 3:12
PREZADOVOLJAN: ispod recimo... 3:08
Ali to sam napisao onak samo jer ako bude vrijeme loše ko zna kak to na kraju može ispasti.
Živi bili pa vidjeli....
Dakle kaj se napravilo se napravilo... prvi maraton je pred vratima.
Posljednjih 7 dana dobio sam mnogo savjeta kako i na koji način trčati (i eventualno istrčati) maraton. Prijedlozi i rasponi vremena se kreću od 2:59:59 do 3:15, savjeti kao i obično u rasponu od velikog pozitiv splita do velikog negativ splita :)
No ipak, najmeritorniji su savjeti ljudi koji su pretrčali dosta maratona i to na način da su znali kako i na koji način trčati da bi nešto postigli. A savjeti i prijedlozi svih njih se uglavnom svode na to da savjetuju da bi najbolje bilo da tak prvi maraton završim sa što manje stresa i eventualnih "pucanja" kako bi mi ostao u lijepom sjećanju i bio dobra podloga za dalje.
I šta mi drugo preostaje nego ih poslušati jer glupo je upuštati se u nešto tvrdoglavo po svome a da ne znaš što te čeka.
Zato unaprijed zahvaljujem svima koji su bilo što savjetovali :-)
Vremenska prognoza za nedjelju je još uvjek "sumnjiva", kako sada stvari (tj. prognoze) stoje neće biti pretoplo ali zato postoji velika vjerojatnost kiše u kombinaciji s vjetrom što mi se nimalo ne sviđa.
Ali ko sam ja da se mene pita da li mi se nešto sviđa ? :-)
Kad (i ako) istrčim 10 maratona možda bu se i mene pitalo...
Za sada mogu jedino dodati malo statistike koliko sam se trudio i pripremao za taj prvi maraton.
Od početka priprema (sredina ožujka):
- sveukupno oko 1800km
- mjesečno najviše 351km (kolovoz)
- tjedno najviše 104km
- najveće dužine: 30, 28, 31,34,36
- utrke: 10,3 km - 40:02 (3:53/km) /// polumaraton 1:26:06 (4:05/km)
Prije polumaratona u Varaždinu sam dao neke prognoze i ocjene za eventualno ostvareno vrijeme jer sam već prije toga imao istrčanih 5 polumaratona (iskusan trkač :-))))) pa sam znao što me čeka i mogao sam nekako predvidjeti vrijeme.
Ali ovog puta ne mogu nešto slično jer mi je prvi maraton a gatanjem i tarotom se za sada još ne služim :)
Ali ipak onako mogu istaknuti samo okvirne želje:
ZADOVOLJAN: dolazak u cilj trčeći i bez nekih preživljenih velikih stresova ili pucanja
JAKO ZADOVOLJAN: sve isto kao gore u vremenu 3:12
PREZADOVOLJAN: ispod recimo... 3:08
Ali to sam napisao onak samo jer ako bude vrijeme loše ko zna kak to na kraju može ispasti.
Živi bili pa vidjeli....
utorak, 29. rujna 2009.
Nebrem više....
Posljednjih dana sam izgleda upao u psihičku krizu glede motivacije za trening. Na trening se ne upućujem više s onom voljom i užitkom kao do prije koji tjedan već to odrađujem ko svakodnevni radni zadatak.
Možda to i nije ni čudno jer će uskoro proći punih 7 mjeseci od datuma kad sam nakon povrede i operacije ramena krenuo od početka i za to vrijeme imao jako puno treninga a svega par ozbiljnih trka koje bi malo razbile tu monotoniju treninga i povećale motivaciju. No takve su bile okolnosti zbog straha zbog povratka ozljede i sukladno tome opreznog i vrlo postepenog napredovanja.
Takvom stanju uveliko pridonosi puno radnih obaveza i ovo neobično "bolesno" toplo vrijeme tako da jedva čekam da konačno zahladi pa da počnem živjeti normalno za ovo doba godine. Bojim se da se ovo blesavo vrijeme ne produži sve do ZG maratona jer u tom slučaju planovi moje borbe protiv štoperice i kilometarskih oznaka moraće doživjeti poprilične modifikacije.
A koji su to planovi ? Još ni sam ne znam jer ima nekoliko varijanti od kojih svakog dana sve više na težini gubi ideja da pokušam uloviti vrijeme 2:59:59. To zapravo i nije bio neki početni plan nego se kroz treninge, rezultate utrka i neke testove i procjene došlo do zaključka da bi eventualno možda u nekom slučaju to bilo moguće :-)
Evo gledam vremensku prognozu i vele da bude u petak konačno malo zahlađenje pa budem onda i ja malo živnul.
A do onda samo malo statistike:
Radil sam tempo trening 10km - 4:15/km i malo za analizu prikopčao traku i pulsmetar.
Ispalo je da sam trening odradio na prilično ujednačenoj brzini 4:14/km a puls je bio u rasponu 157 do 162.
S obzirom da sa 99% sigurnosti mogu računati da je moj trenutni AP oko 164-165 iz toga bi se moglo doći do nekih zaključaka.
Moj zaključak je da je akcija 2:59:59 preriskantna misija u ovom trenutku moje povijesti (trenutno slušam političare na TV-u pa moram i ja malo sr..i :-) ), tj. procijenjujem da je puuuuuuno veća mogućnost da ću puknuti i raspasti se nego uspjeti.
No... kak sam i najavil (ako lažu oni lažem i ja) u petak slijedi promijena vremena pa bude mi onda mozak brže radil i počel bum sklapati detaljnije planove za utrku.
Možda to i nije ni čudno jer će uskoro proći punih 7 mjeseci od datuma kad sam nakon povrede i operacije ramena krenuo od početka i za to vrijeme imao jako puno treninga a svega par ozbiljnih trka koje bi malo razbile tu monotoniju treninga i povećale motivaciju. No takve su bile okolnosti zbog straha zbog povratka ozljede i sukladno tome opreznog i vrlo postepenog napredovanja.
Takvom stanju uveliko pridonosi puno radnih obaveza i ovo neobično "bolesno" toplo vrijeme tako da jedva čekam da konačno zahladi pa da počnem živjeti normalno za ovo doba godine. Bojim se da se ovo blesavo vrijeme ne produži sve do ZG maratona jer u tom slučaju planovi moje borbe protiv štoperice i kilometarskih oznaka moraće doživjeti poprilične modifikacije.
A koji su to planovi ? Još ni sam ne znam jer ima nekoliko varijanti od kojih svakog dana sve više na težini gubi ideja da pokušam uloviti vrijeme 2:59:59. To zapravo i nije bio neki početni plan nego se kroz treninge, rezultate utrka i neke testove i procjene došlo do zaključka da bi eventualno možda u nekom slučaju to bilo moguće :-)
Evo gledam vremensku prognozu i vele da bude u petak konačno malo zahlađenje pa budem onda i ja malo živnul.
A do onda samo malo statistike:
Radil sam tempo trening 10km - 4:15/km i malo za analizu prikopčao traku i pulsmetar.
Ispalo je da sam trening odradio na prilično ujednačenoj brzini 4:14/km a puls je bio u rasponu 157 do 162.
S obzirom da sa 99% sigurnosti mogu računati da je moj trenutni AP oko 164-165 iz toga bi se moglo doći do nekih zaključaka.
Moj zaključak je da je akcija 2:59:59 preriskantna misija u ovom trenutku moje povijesti (trenutno slušam političare na TV-u pa moram i ja malo sr..i :-) ), tj. procijenjujem da je puuuuuuno veća mogućnost da ću puknuti i raspasti se nego uspjeti.
No... kak sam i najavil (ako lažu oni lažem i ja) u petak slijedi promijena vremena pa bude mi onda mozak brže radil i počel bum sklapati detaljnije planove za utrku.
srijeda, 23. rujna 2009.
Opasnost prošla (za sada)
Danas sam uspješno (tj. bez ozljede) odradio prvi ozbiljniji trening (10km-5min/km) nakon nedjeljnog polumaratona.
Samo po sebi nije vrijedno spomena (kamoli pisanja) ali je bitno zato što sam prošle godine upravo na taj dan (srijeda nakon VŽ PM) zadobio povredu tetive zbog koje nisam ozbiljno trčao 6 mjeseci, a posljedice koje su se vukle sve do prije nekih 10 dana !!
Nisam prije utrke htio ništa govoriti ni pisati da ne "zacopram" ali prije 10-ak dana odjednom su sve posljedice povrede nestale.
Niti boli, niti škripi, niti je otečeno, na opip konačno su lijeva i desna noga jednake :-)
Utrka je također prošla u redu bez ikakvih smetnji prije, za vrijeme ili poslije utrke.
Nadam se i vjerujem da konačno nakon godinu dana mogu tu povredu smatrati prošlom ;-)
Inače posljedice nedjeljne utrke su bile i veće nego sam mislio, u ponedjeljak a pogotovo utorak su me kvadricepsi rasturali tako da sam jedva hodao po stepenicama.
Ne znam zašto je tome tako, možda zato jer treniram isključivo na mekanim terenima ?
Kak bude to tek izgledalo poslije zagrebačka (nadam se otrčana) 42 km ?
Mišići su mi izgleda definitivo najslabija karika ali valjda to tak na početku mora biti.
Ma nek peče i par dana samo da se ne ponovi neko zlo kao prošle godine !!
Samo po sebi nije vrijedno spomena (kamoli pisanja) ali je bitno zato što sam prošle godine upravo na taj dan (srijeda nakon VŽ PM) zadobio povredu tetive zbog koje nisam ozbiljno trčao 6 mjeseci, a posljedice koje su se vukle sve do prije nekih 10 dana !!
Nisam prije utrke htio ništa govoriti ni pisati da ne "zacopram" ali prije 10-ak dana odjednom su sve posljedice povrede nestale.
Niti boli, niti škripi, niti je otečeno, na opip konačno su lijeva i desna noga jednake :-)
Utrka je također prošla u redu bez ikakvih smetnji prije, za vrijeme ili poslije utrke.
Nadam se i vjerujem da konačno nakon godinu dana mogu tu povredu smatrati prošlom ;-)
Inače posljedice nedjeljne utrke su bile i veće nego sam mislio, u ponedjeljak a pogotovo utorak su me kvadricepsi rasturali tako da sam jedva hodao po stepenicama.
Ne znam zašto je tome tako, možda zato jer treniram isključivo na mekanim terenima ?
Kak bude to tek izgledalo poslije zagrebačka (nadam se otrčana) 42 km ?
Mišići su mi izgleda definitivo najslabija karika ali valjda to tak na početku mora biti.
Ma nek peče i par dana samo da se ne ponovi neko zlo kao prošle godine !!
nedjelja, 20. rujna 2009.
Vrlo dobar - 1:26:06 !!
S obzirom da sam ja školu završio jaaaaaakoooo davno ocjene vrijede za to doba.
A to znači da je ocjena 4 - VRLO DOBAR !!
A ne ko danas kad su svi odlikaši a znaju manje nego oni s ocjenom dobar prije 20 godina.
Najkraće rečeno: nakon utrke sam bio zadovoljan (iako nisam ispunio normu za OI 2012 :-) )a sada par sati poslije sam i još zadovoljniji jer definitivno stoji da i dalje sve ide po planu.
Iako su uvjeti pripreme za utrku (malo sna) i na samoj utrci (temp., sparina, vjetar) bili na rubu dobrih ipak neću preračunavati to u rezultat ili nedaj bože sam sebe uvjeravati da bih u boljim okolnostima išao ispod 1:25, ali ipak uzeću si toliku komociju da od danas na dalje ovaj rezultat zovem 1:26 :-)
ps. u naslovu piše da je pravi rezultat 1:26:06
Prvo o samoj utrci pošto sam i sam sudjelovao u organizaciji iste, a čak i nekim dijelom i sponzorirao.
Na kraju gode pohvale i čestitke sudionika utrke, svi su redom izražavali pohvale i čestitke, ali niko osim nas ne zna koliko živaca i posla košta sve to. A posebno koliko je teško tako dobro odraditi utrku kad ti glavni sponzor otkaže sponzorstvo 10 dana prije utrke, a prije toga u pregovorima traži da se u ugovor stave uvjeti s kojima se doslovno njegovoj konkurenciji zabranjuje pojavljivanje u bilo kojem smislu na utrci. I sad se ti snađi u tih par dana ili jednostavno otkaži utrku.
A ako neko čita ovaj blog neka zna da se radi o trgovačkom lancu Mercator i ako samo čujem da neko od mojih čitača (ako opće ima takvih) kupuje nešto u Mercatoru dobiće definitivno zabranu pristupa mojem blogu !!
A i podrška lokalne samouprave se dramatično smanjila tako da je predsjednik kluba javno u eter izjavio da je ovo poslijednji Varaždinski polumaraton ako se nešto ne promijeni.
A to su najodgovorniji ljudi u klubu odgovorili manje više svakom koji je upućivao čestitke što je kod druge strane izazvalo pravi šok.
A samo informacije radi na utrci je bilo na startu pojedine utrke 292 polumaratonca, 88 trkača na 5km u utrci građana i otprilike 50-ak djece na dječjim utrkama.
Nakon malo politike i vremenskog izvještaja slijedi kao i obično sport.
U planu sam imao da pokušam prvi dio ići u rasponu 4:05-4:10 a onda u drugom dijelu pojačati na ili malo sporije od 4 minute. Međutim nakon starta gomila je krenula, ispred mene masa trkača i ja imam osjećaj u nogama da idem oko 4:15-4:20 a onda na oznaci za 1km šok 3:44 ! Staniiiii malooooo.... buš puknul. Dalje je sve išlo po planu...ali za drugi dio utrke...sve oko 4:02-4:05. Ne znam koliko sam točno imao na 10. km jer sam greškom iz sata izbrisao prolaze ali mislim da je bilo 40:15.
U drugom dijelu su naravno noge malo otežale i morao sam ići tempom kojim sam planirao prvi dio. Bez obzira na to u drugom dijelu sam prestigao čak 9 trkača i na kraju završio na 41. mjestu u vremenu 1:26:06. Da je u meni bilo puno adrenalina (i malo pameti) kao lani kad sam zadnjih 2100 na granici života išao bih (valjda ??) i ispod 1:26. Ali zato sam se lani 3. dan nakon polumaratona povrijedio a nadam se da se ove godine neću. Šalu na stranu ali zaista mi je zadnja 3 km par puta palo na pamet da pokušam dati sve od sebe ali odmah me istog momenta pomisao na lanjsku povredu zakočila. A i ponovo sam imao komotnu situaciju da je trkač ispred mene bio jako daleko a onaj iza mene još i dalje. Nekih 20-30m ispred mene bila je mađarska trkačica koja je držala konstantan tempo pa mi nije preostalo drugo nego da pokažem svoju mušku uglađenost i lijepo je pratim trkom i pogledom sve do cilja ;-)
Ovo je bila moja prva utrka u kojoj mi nije uspio negativ-split.
Nakon toga u cilju sam pratio trkače koji su ulazili i svi s kojima sam pričao spominjali su teške uvjete, ali izgleda da oni nisu bili teški samo za moju familiju :-)
Naime moj brat je neočekivano oborio svoj rekord u polumaratonu za 3 minute i sada iznosi 1:31:50 !!
Ali o trkačkoj familiji Pongračić koja se u posljednjih godinu dana pojavila i postala najbrojnija u ovom dijelu HR u nekom drugom postu :-)
U drugom dijelu sustigao sam i prestigao par poznatih trkača koji su zbog raznoraznih okolnosti imali probleme pa sam usput s njima malo i popričao i primijetio jednu stvar koja je meni dosta zanimljiva.
Naime i ti trkači ali i svi drugi s kojima trčim usporedo dišu UVIJEK puno brže od mene. Gotovo da je omjer udisaja 1:2.
A i inače,a tako i na ovoj utrci, ja nikad nemam problema s "plućima", tj. uvjek dišem s lakoćom. Moji problemi kad se pojave odnose isključivo na noge, osjećam težinu u nogama i (ili) žarenje u mišićima.
Da li je tome razlog to što zbog izuzetno jakog srčanog mišića dobivam u mišiće sasvim dovoljno kisika i na niskim okretajima udisaja ili nešto drugo ne znam. Pa ako ovo čita neki stručnjak (Laci, Murinjo...) bio bih mu zahvalan ako mi može objasniti slučaj.
Jer kad bih se želio napraviti glup (što ne znači da nekad i nisam :) ) mogao bih zaključiti da samo trebam ići u teretanu da ojačam mišiće na nogama i evo mene na OI 2012 :-)
A to znači da je ocjena 4 - VRLO DOBAR !!
A ne ko danas kad su svi odlikaši a znaju manje nego oni s ocjenom dobar prije 20 godina.
Najkraće rečeno: nakon utrke sam bio zadovoljan (iako nisam ispunio normu za OI 2012 :-) )a sada par sati poslije sam i još zadovoljniji jer definitivno stoji da i dalje sve ide po planu.
Iako su uvjeti pripreme za utrku (malo sna) i na samoj utrci (temp., sparina, vjetar) bili na rubu dobrih ipak neću preračunavati to u rezultat ili nedaj bože sam sebe uvjeravati da bih u boljim okolnostima išao ispod 1:25, ali ipak uzeću si toliku komociju da od danas na dalje ovaj rezultat zovem 1:26 :-)
ps. u naslovu piše da je pravi rezultat 1:26:06
Prvo o samoj utrci pošto sam i sam sudjelovao u organizaciji iste, a čak i nekim dijelom i sponzorirao.
Na kraju gode pohvale i čestitke sudionika utrke, svi su redom izražavali pohvale i čestitke, ali niko osim nas ne zna koliko živaca i posla košta sve to. A posebno koliko je teško tako dobro odraditi utrku kad ti glavni sponzor otkaže sponzorstvo 10 dana prije utrke, a prije toga u pregovorima traži da se u ugovor stave uvjeti s kojima se doslovno njegovoj konkurenciji zabranjuje pojavljivanje u bilo kojem smislu na utrci. I sad se ti snađi u tih par dana ili jednostavno otkaži utrku.
A ako neko čita ovaj blog neka zna da se radi o trgovačkom lancu Mercator i ako samo čujem da neko od mojih čitača (ako opće ima takvih) kupuje nešto u Mercatoru dobiće definitivno zabranu pristupa mojem blogu !!
A i podrška lokalne samouprave se dramatično smanjila tako da je predsjednik kluba javno u eter izjavio da je ovo poslijednji Varaždinski polumaraton ako se nešto ne promijeni.
A to su najodgovorniji ljudi u klubu odgovorili manje više svakom koji je upućivao čestitke što je kod druge strane izazvalo pravi šok.
A samo informacije radi na utrci je bilo na startu pojedine utrke 292 polumaratonca, 88 trkača na 5km u utrci građana i otprilike 50-ak djece na dječjim utrkama.
Nakon malo politike i vremenskog izvještaja slijedi kao i obično sport.
U planu sam imao da pokušam prvi dio ići u rasponu 4:05-4:10 a onda u drugom dijelu pojačati na ili malo sporije od 4 minute. Međutim nakon starta gomila je krenula, ispred mene masa trkača i ja imam osjećaj u nogama da idem oko 4:15-4:20 a onda na oznaci za 1km šok 3:44 ! Staniiiii malooooo.... buš puknul. Dalje je sve išlo po planu...ali za drugi dio utrke...sve oko 4:02-4:05. Ne znam koliko sam točno imao na 10. km jer sam greškom iz sata izbrisao prolaze ali mislim da je bilo 40:15.
U drugom dijelu su naravno noge malo otežale i morao sam ići tempom kojim sam planirao prvi dio. Bez obzira na to u drugom dijelu sam prestigao čak 9 trkača i na kraju završio na 41. mjestu u vremenu 1:26:06. Da je u meni bilo puno adrenalina (i malo pameti) kao lani kad sam zadnjih 2100 na granici života išao bih (valjda ??) i ispod 1:26. Ali zato sam se lani 3. dan nakon polumaratona povrijedio a nadam se da se ove godine neću. Šalu na stranu ali zaista mi je zadnja 3 km par puta palo na pamet da pokušam dati sve od sebe ali odmah me istog momenta pomisao na lanjsku povredu zakočila. A i ponovo sam imao komotnu situaciju da je trkač ispred mene bio jako daleko a onaj iza mene još i dalje. Nekih 20-30m ispred mene bila je mađarska trkačica koja je držala konstantan tempo pa mi nije preostalo drugo nego da pokažem svoju mušku uglađenost i lijepo je pratim trkom i pogledom sve do cilja ;-)
Ovo je bila moja prva utrka u kojoj mi nije uspio negativ-split.
Nakon toga u cilju sam pratio trkače koji su ulazili i svi s kojima sam pričao spominjali su teške uvjete, ali izgleda da oni nisu bili teški samo za moju familiju :-)
Naime moj brat je neočekivano oborio svoj rekord u polumaratonu za 3 minute i sada iznosi 1:31:50 !!
Ali o trkačkoj familiji Pongračić koja se u posljednjih godinu dana pojavila i postala najbrojnija u ovom dijelu HR u nekom drugom postu :-)
U drugom dijelu sustigao sam i prestigao par poznatih trkača koji su zbog raznoraznih okolnosti imali probleme pa sam usput s njima malo i popričao i primijetio jednu stvar koja je meni dosta zanimljiva.
Naime i ti trkači ali i svi drugi s kojima trčim usporedo dišu UVIJEK puno brže od mene. Gotovo da je omjer udisaja 1:2.
A i inače,a tako i na ovoj utrci, ja nikad nemam problema s "plućima", tj. uvjek dišem s lakoćom. Moji problemi kad se pojave odnose isključivo na noge, osjećam težinu u nogama i (ili) žarenje u mišićima.
Da li je tome razlog to što zbog izuzetno jakog srčanog mišića dobivam u mišiće sasvim dovoljno kisika i na niskim okretajima udisaja ili nešto drugo ne znam. Pa ako ovo čita neki stručnjak (Laci, Murinjo...) bio bih mu zahvalan ako mi može objasniti slučaj.
Jer kad bih se želio napraviti glup (što ne znači da nekad i nisam :) ) mogao bih zaključiti da samo trebam ići u teretanu da ojačam mišiće na nogama i evo mene na OI 2012 :-)
ponedjeljak, 14. rujna 2009.
Sad bumo vidli ....
... de smo i kaj smo.
Bliži se prvi pravi ispit sezone.
Nije da sam nešto napaljen, sav u iščekivanju i spreman za obaranje svjetskog rekorda, ali... nakon 6 mjeseci treniranja (s početkom od totalne nule), nakon otrčanih 1600km i prolivenih litara znoja vrijeme je da vidim da li je prošlogodišnji rezultat na VŽ polumaratonu nakon samo 6 mjeseci treniranja (1:27:13) bio čista slučajnost, posljedica uzimanja nepoznatog dopinga, nevjerojatne inspiracije... ili ipak nešto što je za mene normalno i što se može ponoviti pa i popraviti.
Nakon tjedna u kojem je prevladavao umor i strah od ozljede slijedilo je 7 dana uzastopnih treninga (ukupno rekordnih 104km) uključujući 36,5km dužine, intervale 8x1000m i današnjih 10km u tempu 4:13/km.
U subotu ujutro ponovo sam bio na atletskoj stazi i ponovio hiljadarke kao prošli puta s time da je zadatak bio i zahtjevniji jer dodane su još i 2. dionice i lagano trčkaranje nije bilo 600m (oko 4 min) kao prošli puta nego 400m (1 krug za otprilike 2:40).
Bio je plan da pokušam to odraditi u vremenu 3:40 ali ja sam kao "savjestan radnik" za svaki slučaj bio malo brži pa sam svih 8 dionica završio u vremenu 3:37-3:39 što je više nego dobro.
Kako je na stazi lako kontrolirati tempo jer je označen svakih 100m, sve dionice su istrčane u jednolikom tempu i mislim da je ostalo još rezerve u svakoj.
PREDVIĐANJA, PROGNOZE I USPOREDBE
S obzirom da nisam dugo trčao polumaraton, a maraton baš nikada u slobodno vrijeme bavim se analizama i predviđanja mogućih rezultata :-)
Pri tome mi ostaje jedino da se koristim s rezultatima treninga, usporedbe s prošlom godinom i usporedbe s drugim trkačima te kojekakvim internetskim tablicama preračunavanja vremena.
Ako usporedim trenutno stanje s onim prošle godine definitivno sam bolji u svemu osim što imam "fobiju" povrede za razliku od prošle godine kada sam se osjećao kao SUPERRUNMAN :-)
Ako ovaj intervalni trening 8 x 1000m najjednostavnijom metodom preračunamo u Yasso test ispada da bih 10 x 800m išao bez problema 2:55 po dionici. A ako uzmemo u obzir da je 8x1000m teže nego 10x800m te da sam imao 2 odmora između intervala manje mislim da bih Yasso mogao završiti i u vremenu 2:50/800m.
Prošle godine sam radio jedan "kvazi Yasso" ali 8x800 i završavao sam u vremenu 3:00-3:05 s time da je svaki slijedeći bio sporiji tako da ispada da sam barem 10 sekundi brži.
Kros ligu (5600m) sam brži po rezultatu oko 45 sekundi što mislim da je i realno.
Uspoređujući svoj rezultat na toj ligi i utrci u M.Središću (10,3km) s nekim drugim trkačima koji imaju relativno stabilne rezultate na polumaratonu također se pokazuje da sam napredovao u odnosu na prošlu godinu.
U ovom 6 mjesečnom periodu treninga također sam dodatno radio na leđnoj muskulaturi (i zbog problema s leđima) pa sam i tu puno napredovao.
Nakon svakog treninga (a većinom i prije) sam obavezno radio dodatna istezanja tako da sam i puno "fleksibilniji".
Nakon što mi je u periodu netreniranja zbog povrede broj otkucaja srca u mirovanju porastao na "normalnih" (oko) 42, povratkom treningu spuštao se i sad je otprilike na istoj razini kao i lani (valjda je to granica) na "oko" 35-36.
Iz svega toga mogu doći do nekih predviđanja i pokušati ih uskladiti s nekim svojim očekivanjima. Za sada samo za polumaraton u Varaždinu, a na temelju i tog rezultata pokušaću prognozirati i rezultat maratona.
Dakle... poslužiću se školskim rječnikom:
OCJENA 1 - sve iznad 1:27:13 - "čovječe pa zakaj si ti toliko treniral, maltrtiral ženu sa svojim baljezganjem o trčanju i na kraju i nju zarazio s trčanjem. Rađe si umjesto izotonika poslije treninga popi koju pivicu da sakriješ te svoje mišiće :-)) "
OCJENA 2 - 1:26:45 - 1:27:13 - "vidi se da si treniral, bude nekaj od tebe, do penzije bi mogel dojti do rezultata 1:25"
OCJENA 3 - 1:26:15 - 1:26:45 - "eto vidiš, da si poslušal ženu kad je rekla da se malo odmoriš i umjesto trčanja ideš na plažu sad sigurno ne bi bil tak dobar rezultat :-). Slijedeće godine iznajmljujem kuću i uopće ne idem na more nego samo trčim doma ;-)"
OCJENA 4 - 1:25:30 - 1:26:15 - "to je to...pravilno i savjesno treniranje mora dati rezultat. A pošto talent postoji moglo bi to slijedećih godina i još bolje"
OCJENA 5 - brže od 1:25:30 - "na dobrom sam putu prema OI 2012 :-)"
Moram napomenuti da ovi rezultati i ocjene "važe" samo samo za normalne okolnosti na utrci, a koje bi na ovoj utrci mogle biti ozbiljno dovedene u pitanje.
Naime u subotu navečer imam obiteljske obaveze (svadba) pa ne znam kako će se sve razviti u tom "pripremnom mikrociklusu" za utrku.
Ali bumo vidli.....
Bliži se prvi pravi ispit sezone.
Nije da sam nešto napaljen, sav u iščekivanju i spreman za obaranje svjetskog rekorda, ali... nakon 6 mjeseci treniranja (s početkom od totalne nule), nakon otrčanih 1600km i prolivenih litara znoja vrijeme je da vidim da li je prošlogodišnji rezultat na VŽ polumaratonu nakon samo 6 mjeseci treniranja (1:27:13) bio čista slučajnost, posljedica uzimanja nepoznatog dopinga, nevjerojatne inspiracije... ili ipak nešto što je za mene normalno i što se može ponoviti pa i popraviti.
Nakon tjedna u kojem je prevladavao umor i strah od ozljede slijedilo je 7 dana uzastopnih treninga (ukupno rekordnih 104km) uključujući 36,5km dužine, intervale 8x1000m i današnjih 10km u tempu 4:13/km.
U subotu ujutro ponovo sam bio na atletskoj stazi i ponovio hiljadarke kao prošli puta s time da je zadatak bio i zahtjevniji jer dodane su još i 2. dionice i lagano trčkaranje nije bilo 600m (oko 4 min) kao prošli puta nego 400m (1 krug za otprilike 2:40).
Bio je plan da pokušam to odraditi u vremenu 3:40 ali ja sam kao "savjestan radnik" za svaki slučaj bio malo brži pa sam svih 8 dionica završio u vremenu 3:37-3:39 što je više nego dobro.
Kako je na stazi lako kontrolirati tempo jer je označen svakih 100m, sve dionice su istrčane u jednolikom tempu i mislim da je ostalo još rezerve u svakoj.
PREDVIĐANJA, PROGNOZE I USPOREDBE
S obzirom da nisam dugo trčao polumaraton, a maraton baš nikada u slobodno vrijeme bavim se analizama i predviđanja mogućih rezultata :-)
Pri tome mi ostaje jedino da se koristim s rezultatima treninga, usporedbe s prošlom godinom i usporedbe s drugim trkačima te kojekakvim internetskim tablicama preračunavanja vremena.
Ako usporedim trenutno stanje s onim prošle godine definitivno sam bolji u svemu osim što imam "fobiju" povrede za razliku od prošle godine kada sam se osjećao kao SUPERRUNMAN :-)
Ako ovaj intervalni trening 8 x 1000m najjednostavnijom metodom preračunamo u Yasso test ispada da bih 10 x 800m išao bez problema 2:55 po dionici. A ako uzmemo u obzir da je 8x1000m teže nego 10x800m te da sam imao 2 odmora između intervala manje mislim da bih Yasso mogao završiti i u vremenu 2:50/800m.
Prošle godine sam radio jedan "kvazi Yasso" ali 8x800 i završavao sam u vremenu 3:00-3:05 s time da je svaki slijedeći bio sporiji tako da ispada da sam barem 10 sekundi brži.
Kros ligu (5600m) sam brži po rezultatu oko 45 sekundi što mislim da je i realno.
Uspoređujući svoj rezultat na toj ligi i utrci u M.Središću (10,3km) s nekim drugim trkačima koji imaju relativno stabilne rezultate na polumaratonu također se pokazuje da sam napredovao u odnosu na prošlu godinu.
U ovom 6 mjesečnom periodu treninga također sam dodatno radio na leđnoj muskulaturi (i zbog problema s leđima) pa sam i tu puno napredovao.
Nakon svakog treninga (a većinom i prije) sam obavezno radio dodatna istezanja tako da sam i puno "fleksibilniji".
Nakon što mi je u periodu netreniranja zbog povrede broj otkucaja srca u mirovanju porastao na "normalnih" (oko) 42, povratkom treningu spuštao se i sad je otprilike na istoj razini kao i lani (valjda je to granica) na "oko" 35-36.
Iz svega toga mogu doći do nekih predviđanja i pokušati ih uskladiti s nekim svojim očekivanjima. Za sada samo za polumaraton u Varaždinu, a na temelju i tog rezultata pokušaću prognozirati i rezultat maratona.
Dakle... poslužiću se školskim rječnikom:
OCJENA 1 - sve iznad 1:27:13 - "čovječe pa zakaj si ti toliko treniral, maltrtiral ženu sa svojim baljezganjem o trčanju i na kraju i nju zarazio s trčanjem. Rađe si umjesto izotonika poslije treninga popi koju pivicu da sakriješ te svoje mišiće :-)) "
OCJENA 2 - 1:26:45 - 1:27:13 - "vidi se da si treniral, bude nekaj od tebe, do penzije bi mogel dojti do rezultata 1:25"
OCJENA 3 - 1:26:15 - 1:26:45 - "eto vidiš, da si poslušal ženu kad je rekla da se malo odmoriš i umjesto trčanja ideš na plažu sad sigurno ne bi bil tak dobar rezultat :-). Slijedeće godine iznajmljujem kuću i uopće ne idem na more nego samo trčim doma ;-)"
OCJENA 4 - 1:25:30 - 1:26:15 - "to je to...pravilno i savjesno treniranje mora dati rezultat. A pošto talent postoji moglo bi to slijedećih godina i još bolje"
OCJENA 5 - brže od 1:25:30 - "na dobrom sam putu prema OI 2012 :-)"
Moram napomenuti da ovi rezultati i ocjene "važe" samo samo za normalne okolnosti na utrci, a koje bi na ovoj utrci mogle biti ozbiljno dovedene u pitanje.
Naime u subotu navečer imam obiteljske obaveze (svadba) pa ne znam kako će se sve razviti u tom "pripremnom mikrociklusu" za utrku.
Ali bumo vidli.....
utorak, 8. rujna 2009.
Piti ili ne piti ? Plan A ili B ? VŽ ili ZG ili LJ ?
Danas je vjerojatno dan koji će pokazati stanje i naznačiti kak se budu stvari na dalje odvijale.
Naime popodne idem pokušati istrčati dužinu od 35-36 km.
Za sada nema naznaka da bi trebalo biti nekakvih problema ali s obzirom da se radi o velikoj dužini tko zna kaj se bude pojavilo tam iza 25. kilometra.
Ako sve prođe u redu onda sam "na konju".
Ako osjetim neke nepredviđene probleme odmah prekidam i onda ko zna kak bude se dalje situacija razvijala.
Bumo vidli ...
Ako nekoga baš zanima .... rezultati će biti objavljeni online oko 19 sati ;-)
......
................
..................................
Mogu polako uvježbavati pjesmu "Servus dragi Zagreb moj" :-)
Istrčao sam 36,5 km u vremenu 3:17 (5:24/km) !!
Nije bilo nikakvih poteškoća osim zadnja 3 km taman koliko sam produžio u odnosu na zadnju dužinu. Tu su mi noge postajale sve teže i teže i da ne ponovim grešku od prošli puta smanjio sam tempo na oko 5:45/km i bez problema završio.
Ništa za sada ne boli a nadam se da ni neće....
nedjelja, 6. rujna 2009.
Ponovo na nogama
Kao što sam i osjećao i najavio prosli puta početak tjedna bio je "paklen" jer super naporan tjedan (da li je to bilo pametno ? NE NIJE !!) ostavio je posljedice. U ponedjeljak sam sav bio zategnut a u utorak sam se osjećao kao da sam prije koji dan bio razapet na galgama. Valjda nije bilo nijedne tetive ili mišića na nogama kojeg nisam osjećao a listovi i kvadricepsi su bili užareni, s time da sam u listu lijeve noge osjećao jaku upalu mišića a ne samo zatezanje.
Inače je tjedan trebao biti posljednji jako naporan prije priprema za utrke ali odmah je bilo jasno da će se plan morati mijenjati. U utorak sam definitivno odlučio da sve do četvrtka neću ni pokušati potrčati jer sam osjećao da sam na samom rubu opasnosti od povrede. A prošlogodišnje iskustvo je bilo više nego dovoljno. Čak sam u glavi već razrađivao plan B (u Zagrebu samo PM a onda M u Ljubljani) ukoliko se stanje za par dana ne normalizira.
Međutim kako to obično biva - 3. dan nakon velikog napora napetost u mišićima prolazi i bilo je jasno da je najgore iza mene i da polako mogu patike spremati za trčanje. U odnosu na utorak stanje se popravilo za 60-70% i plan B je na sreću ponovo arhiviran. Međutim zbog opreza odlučio sam ovaj tjedan bude bez nekih napornih treninga tako da se tijelo dobro odmori pred slijedeći tjedan u kojem ću pokušati odraditi ovo što sam trebao ovog tjedna. Tako sam od četvrtka do danas redom imao dužine 6 + 9 + 12 + 14km u laganom tempu 5:15-5:25 i nakon sutrašnjeg odmora u utorak počinje akcija. Najvjerojatnije ću odmah u utorak pokušati istrčati dužinu od 36-37km koja je trebala biti danas i onda će ostati 10 dana do domaćeg polumaratona u kojem će se forma samo izbrusiti.
Nadam se da ovih laganih tjedan dana neće ostaviti neke negativne posljedice na formu koja je iznenađujuće bila na višem nivou nego sam se nadao. U ovom trenutku najvažnijim mi se čini da uspijem bez većih zdravstvenih problema završiti svoj prvi maraton a ako bude tako onda rezultat neće sigurno biti loš. E sad da li će biti 5 ili 10 minuta bolji ili lošiji to ćemo vidjeti.
Neki trkači s kojima sam ovih dana razgovarao sa šalom su mi rekli da sam ja trkački "hipohondar" jer oni se gotovo svaki dan ili trening osjećaju kao potrgani pa ne rade od toga probleme. Ali ja sam se jednom opekao i nadam se nikad više.
Zato pušem i na hladno, a pogotovo na mlako :-)
utorak, 1. rujna 2009.
Prebacujem se na bicikl
U subotu sam bio u Murskom Središću na utrci dužine 10,3km. S obzirom da je od jutra padala kiša u jednom sam trenutku već bio odlučio da ne idem na trku nego ću radije napraviti trening kod kuće. Ali poslijepodne su oblaci počeli dobivati svijetliju boju i odlučio sam ipak da idem. Na putu prema M.Središću kiša je potpuno prestala tako da se utrka održala u gotovo idealnim vremenskim uvjetima. Meni je to bilo prvo trčanje na tvrdoj podlozi nakon dugo vremena pa me osim rezultata (tj. ujednačenog tempa kojim ću moći trčati) zanimalo i kako će se noge osjećati nakon trčanja po asfaltu. Planirao sam trčati tempom oko 4:00/km cijelu utrku i tako sam krenuo. No "ugađajući" taj tempo prvi km sam prošao za 3:55, onda sam malo pokušao usporiti ali opet i drugi km za 3:55, pa sve isto i između 2-3. kilometra. Pošto sam se u tom tempu osjećao sasvim ugodno odlučio sam da i dalje idem isto jer sam bio gotovo siguran da ću izdržati do kraja tako. Na okretu sam bio 13. ali poznavajući i gledajući trkače ispred sebe znao sam da ću u povratku napredovati za nekih 4-5 mjesta. Upravo tako je i bilo, i dalje sam išao otprilike istim tempom sa ponekim ubrzanjem pri preticanju (valjda navika od preticanja na cesti :-) ) i bez nekog ubrzanja na kraju završio na 8. mjestu s vremenom 40:02.
Ispada da sam stazu istrčao brzinom 3:53/km što je bilo lijepo iznenađenje za mene tim više što nisam imao nikakvih zdravstvenih problema a i siguran sam da sam sa ubrzanjem u posljednjim kilometrima mogao biti brži za barem 15-ak sekundi. Poslije utrke kao i obično trebalo je obaviti vitaminizaciju (kobasice,kolači....) i hidratizaciju (Pan x 2) i misija je uspješno završena.
U nedjelju je na rasporedu bila dužina 33-34km i kao obično mislio sam je odraditi rano ujutro ali nikako mi se nije ujutro dalo van iz kreveta i odlučio sam da ću ipak ići kasno popodne. Tim više kaj je subotnja utrka bila također popodne pa sam odlučio i nogama dati malo više odmora. Temperatura nije bila previsoka tako da nije bilo preteško popodne trčati ali s obzirom na naporan tjedan u zadnjoj četvrtini treninga počeo sam u nogama osjećati sve veću težinu i ukupno sam trčao 34km tempom 5:25 - 5:10.
Ali nakon svega do daljnjeg odmaram jer sam kronično umoran.
Mislim da ni danas neću na trčanje jer imam muskulfiber u kvadricepsima pa nek se i oni malo odmore, ali zato malo za promjenu idem danas popodne a možda i sutra na bicikl.
četvrtak, 27. kolovoza 2009.
Postal sam pravi atletičar
U utorak sam po prvi puta u zivotu trcao na pravoj atletskoj stazi tako da se od sada i ja mogu smatrati pravim atletičarem :-)
Na rasporedu su bile dionice 6 x 1000m pa sam odlučio da ih napravim na 100% ispravnoj dužini jer sam sve takve treninge radio uglavnom na makadamskim putevima koje su izmjerene raznim metodama (svaka više puta) pa su vjerojatno točne pa je ovo bila ujedno i provjera ispravnosti mjerenja. Prvo je bila rasprava s Murićem kojim tempom da trčim te dionice. On je rekao 3:45 ali ja sam znao da je to prelagano jer ako mogu dionice 4 x 2000m trčati na makadamu tempom 3:50 onda je jasno da ih na tartanu koji je brži barem 5 sec/km mogu trčati 3:45/km. E pa ako na 4 x 2000m mogu 3:45/km onda sigurno da 6 x 1000m mogu barem 3:40. I tak smo se na kraju našli na toj "cijeni" iako sam bio siguran da mogu i brže. I evo kak je ispalo tih 6 x 1000m s time da sam u pauzama od 4 minute lagano trčakarajući prelazio 600m.
3:46 - prvi je bio malo sporije po preporuci šefa
3:37
3:39
3:39
3:38
3:30 - taj zadnji je jedini stvarno išao na maksimumu
ZAKLJUČAK: taj trening sigurno mogu uraditi u tempu 3:35/km. A mislim da i 8 x 1000m također mogu tim tempom. Naravno da sam zadovoljan jer se ti rezultati uklapaju u plan razvoja prema konačnom cilju (OI London 2012 :-) )
Danas pa nam je opet počela kros liga na Dravi. Plan je bio da tih 5600m završim za oko 22 minute, odnosno da ne trčim baš na maksimumu nego da ostane rezerva nekih pola minute.
Međutim vremenski uvjeti su bili upravo katastrofalni za trčanje (temp. blizu 30, taman se i naoblačilo što je još dodatno pojačalo stravičnu sparinu) tako da sam 3km zagrijavanja jedva trčao. Doslovno nisam mogao punim plućima udahnuti zrak a na nogama ko da vučem kugle.
Zbog toga sam posumnjao da ću uspjeti završiti za 22 minute ali nisam se time opterećivao jer me onaj početni zanos jurenja na utrkama prošao tako da bez problema prihvaćam činjenicu da se ponekad mora trčati i sporije.
I kak je bilo....
Odlučio sam od početka trčati na nekih 95% tako da nikako ne ulazim u "crvenu zonu", pa kak ispadne. Prva dvojica kojima ne mogu konkurirati su začas odjurili a iza njih su Jakop i Lodeta držali solidan tempo koji je bio baš po mojim planovima i pratio sam ih sa nekih 5 m zaostatka.
Iako.... do prvog mosta (950m) mi je bilo jako teško pa sam čak i pomišljao da malo usporim. Ali nekako sam ušao u ritam i sve sam lakše pratio njihov tempo ali se pokazalo da oni nisu baš lako pratili svoj tempo. Na nekih 2000m Jakop je pao pa smo ga nas dvojica prošli a na okretu je i Lodeta smanjio tako da sam prešao na 3. mjesto. Na pola staze prolaz je bio 10:50 što je bilo malo iznenađenje za mene ali kaj je tu je. Do kraja sam trčao sam, držao isti tempo i završio na uvjerljivom 3. mjestu (kako i sprijeda tako i iza) sa rezultatom 21:40.
Super zadovoljan i još jedan dokaz da za sada sve ide prema najoptimističnijim nadanjima.
I noga je manje više dobro, ali za svaki slučaj sutra ponovo idem na snimanje da vidimo šta se to događa posljednjih mjesec dana. Kaj mogu kad u Poliklinici Sunce sa svojom policom zdravstvenog osiguranja imam besplatne preglede pa im dosađujem kad god treba. Nadam se da me ne budu stavili na crnu listu nakon isteka police :-)
nedjelja, 23. kolovoza 2009.
Opet doma
Neplanirano sam produžio boravak na moru na punih 15 dana tako da sam dva radna tjedna morao odraditi tamo. A uvjeti su bili sve prije nego dobri. Uglavnom sam se dizao rano ujutro da uhvatim neke "normalne" temperature ispod 25 stupnjeva. Sve treninge radim na jednoj stazi u masliniku i već mi se smučilo vrtenje po njoj iako je konfiguracija iste gotovo idealna za trčanje. Ima 1400m u jednom smjeru od čega je otprilike 300m ravno a ostalo su blage uzbrdice i nizbrdice. Ali ... kad u 15 dana napraviš 180km na istoj stazi (plus još puno km prije a biće i puno još poslije) valjda je normalno da ti ide na povraćanje već i na samu pomisao da moraš ponovo ići tamo na trening. A ni podloga nije baš idealna: sitni oštri tucani kamen, ali opet bolja od asfalta na koji nisam ni slučajno želio ići.
Sve u svemu ona dva "radna" dugačka treninga napravio sam ukupno 85 km (duž 28,5) i 91 (duž 31) tako da se još uvijek nisam preopasno približio granici od 100km u tjednu.
U petak sam se vratio doma i jučer i danas na Dravi otrčao 2 treninga i baš je bilo lijepo. Temperatura puno normalnija, poznate trkačke "face" i staze i odmah je sve lakše :-)
Slijedeći tjedan ponovo počinje ciklus od dva paklena tjedna koji će vjerojatno biti najteži za vrijeme cijelog pripremnog perioda ali ako sam došao do tu sad bi bilo glupo odustati :-)
U četvrtak ponovo počinje liga na Dravi a u subotu poslijepodne ću vjerojatno na utrku 10,3km u Mursko Središće. S obzirom da je u nedjelju ujutro na rasporedu dužina od nekih 33-34km ovu ću utrku vjerojatno iskoristiti kao trening tempa kojim planiram trčati PM u Varaždinu (4:05-4:10).
Već se veselim i na samu pomisao da počinje sezona utrka da se malo razbije monotonija treninga. A s povratkom kući s "ozbiljnim" pripremama počinje i moja supruga koja je također počela uživati u trčanju i na proljeće već ubilježila nekoliko nastupa na kros ligi na 2000m.
Tokom ljeta je koliko toliko pokušavala održati razinu pripremljenosti a sada krećemo u nadgradnju :-)
Zato sutra umjesto odmora idem njoj praviti društvo u savladavanju nekih 6km laganim tempom.
utorak, 11. kolovoza 2009.
Kaj se mora ponekad je teško
Nakon lakšeg tjedna počeo sam s novim ciklusom i nakon prvog tjedna mogu reći: sve teže i teže je !
Kako zbog toga jer se diže intenzitet i dužina tako i zbog toga jer su vrućine i dalje nesnosne (malo čudno :) - ljeto je). Nedjeljnu dužinu od 28,5 km sam počeo u 6:15 na 24 st. a završio u 8:45 kad je već bilo 28 stupnjeva. A sve je to ništa prema četvrtku kada sam išao (tj. trčao poprilično brzim tempom) 18km na 33 stupnja po užarenom kamenu. Nešto slično još nisam imao u kratkoj karijeri i mogu reći da mi je to bio daleko najteži trening do sada. Već nakon 5-6 km počeo sam u nogama osjećati veliku težinu koja se povećavala do kraja tak da sam na kraju jedva dizao noge od poda.
Ali kak piše u naslovu .... :)
Stanje duha i tijela je OK.
Tj. duha +5 a tijela nešto manje. Noga je i dalje sumnjiva ali "tone" leda koje sam stavio (i stavljam) su valjda pridonijele da za vrijeme trčanja nemam nikakvih bolova tak da nema druge nego ići dalje u nove pobjede ;)
Polako se bliže i prvi testovi pred glavne ispite (nadam se da će noga ipak izdržati).
27.08. ponovo počinje Kros liga na Dravi (5600m) a 30.08. je u Murskom Središću utrka na 10,3 km i nakon toga ću valjda imati orijentir čemu se mogu nadati u Varaždinu i Zagrebu.
Upravo dok ovo pišem počela je padati kiša tak da bude ipak lakše danas i sutra, a u četvrtak se opet vraćam u Varaždin tak da budem teški vikend (dužina 31km) program odradil u ipak prihvatljivijim vremenskim uvjetima.
Ne znam kak drugi izdržavaju i provode treninge po ovakvom vremenu ali čini mi se da se neki namjerno ruše s bicikla samo da imaju opravdanje za mali odmor a neki na Visu trče po plaži mameći poglede napaljenih Čehinja i Slovenki :)
petak, 31. srpnja 2009.
Ranom zorom po masliniku....
U ova dva tjedna bilo je svega samo ne normalnog vremena za trčanje. Svaki dan temp. viša od 30 st. pa nema drugog rješenja nego početi trčati rano ujutro prije 7 sati.
Bem' ti odmor na kojem moraš ustajati u 6:30 a u nedjelju i prije 6 !!!!
Ali kaj se mora se mora ;-)
Ni situacija sa nogama nije baš dobra jer se prije 10-tak dana pojavila lagana bol na mjestu koje je bilo povrijeđeno :-( .... i to potpuno ista bol samo puno manjeg intenziteta. Poučen lanjskim iskustvom odmah sam stao i nakon povratka stavio led na nogu. Možda je i to pomoglo i već slijedeći dan je bilo OK ali proučavanjem i opipavanjem povrijeđenog mjesta pronašao sam da i nije sve baš tako bajno. Na mjestu povrede pojavljuje se "škripanje" (krepitacije) prilikom pomicanja kože što znači da ima neka upala ili fibrozno tkivo na tom mjestu. S obzirom da je to na potpuno istom mjestu gdje je lanjska ozljeda bila "najuočljivija" definitivno ima i neke veze s njom. Srećom nema nikakvih bolova za vrijeme trčanja i(li) pomicanja stopala.
Najčudnije je da se sve to dogodilo nakon desetodnevnog odmora od trčanja :-(
Bilo kak bilo... s obzirom da je za sada dobro dok trčim, nastavljam sa treninzima i pripremama za jesen i nadam se da će biti sve OK.
U slučaju pojave boli pokušati ću što prije doći do točne dijagnoze pa onda vidjeti kako dalje. Mislio sam to i sada napraviti ali svi moji doktori "serviseri" su na GO :-)
Vjerujem da će noga ipak izdržati pa ću onda najesen i pod nož ako treba da se konačno to riješi.
Prvi tjedan nakon odmora bio je čudnovato dobro, noge su bile lagane i gotovo da sam letio :-)
Međutim već slijedeći tjedan noge su otežale i bilo je sve teže pa sam jedva dočekao ovaj tjedan koji je nešto lakši.
Prvi tjedan sam imao ukupno 74km (max 24km) a slijedeći 81km (max 26km). Ovaj tjedan će biti čak manje od 50km ali zato ću se u slijedeća 2 turbo tjedna opasno približiti granici od 100km tjedno. Danas sam se opet vratio doma s mora i nakon 10 dana vidio kako izgledaju oblaci na nebu. A sutra rano ujutro idem pogledati na Dravu u kakvom su stanju putevi i staze po kojima trčim i koje ću peglati narednih 7 dana.
srijeda, 15. srpnja 2009.
Doping pred početak priprema
Nakon što sam 2 dana uspravno stajao na nogama, ponovo sam morao na "bolovanje" jer me zahvatila upala grla popraćena s jakim kašljem tako da sam prvu rundu od 14 dana morskih priprema uglavnom bio u kvaru. Srećom sa sportske strane je to bio planiran odmor sa 2 laka trčanja koja sam ipak uspio odraditi. Ali zato sam se kvalitetno nakljukao dopingom pred nadolazeće naporne treninge:
DICLORAPID - tablete koje izuzetno povećavaju izdržljivost i njihovo korištenje kroz 10 dana omogućavaju napredak u maratonu za najmanje 10 minuta. Mogu se dobiti jedino na recept pa treba doći k liječniku savinut u križima i reći da se ne možeš uspraviti i da jakoooo boooolllliiii :-) --- konzumirao sam 15 komada
KLAVAX BID - poznati krvni doping koji jako povećava i dužinu i brzinu koraka tako da je uz njegovo korištenje gotovo nemoguće trčati maraton sporije od 3 sata. Također se dobivaju samo na recept pa treba biti lukav kako bi se recept dobio od doktora. Najbolje je grlo ofarbati u crveno i jako kašljati tako da liječnik posumnja da imaš upalu grla. Meni je uspjelo i ukupno sam "pojeo" 14 komada
IBUPROFEN - to valjda svi znaju kako i zašto se koristi. Progurao 20-ak komada
Tako sam nakon 14 dana ponovo u svom kraju zavičaju, pripreme su počele, vrućina i sparina nesnosna... prava varaždinska.
Plan je da današnjih 8 km odradim tek iza 21 sat, a sutra ujutro idem u svakom slučaju prije 7 jer kasnije bu opet pakleno.
Ali poslije tolikog dopinga meni je sve lako .... :-)
srijeda, 8. srpnja 2009.
Ponovo na dvije noge
Sukladno liječničkim prognozama 3 dana potpunog odmora (ležanje na leđima s nogama svinutim pod 90) vratilo je stvari na svoje mjesto i u nedjelju sam bio ko novi. Dva dana sam samo lagano plivao a jučer sam obukao patike i vratio se trčanju !
Nakon 8 dana odmora nisam znao kako će noge reagirati ali osjetio sam još nedoživljenu lakoću u nogama i po prvi puta naslutio šta znači i što donosi onaj famozni tapering.
Naime u svojoj kratkoj karijeri imao sam 2. pauze a obje su uzrokovale povrede i potrajale su duže vremena (pogotovo druga) tako da sam se vraćao poprilično unazad nakon povratka.
A ova je bila planirana i zaista sam se jučer osjećao kao da letim koliko su mi noge bile "poletne" :-) Ovaj tjedan će biti još samo jedno lagano trčanje i tek za 7 dana počinju prave pripreme za jesenske "utakmice odluke" :-)
Nadam se da će se nastaviti sve po planu kao zadnja 3-4 mjeseca ;-)
Inače sam ove godine sveukupno istrčao 1087 km što ne izgleda baš impresivna kilometraža, ali imajući u vidu da sam kasnije krenuo i to praktično od nule mislim da je stvorena solidna baza za nadogradnju. Po mjesecima to izgleda ovako:
siječanj - 86 km
veljača - 60 km
ožujak - 189 km
travanj - 222 km
svibanj - 288 km
lipanj - 241 km (max. duž 30,5 km)
Treninzi su uglavnom bili aerobnog karaktera sa tek nešto fartleka i intervala, tak da sam ostao poprilično iznenađen s rezultatima tih par utrka koje sam trčao. A sad slijedi "ono pravo" :-)
Kak veli Murinjo: to je do sad bilo samo zagrijavanje a sad slijede pravi treninzi :-)
Baš me zanima kak bu to izgledalo s obzirom da sam se ja lani "ubijao" kroz ljetne mjesece pa ne vjerujem da će sada biti nešto teže. Nadam se da on ne čita ovo :-)
A što se tiče treninga moram se pohvaliti da baš ni jedan trening od 15.03. nisam propustio i baš sve sam uradio u skladu s uputama što je gotovo nevjerojatno za mene koji sam sklon svakojakim experimentima :-)
Ali izgleda da je ona pljuska u obliku povrede bila dovoljna opomena ;-)
Zato mi je još više žao što po forumima i blogovima svako malo čitam kak je neko povrijeđen i sa svakim malo propatim jer znam kak mu je !
petak, 3. srpnja 2009.
Kućni pritvor
Ispalo je da sam termin za odmor od trčanja odredio u pravo vrijeme jer sam u srijedu poslijepodne ostao ukočen u položaju upitnika ? Naime nisam mogao uspraviti gornji dio tijela i bilo kakav pokušaj uspravljanja izazivao je jake bolove u križima. Jučer se stanje nije nimalo poboljšalo tako da sam morao ići u Split na snimanje i pregled kod neurologa. CT snimanje je pokazalo da imam poprilično stanjene i degenerirane "amortizere" i kralješke u lumbalnom (donjem) dijelu kralježnice, a što je najvjerojatnije poslijedica svakodnevnog dugotrajnog nepravilnog sjedenja ispred računala. Stanje još nije alarmantno ali je na granici i moraću poraditi na eliminiranju svih uzroka kako bi se zaustavila daljnja progresija i degeneracija, a trenutno akutno stanje je izazvao neki nagli pokret ili (nepravilno) podizanje težine. No po prognozama neurologa 3 dana mirovanja u rasteretnom ležećem položaju i uzimanje antireumatika trebali bi me dovesti u stanje od prije par dana pa bih već u nedjelju mogao početi s laganim hodanjem i plivanjem a sredinom slijedećeg tjedna i normalnim trčanjem.
I ronjenjem :-)
Nadam se da bude tak !
nedjelja, 28. lipnja 2009.
Jučerašnja utrka u Ptuju je bilo sasvim novo iskustvo za mene trkača prvoškolca. Čak su me i mnogi iskusniji trkači danas na lepoglavskoj utrci upitalo kak je to trčati kad između imaš 3 sata pauze jer ni oni nisu nešto takvo probali. Po mom mišljenju bolje je trčati 2 sata u komadu nego sa ovom pauzom jer kad kreneš drugi puta noge su olovne i treba dosta vremena da se nekako korak olakša. Planirao sam ići tempom oko 4:45 ali sam prije utrke malo modificirao taktiku i odlučio da ću prvu rundu pokušati cijelu ići ispod anaerobnog praga (oko 163) i u tome sam uspio ali s time da sam završio 10 krugova (12500m) za 56:50 što je tempo 4:33/km.
Više nego zadovoljan :-)
Drugu rundu sam malo pojačao i prvih 8 krugova išao oko 4:25/km a zadnja 2 sam zbog potreba ekipe morao usporiti jer bih inače morao ići u još jedan krug jer su izmjene moguće tek nakon svakog punog sata od početka utrke. Na taj način bih ja trčao 11 a kolega iza mene 9 (ovako je bilo 10+10). Ne bi to bio nikakav problem da u prvoj rundi nisu njemu upisali 9 krugova umjesto 10 koliko je otrčao ! I na našu intervenciju i protest rekli su da će mu priznati taj još jedan (????) ako u drugoj isto uspije napraviti 10. Zato sam ja njemu predao "štafetu" praktično par sekundi poslije punog sata tako da je on imao vremena za 59 min proći 9 krugova pa da onda ide i u 10 krug. To je on naravno bez problema odradio i na taj način smo organizatora spasili od neugodnosti :-)
Sveukupno u drugoj rundi ponovo 12500m ali ovaj puta za točno 56 minuta.
Na kraju smo osvojili 5. mjesto između 18 ekipa što je lijep rezultat.
Baš kao što sam i planirao nisam se istrošio do maximuma i nakon dobro prospavane noći danas sam još išao na 1. utrku Vilinska špica koja se također po Ivančici ali na jedan drugi vrh s time što je start i cilj u Lepoglavi pa jednostavna matematika ukazuje da koliko ima uspona toliko ima i spusta. Prvi polovica je konstantan uspon sa nekim dijelovima koji su i prilično strmiji od onih na "pravoj" Ivančici. Na tim, istina kratkim, dijelovima sam čak ponekad i hodao jer ništa brže nije trčanje nego hodanje. A onda nakon vrha negdje na 6,5km uslijedilo je spuštanje koje je na prvih 500m bilo više spašavanje žive glave nego utrkivanje (velika strmina, uski put, blato, trava). Nakon toga do cilja sam više pazio da se negdje ne povrijedim nego da lovim neki rezultat. Tim više jer sam bio u relativno komotnoj situaciji: dva trkača su bili 100m ispred mene i nisam ni pomišljao da se pokušavam utrkivati s njima, a iza mene daleko nije bilo nikog tako da sam utrku priveo kraju bez imalo rizika na tim nizbrdicama. Sveukupno 11300m za 55:08 - 13. mjesto
Sve u svemu lijepa utrka, malo neobična konfiguracija, odlična organizacija, za prvi puta solidan broj trkača (55) i za mene uspješno završena proljetna polusezona treninga i nešto malo utrka !!
I sada malo odmora... i hvatam zalet za vrhunac sezone. Murinjo prijeti da je sve ovo bilo samo zagrijavanje pred prave torture koje slijede. A ne zna on kakve sam ja torture sam sebi isplanirao i odradio prošle godine kroz ljeto da bih se tako dobro spremil za kvalitetnu jesensku povredu :-)
petak, 26. lipnja 2009.
Promjene, promjene....
Iznenada je u program upala zanimljiva štafetna utrka "Tek partnerskih mest - osemurni štafetni tek" u Ptuju (SLO). Radi se o 8-satnoj utrci u kojoj svaka ekipa ima 4 trkača od kojih svaki trči 2x1 sat sa odmorom od 3 sata između. Ekipa Varaždina je u prvoj varijanti trebala biti poprilično "jaka" sa visokim rezultatskim ambicijama ali je nemogućnost nastupa najboljih trkača spustila nivo očekivanja tako da ćemo vjerojatno nastupiti pod olimpijskim geslom "važno je učestvovati" :-)
Meni osobno čak i više tako odgovara jer noge su mi poprilično teške i jedva čekaju odmor.
A kako je u nedjelju i brdska utrka u Lepoglavi u kojoj svakako mislim barem učestvovati onda je i za mene bolje sutra nastupiti a ne utrkivati se do iznemoglosti. Planiram trčati svoje dionice tempom od otprilike 4:45/km što je negdje između tempa treninga dužine i pravog natjecateljskog za npr. polumaraton. Nadam se da ću na taj način uspjeti sačuvati nešto snage i za pristojan nastup u nedjelju. A posebnost ovog vikend programa je ta da će se ova priredba u Ptuju sa svim ceremonijama razvući do dugo u noć tako da ću vjerojatno doći kući kasno navečer i odmah slijedeće jutro samo promijena garderobe i nova utrka. Uspio sam ishoditi "mir u kući" za ovaj program jer definitivno nakon toga slijedi tjedan dana bez trčanja :-)
utorak, 23. lipnja 2009.
Pripreme, pripreme .....
Ali ipak ... nije toliko bezosjećajan i krut: dozvolio mi je da još ovu nedjelju trčim utrku u Lepoglavi a onda iz protesta odlazim :-)
Iako je vrijeme ovih dana sve samo ne ljetno nađe se uvijek "rupa" između dva oblaka da se otrči 10-ak kilometara. Međutim moram priznati da osjećam da me noge baš nekako ne slušaju, ipak je 3 mjeseca dobrog treninga i pokoje utrke ostavilo traga i osjećam i ja da je vrijeme za malo veći odmor. Brojim sitno... još 2-3 treninga, jedna lijepa utrka, malo graha i pokoja pivica i gotovooooooooo......... :-)
subota, 20. lipnja 2009.
Bil sam na 1051m
Ipak se vrijeme koliko toliko smilovalo. Kiša je lagano počela rominjati nakon 5. km a zadnja 3 (od 13) je bilo i magle i jakog vjetra i kiše. Do 12 km je sve išlo po planu ali onda me zadnji km dotukao (nisam mislio da je toliko strmo) i morao sam 2 puta po 30 sec hodati.
Ali sve u svemu prezadovoljan sam 1:12:37 usprkos zdravstvenim problemima koje sam noćas imao tako da sam jako malo spavao. Nakon mog ulaska u cilj kiša je počela pojačavati pa su trkači dolazili u cilj premrznuti i nije im bilo baš ugodno. Temperatura je na vrhu navodno bila nekih 5-6 stupnjeva što je debela promijena u odnosu na jučerašnjih 33 u Varaždinu.
S obzirom da mi je to prva brdska utrka uopće, da sam završio u vremenu za koje sam odredio ocjenu 5 (ispod 1:12 bilo bi 5+) nemam razloga ne biti jako zadovoljan. Tim više što smo u ekipnoj konkurenciji osvojili 3. mjesto jer smo imali ujednačenu ekipu u kojoj sam ja bio 2. po rezultatu.
A sad idem odmarati i malo odrijemati ;-)
petak, 19. lipnja 2009.
Bu mala dala ?
Dal' bu sutra vjutro mala pala ?Ak bu pala pitanje je za kolko bude dala :-)
Nadam se da ne bude previše tražila, iskreno se nadam da bu 75 dosta a 73 bi me posve zadovoljilo :-)
Ali još se ništ' ne zna jer prognoze se lome baš u to vrijeme. Jedna najavljuje kišu i jaaaki vjetar već ujutro a druga prognozira da bi moglo izdržati kakvo-takvo zadovoljavajuće vrijeme do podneva.
Bumo vidli, ja bum ju išel pogledati pa bum na licu mjesta videl da li bu dala ;-)
četvrtak, 18. lipnja 2009.
Idemo u planine !
Vrućina ipak nije bila stravična kak se najavljivalo tak da se moglo normalno potrenirati ovih dana, pogotovo u ranim jutranjim satima. Svi treninzi pred Ivančicu su obavljeni bez problema. Stanje duha i tijela je sasvim zadovoljavajuće ali takva nije prognoza vremena za subotu ujutro :-(
Najavljuje se obilna kiša sa izuzetno jakim vjetrom !!! A ako bu tak dolje mogu si samo zamišljati kakvi vremenski uvjeti budu na 1000m. Zato sam primoran uzeti u razmatranje odustanak od utrke kao realnu opciju iako sa malom vjerojatnošću. Moglo bi se desiti da odem u Ivanec (20-tak minuta od kuće) i tamo pred samu utrku odlučim da li idem gore (na utrku) ili dolje (na pivo :-) ). Na kraju bu ispalo da sam više planiranih utrka eskivirao nego otrčao. Tim više što se za 10-ak dana selim na more pa mi kao i prošle godine otpadaju "domaće" utrke Sokač i Hagemann :-(
A za Ivančicu sam već imao skovan plan kako sa što manje muke doći do što boljeg rezultata ;-) ali prezentaciju istog ću ostaviti za sutra kad bude prognoza preciznija pa bude već jasnije da li idem ili ne idem.
nedjelja, 14. lipnja 2009.
Brda i doline
To se zove naporan vikend. U subotu uzbrdice i nizbrdice (14 km) i danas dužina 30km. Al kaj se moze... ak se hoće postići norma za OI 2012 onda treba sve izdržati :-)
Šalu na stranu...sad mi zaista nije žao kaj sam propustil današnji polumaraton u Vrbovcu. Dok je tamo počela utrka ja sam već odgulil svojih 30km. Zbog visokih temp. startao sam u 6:50 i prvih 24 km držao konstantan tempo malo ispod 5:30/km na pulsu 134-135. To me malo čudi jer mi se već drugi puta desilo da na takvom treningu cijelo vrijeme idem istom brzinom na istom pulsu. Jer koliko sam ja proučavao puls bi nakon nekog vremena trebao rasti pri istoj brzini a ja sam više od 2 sata to držao ujednačeno. Od 24-29km sam pojačao i bez problema tih 5 km išao za 20:30 (4:06/km) što me još više začudilo jer nisam mislio da to mogu. Tim više što mi je ostalo i rezerve i kaj sam to išao na razrovanom makadamu. Izgleda da sam ipak u nekoj dobroj formi. Šteta kaj je sad kraj polusezone pa nemam to gdje provjeriti. Tj. preostaje brdska utrka na Ivančicu slijedeću subotu ali ko zna kak to može ispasti. Naime nikad nisam trčao cijeli taj uspon i nemam iskustva kak porasporediti snagu za pojedine dijelove staze jer ima svega: od jakih strmina do dugih nizbrdica, od asfalta do makadama.....
Ali nadam se da ću uspjeti završiti u nekom solidnom vremenu.
četvrtak, 11. lipnja 2009.
Povratak treningu i čekanje zida !
Stanje sa zatezanjem u lijevoj potkoljenici se popravilo za 80% iako je potrajalo koji dan duže nego sam se nadao. U ova tri dana (u,s,č) istrčao sam ukupno nekih 30-ak km uglavnom lakšeg tempa i nije bilo ni najmanjeg problema s povredom tako da za vikend krećem u nove pohode i osvajanje dravskih staza i puteva. Ne znam kak bude se sve odvijalo slijedeći tjedan jer najavljene su temperature preko 35 stupnjeva i ak se uzme u obzir užasna varaždinska sparina ispada da bude trčanje izuzetno opasna i rizična aktivnost tih dana :-(
Ovih dana malo sam gledao rezultate Plitvičkog maratona i čitao nekoliko izvještaja i komentara s utrke. Zanimljivo je kako taj maraton (koji ja još naravno nisam okusio) magično djeluje na trkače. Naime svi ga opisuju kao nešto neponovljivo teško, većina se sudara s kojekakvim zidovima :-) ali nakon svega svi zaključuju: TO JE TO !!!! :-)
Dođe mi volja da već slijedeće godine odem nepotpuno pripremljen (ili nepripremljen) pa da i ja doživim taj magični trenutak :-)
Što se pak tiče polumaratona u Vrbovcu ove nedjelje: "odluka je pala, glasala većina....trčati će se doma dužina" !
ponedjeljak, 8. lipnja 2009.
POP - problem, odmor, planovi
Pošto je zatezanje u lijevoj potkoljenici još uvijek prisutno :-(
Pošto ne želim ni najmanji rizik glede povratka te povrede !
Pošto sam do sada dobro trenirao i napravio odličnu bazu za realizaciju jesenskih planova... donosim definitivnu odluku da .....
NE ZNAM DA LI ĆU IĆI U VRBOVEC NA POLUMARATON ! :-)
Nakon lige u četvrtak napravio sam samo jedan trening od 18km u subotu i to u superrekreacijskom stilu: oko 6:30/km. I ostao sam iznenađen kak je zapravo lijepo i opuštajuće tak lagano trčkarati ;-) Za vrijeme trčanja par puta sam osjetio i malo probadanje u lijevoj potkoljenici što me nagnalo na oprez i razmišljanje o promijeni plana.
Naime 99% je sigurno da je ove probleme (koje u drugim okolnostima ne bih tako nazivao) izazvalo trčanje 3 polumaratona na asfaltu, pogotovo 28 km u Tuhelju. Zato ne želim ništa riskirati i ukoliko se u srijedu ozljeda potpuno ne povuče preskačem polumaraton u Vrbovcu, tim više što je za sada vremenska prognoza za nedjelju opako nepovoljna (sunce i 30 st.).
A pošto je Vrbovec bio u planu isključivo radi toga da pokušam "izmjeriti" koliko max. mogu ići na polumaratonu u ovom trenutku, ispada da je bolje da lagano rano ujutro uz Dravu istrčim 30km u laganom ritmu i izbjegnem ikakav rizik.
U tom slučaju ostale bi mi dvije brdske utrke po Ivančici slijedeća 2 vikenda nakon Vrbovca:
20.06. brdska utrka Ivančica - 13 km
28.06. nova brdska utrka po Ivančici (Vilinska špica) sa startom i ciljem u Lepoglavi- 10,5 km
Pošto se utrke trče samo manjim dijelom po asfaltu i da je brzina trčanja bitno manja nego na ravnom mislim da će se idealno uklopiti u završetak proljetnog dijela priprema.
Treba vidjeti kaj na sve to ima za reći Murinjo :-)
A ništ... sutra patike na noge i put pod noge.
Dosta je bilo 3 dana ljenčarenja :-)
četvrtak, 4. lipnja 2009.
Novi rekord na ligi
Dan nakon polumaratona počele su se pokazivati i posljedice. Noge su otežale a u listovima se pojavilo žarenje a sve je kulminiralo u utorak. Zato sam u utorak i srijedu trčao lakše i kraće da se malo tijelo oporavi. I već u srijedu je bilo bolje a danas skoro pa dobro osim što mi se nakon valjda 3 tjedna ponovo pojavilo zatezanje na mjestu one dugotrajne povrede. Ali stvarno je malog intenziteta i ne uzbuđujem se jer je i to valjda posljedica onih nedjeljnih 28 km po asfaltu, a znam da će već sutra ili za koji dan nestati.
Danas je bilo zadnje kolo proljetnog dijela lige i odavno sam planirao baš taj zadnji puta raspaliti do daske da vidim koliko stvarno mogu. Međutim s obzirom da sam prošli puta neočekivano išao za mene rekordnih 21:35 razmišljao sam da li je pametno danas se toliko istrošiti ili je bolje da idem nešto lakše. Odluku sam donio pred sami start: idem od početka na nož pa čak i po cijenu da puknem u drugom dijelu.
Okret na pola je bio 10:28, malo brži od planiranog i počela me hvatati panika da ću se raspasti do kraja. Nisam više želio gledati na sat do samog kraja i stalno sam imao osjećaj da sam pukao i da idem puno sporije nego prvi dio. Noge su postajala sve teže, mišići pekli a pred očima su mi prolazili bijeli miševi :-)
I tek nekih 200m prije cilja sam opet živnuo i malo ubrzao do cilja. Kad sam čuo vrijeme 21:17 ( 3:48/km) nisam mogao vjerovati jer ispada da zapravo nisam "pukao" nego sam trčao stvarno na granici mogućnosti. Drugi dio je bio sporiji 20-tak sekundi ali tome je pridonio i vjetar koji je do okreta pomagao a kasnije usporavao. A valjda je normalno da kad trčiš istom brzinom drugi dio bude teži, ili čak puno teži nego prvi.
Sad sam potpuno zbunjen jer već nakon 3 mjeseca od povratka na trčanje postižem rezultate koje nisam ni približno mislio sada imati. Nekom usporedbom i analogijom ispada da bih sada mogao polumaraton ići debelo ispod 1:30, čak blizu 1:25 !!! Ali ne zanosim se time, bitno da sam na dobrom putu a ovi dobri rezultati sigurno su posljedica kvalitetno isplaniranih i sa moje strane odrađenih treninga. Već znam da ću se slijedećih 10 dana do polumaratona u Vrbovcu "mučiti" sa razmišljanjima sličnima ovima za današnju utrku. Da li krenuti konzervativnije pa onda eventualno pojačati ili ići u rizik pa da opet gledam bijele miševe ko danas :-)
Bumo vidli....
nedjelja, 31. svibnja 2009.
Polumaraton Mihanović
Nije baš ispalo po planu zbog neplaniranih okolnosti. Naime km oznake su bile jako rijetke pa sam odlučio do prvih uzbrdica ići na pulsu do 140 a to je ispalo iznenađujućih 4:45/km. Zatim je slijedilo nekih 5 km uzbrdica i nizbrdica gdje sam pokušao ne ići preko anaerobnog praga (163) i uglavnom uspijevao. I na kraju zadnjih 6 km sam raspalio skoro do maksimuma (ispalo je 4:05/km) pri čemu sam zadnih 1100m išao 3:48/km. Sve u svemu ispalo je brže od plana ali potrošnja nije bila prevelika čemu je pridonijelo i gotovo idealno vrijeme. Prije starta još sam istrčao 1500m a nakon ulaska u cilj dodatnih 5,5km tako da je cijeli trening dužine bio 28,2 km.
Izgleda da sam došao u formu kojoj se nisam nadao nakon 3 mjeseca od povratka trčanju.
Pravi test će biti polumaraton u Vrbovcu 14.06. i brdska utrka na Ivančicu 20.06. koje ću trčati punom snagom. Kad bi vrijeme bilo kao danas vremena bi mogla biti jako dobra.
Ili možda ne... bumo vidli ;-)
subota, 30. svibnja 2009.
Trening i utrke
Do sada sve ide po planu bez imalo problema. Noga izdržava sva opterećenja bez problema a s vremenom se i zatezanje u potkoljenici smanjivalo tako da se pojavljuje još jako rijetko i vrlo slabog intenziteta. Dakle sve kako je dr. Hašpl predviđao.
Do danas sam ove godine istrčao ukupno 820 km (max dužina 25,5 km), uključujući 2 polumaratona.
02.05. SPLITSKI POLUMARATON - 1:35:37
Utrka je bila po jako toplom vremenu i dosta teška konfiguracija (2 kruga sa usponom prema Marjanu i spuštanjem na rivu)
16.05. POLUMARATON RADENCI - 1:33:39
Iako sam prije utrke smatrao da će rezultat ispod 1:33 biti neuspjeh nakon utrke sam bio jako zadovoljan. Naime vremenski uvjeti su bili katastrofalni: temp 20-25 + užasna sparina. D0 12.km sam držao tempo za rezultat 1:31 ali sam onda shvatio da ulazim u preveliki rizik i usporil sam da ne bih slučajno u cilj ušao u kolima hitne poput 30-ak drugih trkača.
KROS LIGA: 5600m
Do sada mi je najbolji rezultat bio 22:03 od prošle godine i nadao sam se da bih ga u ovom proljetnom dijelu eventualno mogao dostići. Prije mjesec dana išao sam 22:13 što je bio dokaz da sam na dobrom putu. Nakon toga sam par puta trčao sa rezervom s obzirom da tjedno imam dosta jačih treninga pa u dogovoru s Murinjom nisam želio ulaziti u rizik. Bilo je planirano da tek slijedeći tjedan na zadnjem kolu raspalim do kraja pa da vidim da li mogu ispod 22 minute.
Međutim ovaj četvrtak vrijeme je bilo idealno, a ja sam odlučio da trčim po osjećaju do okreta na pola a ne da pratim prolaze s kojima onda namještam krajnji rezultat. Pošto je okret bio na 10:55 (iako nisam mislio da idem tak brzo) odlučio sam da ne smanjujem nego da idem do kraja tako. I ... ispalo je 21:35 što je bilo veliko iznenađenje za mene :-)
Ali kaj je tu je... moram se s tim pomiriti :-)
Sve u svemu za sada ide sve po planu, treniram uglavnom 5 dana u tjednu a ona 2 dana odmaram u potpunosti bez ikakvih dodatnih sportskih aktivnosti.
U ovom proljetnom dijelu planiram maksimalnom snagom trčati polumaraton u Vrbovcu (14.06) i brdsku utrku na Ivančicu (20.06.).
Sutra idem na polumaraton Mihanović ali bez nekih natjecateljskih ambicija. Iskoristiću utrku kao trening dužine tako da ću prije utrke otrčati 2 km, zatim utrku tempom 5:00/km i poslije utrke još 4 km. Dakle sveukupno 27 km što je vjerojatno posljednji trening dužine u ovom dijelu sezone nakon kojeg slijede gore spomenute utrke i nekih 7 dana odmora od trčanja.
Pa onda... prave pripreme za glavne događaje sezone ;-)
petak, 29. svibnja 2009.
Konačno trčim...
I tak nakon svih opisanih zgoda i nezgoda počeo sam trčati sredinom veljače. Morao sam krenuti doslovno od početka i trebalo mi je 20-tak dana da dođem na neku "pozitivnu nulu", tj. u stanje da mogu početi raditi neke smislenije treninge. Za svo ono vrijeme kad sam posjećivao doktore nisam radio nikakve planove jer nisam mogao znati kad ću ponovo početi trčati, ali sam donio čvrstu odluku da više ne treniram prema svom "programu" nego da ću naći nekoga ko će me imati "pod nadzorom". Naime kaj.... znao sam sva nepisana i napisana pravila koja su obavezna za izbjegavanje odluka, znao sam i metodologiju treninga, ali .... kao većina trkača početnika nisam se držao gotovo nijednog tog pravila. I najčudnije (ili ipak nije) je bilo to kaj me ništa nije boljelo, ništa mi nije bilo teško, mislil sam da sam "running superman" :-) Sve dok nije puklo !!
I tak sam sasvim slučajno "naišao" na našeg poznatog maratonca Gorana Murića koji je ujedno i "školovani atletski trener" i koji od ove sezone trenira sam sebe. On početnik u treniranju maratonaca, a ja početnik u trčanju i shvatili smo da je to dobitna kombinacija za obojicu :-)
Pogotovo što sam ja kao neiskusni trkač stariji od njega "neisusnog trenera" stariji 11 godina :-)
Šalu na stranu... ali zaista sam odlučio da radim pod nečijim nadzorom i obećal sam samom sebi da bum slušal trenerove zapovijedi u potpunosti. I to s Murićem mi se baš nekak činilo ko dobra kombinacija, a vjerujem da je i njemu izazov od jednog trkača pred penzijom napraviti dobrog trkača :-)
Tak je ispalo da sam nekih mjesec dana trenirao po svome, a sredinom ožujka počelo sam slijediti trenerove upute i naredbe. Tih prvih mjesec dana i nisam imao kaj pogriješiti jer sam sve treninge radio lagano i samo postepeno dizao kilometražu.
Prva dobrobit prisustva trenera se pokazala već pri sastavljanju planova za ovu godinu. Od sreće što ponovo mogu trčati opet sam u glavi imao kojekakve optimističke planove, ali sam u dogovoru s njim odlučio da nema preskakanja stepenica već da se moram poštivati osnovna pravila treninga (prvo bazni trening pa tek onda ostalo). A ako bude tak onda jedni logično ispada da čitavo proljeće može i mora biti priprema za jesen kada su dva glavna događaja domaći polumaraton u Varaždinu i zagrebački maraton.
nedjelja, 24. svibnja 2009.
Povijest bolesti
Toliko sam se unio u treniranje i trčanje tako da nikako nisam mogao prihvatiti da bi ovo mogla biti ozbiljnija ozljeda. Dan nakon pojavljivanja povrede pojavila se i oteklina a prilikom fleksije stopala bilo pod prstima se osjećalo i čak čulo jako škripanje. Dva dana poslije ponovo sam išao trčati i uspio nekako završiti trening od 6 km i čak nije boljelo previše kad sam trčao jako polako. Ipak sam odlučio otići u ZG kod "starog prijatelja" ortopeda dr. Markovca nadajući da će nekako to srediti tako da mogu trčati ZG maraton. Ali dijagnoza nije bila baš povoljna: jaka upala ovojnice jedne tetive mišića potkoljenice i rekao je da zaboravim na utrku ali mi je dao neku injekciju i rekao da bih možda mogao biti spreman za Ljubljanu (3 tjedna nakon Zagreba). Dogovorili smo nakon 3 dana pokušam trčati ako splasne oteklina i nestane škripanje.
Ta varijanta nije mi se činila lošom jer ionako sam planirao ići u Ljubljanu na polumaraton, no bože moj... bum tam istrčal taj maraton. I to mi je ponovo inficiralo mozak tako da sam išao trčati 10km bez obzira što oteklina nije do kraja nestala a škripanje je i dalje bilo intenzivno.
I taj trening mi je uništio nogu !!! :-(
Nekako sam došao doma i konačno (nakon 2 tjedna) trezveno razmislio i (konačno) donio pametnu odluku da prekidam sa bilo kakvim treningom sve dok ne saniram povredu do kraja.U međuvremenu sam napravio analizu dnevnika treninga i ostao zapanjen koje sam gluposti radio a znao sam da ne smijem. Toliko je bilo prekršenih pravila o "zdravom" trčanju da mogu biti sretan što sam još uvijek živ :-)
Krenuo sam na fizikalnu terapiju i nakon 2 tjedna došao u stanje da me ne boli dok hodam, nema otekline ali još uvijek malo škripi. I što je najčudnije... kad sjedim ili ležim osjećam kao da me nešto grize na tom povrijeđenom mjestu. Naravno da sam u međuvremenu proučio anatomiju i povrede potkoljenice do najvećih detalja. I nigdje ne mogu naći što bi to mene moglo i dalje mučiti. Pa posjećujem i konzultiram ortopede, fizijatre, fizioterapeute i svako ima svoju teoriju i dijagnozu ali svi kažu da nije pametno trčati sve dok ne bude sve OK. Poučen iskustvom s početka povrede ne pada mi na pamet ne ih poslušati. I dalje sam svakodnevno gutao protuupalne tablete, mazao kojekakvim kremama ali napretka nije bilo. Srećom sam u Poliklinici Sunce prije povrede uplatio "dobru" policu dodatnog zdravstvenog osiguranja pa sam tamo obavio besplatnu MR i 20-tak fizikalnih terapija na najsuvremenijim uređajima (3 tjedna svaki dan u ZG iz VŽ). I rezultat... 0 bodova. I dalje sve isto, mozda tek za 10% bolje, tj. malo manje me "grize" na tom mjestu. Fizijatar iz "Sunca" daje mi prijedlog da idem u novootvorenu Ortopedsku bolnicu Akromion jer kao tamo rade naši najbolji ortopedi (profesori na MF) i možda oni nađu "neko rješenje". I sad s ove vremenske distance mogu mu stvarno zahvaliti na toj preporuci iako ni tamo ispočetka nije sve baš išlo glatko.
Na prvi pregled došao sam kod dr. Tršeka i nije mi rekao ništa novo što bi me ohrabrilo ali dao mi je nadu u bolje sutra :-) Nakon detaljnog pregleda i analize dotadašnjih nalaza rekao je da je to nešto neobično: klinički sve izgleda super (nema nikakvih bolova na pritisak, fleksiju i rotaciju noge) a i dalje me boli kad mirujem i osjeća se lagano škripanje pod prstima kod fleksije stopala. Predlaža da pričekam još 2-3 tjedna i da počnem lagano trenirati. I onda na samom odlasku iz ordinacije ( doslovno sam se već uhvatio za kvaku) ja se sjetim da ga pitam kako da riješim svoj problem luksacije desnog ramena (ruka mi ispada iz zgloba kod nekih pokreta). A kad ono upravo on i prof. Čičak u toj bolnici rade operacije ramena i nakon pregleda odmah smo dogovorili čak i termin operacije (21.01.2009.) !!
Ispalo je kao da sam išao u trgovinu kupiti bicikl a kupio sam auto :-)
Mislio sam si... imam još mjesec dana do operacije, pa još nakon operacije neću moći trenirati pa će nakon tih mjesec i pol valjda i ta ozljeda proći.
Ali... prošlo je i to razdoblje, operacija super uspjela, rehabilitacija u toku ali noga... i dalje isto.
Tako sam 2 tjedna nakon operacije počeo trčkarati (s imobiliziranom rukom) i doživio veliko iznenađenje: ništa ne boli dok trčim ali i dalje isti problemi dok mirujem. Iako moram priznati da su se ta bol i zatezanje u potkoljenici malo smanjila. I na prvom postoperativnom pregledu prokomentirao sam i stanje noge s dr. Tršekom i on mi je rekao da mi predlaže da obavim pregled kod prof.dr. Hašpla (isto radi u Akromionu) jer je on najstručnija osoba po pitanju takvih povreda a očito je riječ o nekoj "neobičnoj povredi". Čuo sam za spomenutog doktora i znam da je on između ostalog uvijek "krpao" Janicu Kostelić nakon svih njenih povreda.
I tako naručili su me na pregled za 2 tjedna, u međuvremenu sam i dalje trčao bez problema i konačno je došao taj dan koji sam čekao gotovo pola godine !!!!!!!!!
Iako je doktor kasnio više od 1 sat zbog neke hitne operacije (mi se bunimo dok čekamo u državnoj bolnici a ovdje plaćaš i još čekaš :-) ) iz ambulante sam izašao s velikim olakšanjem.
A što je stvarno pravi stručnjak (valjda je zato i profesor na fakultetu) ... :-)
Ispričao sam mu sve kak se odvijalo, pročitao je sve nalaze i mišljenja raznih liječnika koje sam posjećivao, malo vrtio glavom i razmišljao i na kraju ko prof. Baltazar ispalio:
"Samo su 2. mogućnosti.
1. stres fraktura - vjerojatnost 1%
2. compartement sindrom - vjerojatnost 99% "
Ja ga čudno pogledam i pitam ga "kakav sindrom ???"
On se nasmije i kaže: " to je naziv za povišen tlak u potkoljenici, a koji je posljedica jake upale tetive koja je dugo trajala. I ti samo sinko trči slobodno jer se ništa ne može pogoršati a s vremenom će se tlak smanjivati i na kraju ujednačiti."
Haloooo... čovjek spomene 2. dijagnoze koje nitko nije posumnjao, a za ovu drugu koja je bila prava nije valjda pola doktora kod kojih sam bio ni čulo. I to sve samo iz nalaza drugih doktora !!!
Ispada da sam mogao trčati već prije 3 mjeseca :-(
Ali opet... da sam tada znao da je to tako ne bih ni došao u tu bolnicu pa bi mi rame još uvijek bilo povrijeđeno. Znači ipak svako zlo za neko dobro ;-)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)